Zamjenik glavnog tužitelja Bosne i Hercegovine Džermin Pašić govorio je u emisiji Plenum Federalne TV o Tužilaštvu BiH, političkom kriminalu u ladicama, pritiscima, prijavama, ucjenama, prijetnjama…
Odlukom glavnog tužioca Milanka Kajganića Pašić je premješten iz Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u Odjel za ratne zločine. Pašić tvrdi da je tom odlukom izgubio i rukovodeću funkciju u instituciji, te da ona nije donesena u skladu s pravilima institucije.
“Iako smo imali pres-konferenciju glavnog tužioca u kojoj je bio izričit da nije došlo do smjene unutar Tužilaštva, zapravo je došlo do smjene. Ja više nisam rukovodilac unutar Tužilaštva. Više nisam rukovodilac odjela, nego rukovodilac jednog odsjeka unutar Odjela za ratne zločine.”
Ističe da sama preraspodjela za njega ne bi bila sporna da je provedena u skladu s pravilima.
“Za mene nije problem preraspodjela koju je izvršio glavni tužilac niti moj raspored u Odjel za ratne zločine. Međutim, bojim se da razlozi za ovu odluku nisu bili potreba za boljim funkcionisanjem odjela.”
Prema njegovim riječima, prilikom reorganizacije došlo je do kršenja internih pravila institucije.
“Došlo je do određenog disbalansa i do povrede internih propisa Tužilaštva.”
Pašić se osvrnuo i na službene zabilješke koje su u javnosti predstavljene kao razlog za sumnju u njegov integritet.
“Radi se o službenim zabilješkama koje potiču iz jednog predmeta i koje sam ja sačinio u okviru postupka na kojem sam radio. U javnosti se govori o više predmeta, ali zapravo je riječ o jednom predmetu. Zabilješke su unesene u sistem. Kada neko želi nešto sakriti, sigurno to neće evidentirati u sistemu. One su u elektronskoj formi i sastavni su dio tužilačkog spisa koji je kasnije dodijeljen drugim tužiocima.”
Naglašava da sadržaj tih dokumenata ne potvrđuje optužbe koje su se pojavile u javnosti, te kaže da bi rado objavio njihov sadržaj.
“Sačinjavanje službenih zabilješki predstavlja potvrdu integriteta postupajućeg tužioca u tom predmetu. Da ih nisam sačinio, tek tada bi moj integritet bio upitan. Nijedan navod iz tih službenih zabilješki nikoga razumnog ne može navesti da pomisli da sam ja napravio zabilješku u kojoj piše da sam uzeo mito niti to ima ikakvog smisla. Volio bih da mogu javno objaviti sadržaj tih zabilješki, ali one imaju oznaku tajnosti.”
Pašić je komentarisao i navode da se njegovo ime pojavljuje u komunikacijama sa kriptovanih aplikacija.
“Prema mojim saznanjima ni u jednom dokumentu iz tih komunikacija nema mog imena na način koji bi mogao dovesti u pitanje moj integritet.”
Dodaje da se u takvim komunikacijama često spominju nosioci pravosudnih funkcija, ali da se u tim slučajevima pokreću posebni postupci provjere.
Govoreći o razlozima zbog kojih je podnio krivičnu prijavu protiv glavnog tužioca i tužiteljice Mijović, Pašić kaže da je postupio u skladu sa zakonskom obavezom.
“Onog trenutka kada sam primijetio postupanja koja nisu u skladu sa zakonom o krivičnom postupku niti sa temeljnim vrijednostima na kojima treba počivati pravosudni sistem, moja zakonska obaveza je bila da prijavim krivično djelo. Ja sam samo obavio svoju dužnost.”
Navodi da su građani na primjeru slučaja o kršenju ustavnog poretka mogli vidjeti povlašteni odnos prema Miloradu Dodiku, te da je tim slučajem povrijeđeno načelo jednakopravnosti svih građana pred zakonom.
Pašić je upozorio na problem koncentracije moći u tužilaštvima koja se nalazi u rukama jednog čovjeka.
“Samostalnost i nezavisnost tužilaca je dugogodišnji problem u tužilačkim strukturama. Nametnut je standard hijerarhijske strukture koji sve više liči na policijske agencije, a ne na tužilaštva. Tužilaštva se pretvaraju u koncentrisanu moć glavnog tužioca koji se na kraju pita i za tužilačke odluke koje bi tužioci trebali samostalno donositi. Imamo suđenje prije suđenja. Prije nego što sud preispita odluku tužioca, ona prolazi kroz više nivoa interne kontrole u tužilaštvu. To u suštini znači koncentraciju moći u rukama pojedinca.”
Govoreći o stanju unutar pravosudnog sistema, upozorava da se o ključnim problemima gotovo i ne govori te da unutar struke postoji svojevrsni “zavjet šutnje”.
“Nosioci pravosudnih funkcija često prepoznaju problem, ali o njemu ne razgovaraju. Postoji jedan zavjet šutnje koji je nedopustiv. Iz ove situacije možemo se izvući tek kada počnemo govoriti o problemima i kada se prestanemo plašiti sistema. Percepcija javnosti postaje glavni pokazatelj stanja, a ona je, nažalost, izrazito loša. Mnogi ljudi unutar pravosuđa danas ne žele govoriti o problemima niti pokretati pitanja koja vide, jer žele zaštititi svoja primanja i pozicije.”
Ističe da je i sam primjer kako prolaze oni koji pokušaju ukazati na nepravilnosti unutar sistema.
“Moje protivljenje određenom konceptu funkcionisanja tužilačkih struktura možda je najbolji primjer kako završavaju ljudi koji pokušaju ukazati na anomalije sistema. Danas sam u situaciji da sam zviždač unutar pravosuđa i da trpim posljedice zato što sam prijavio nešto što sam vidio i što sam smatrao svojom zakonskom obavezom. Doživljavam mobing jer sam se usudio prijaviti. Ono što se meni dešava zapravo je poruka svima unutar pravosuđa kako njihova sudbina može izgledati ako odluče javno progovoriti o problemima sistema.”
Dodaje da njegov sukob nije lične prirode.
“Nemam personalni problem s Milankom Kajganićem kao glavnim tužiocem. Moj problem je koncept funkcionisanja tužilaštva koji, prema mom mišljenju, ne ostvaruje ulogu zbog koje je ta institucija osnovana – da osigura vladavinu prava i primjenu zakona na cijeloj teritoriji BiH.”
Preuzeto sa: crna-hronika.info
