Najemotivniji i najkontroverzniji govori u povijesti Oscara

ŠTO JEDAN govor na dodjeli Oscara čini velikim? Po nepisanom pravilu, trebao bi biti kratak, bez prozivanja i ogovaranja, a najvažnije je da onaj tko stoji na pozornici jednostavno uživa u tom trenutku. No oni govori koji su ostali upisani u povijest Akademije često su bili upravo suprotni takvim očekivanjima: pamtimo one trenutke kada su glumci i redatelji svoje minute pred mikrofonom iskoristili da progovore o važnim političkim temama, bez obzira na to koliko to bilo kontroverzno.

S druge strane, neki su ostali nezaboravni baš zbog kaosa i sirovih emocija – zbog te nesavršenosti koja djeluje iskrenije od do kraja ispoliranih i uvježbanih govora kakvi inače prevladavaju tijekom sezone nagrada.

Uoči 98. dodjele Oscara, koja će se održati u noći s nedjelje na ponedjeljak, GQ je sastavio listu najboljih govora svih vremena.

8. Leonardo DiCaprio za najboljeg glumca, “Povratnik” (2016.)

Gledajući unatrag, konkurencija za najboljeg glumca bila je prilično jaka te godine kad je Leonardo DiCaprio konačno pobijedio. Iskoristio je trenutak za spektakularan govor zahvale, prožet holivudskom veličinom i smirenom karizmom.

Počeo je, kako je i red, s obveznim zahvalama, uvježbanim do savršenstva – vidjelo se da je imao dovoljno vremena za pripremu. No onda je njegov govor dobio politički zaokret, završivši strastvenim apelom za borbu protiv klimatskih promjena. “Nemojmo ovaj planet uzimati zdravo za gotovo”, rekao je. “Ja večerašnju nagradu ne uzimam zdravo za gotovo.”

7. Bong Joon-ho za najboljeg redatelja, “Parazit” (2020.)

Mnogima je bilo veliko zadovoljstvo gledati govor Bonga Joon-hoa za najboljeg redatelja, koji je održao nakon pobjede 2020. za “Parazita”. Njegova pobjeda bila je dio šireg trijumfa filma, posljednjeg velikog svjetskog događaja prije pandemije, a u govoru se vidi čisto oduševljenje.

Naravno, sretan je zbog pobjede, a važnost uspjeha “Parazita” kao jednog od rijetkih filmova koji nisu na engleskom jeziku, a koji su osvojili glavnu nagradu, nikome u publici nije promaknula. No on se zatim okreće svojim nekadašnjim herojima koji su sada postali njegove cijenjene kolege: Martinu Scorseseu i Quentinu Tarantinu.

To je, prema mnogima, bio “predivno skroman trenutak”, prožet ljubavlju prema filmskoj umjetnosti i dubokom poniznošću koju je redatelj Bong pokazivao tijekom cijele sezone nagrada. Većinu govora održao je uz pomoć svog prevoditelja, ali je završne riječi izgovorio sam na engleskom jeziku: “Hvala vam. Pit ću do jutra.”

6. Michael Moore za najbolji dokumentarni film, “Ludi za oružjem” (2003.)

Iako je gotovo izviždan s pozornice zbog svog politički nabijenog govora protiv tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, malo je govora na dodjeli Oscara ostalo u sjećanju kao onaj Michaela Moorea nakon što je osvojio nagradu za najbolji dokumentarac “Ludi za oružjem”.

U jeku nacionalizma nakon 11. rujna, Moore je iskoristio svoje vrijeme na pozornici za oštru kritiku “izmišljenih” razloga za rat u Iraku, istovremeno tvrdeći da su rezultati izbora 2000. bili “namješteni”. Držao se svojih uvjerenja unatoč glasnom negodovanju publike. Neki kažu da je taj govor s vremenom samo dobio na težini. Dok se neki u publici nervozno smiju, kamera se brzo okreće prije nego što uspije uhvatiti bilo kakav pljesak odobravanja.

5. Joe Pesci za najboljeg sporednog glumca, “Dobri momci” (1991.)

Govor na dodjeli Oscara jedna je od rijetkih prilika kada vam je dopušteno, čak i poticano, da se malo prepustite samohvali. Jednom kad osvojite taj zlatni kipić, svima bi bilo oprošteno da uživaju u svakoj sekundi na pozornici, upijajući divljenje kolega.

Joe Pesci, poznato je, za to nije imao vremena. Umjesto toga, odbacio je konvencije jednim od najkraćih govora u povijesti Akademije. Njegov govor gotov je u pet riječi: “Bila mi je čast, hvala.” Od dolaska na pozornicu do početka glazbe prošlo je svega osam sekundi. Bio je to potez za pamćenje koji do danas nije nadmašen.

4. Martin Scorsese za najboljeg redatelja, “Pokojni” (2007.)

Kako je, zaboga, Martinu Scorseseu trebalo dvadesetak filmova da konačno osvoji Oscara? Činjenica da od tada nije osvojio nijednog dodatno zbunjuje. No, bez obzira na to, trenutak kada se to napokon dogodilo, kada je 2007. odnio kipić za režiju filma “Pokojni”, bio je jedan od najradosnijih trenutaka u povijesti Oscara.

Ne samo zato što je legenda filma konačno dobila priznanje, već i zato što su mu nagradu uručila trojica velikana Novog Hollywooda: Francis Ford Coppola, Steven Spielberg i George Lucas, kolege i doživotni prijatelji koji su zajedno zauvijek promijenili američku kinematografiju. “Možete li provjeriti omotnicu?” našalio se redatelj. Rijetko se viđa tako oduševljena publika.

3. Ben Affleck i Matt Damon za najbolji originalni scenarij, “Dobri Will Hunting” (1998.)

Affleck je svoj govor počeo: “Upravo sam rekao Mattu da bi bilo grozno izgubiti, a da bi pobjeda bila zastrašujuća. I stvarno je, stvarno zastrašujuće.” Zajedno su nabrajali ljude kojima se zahvaljuju, pri čemu je Damon uskakao sa sugestijama, a cijela scena bila je utjelovljenje čiste radosti.

Dvojica tada dvadesetogodišnjaka jedva su se suzdržavala dok su proživljavali najveći trenutak svojih mladih života. Njihova radost bila je zarazna i činili su iznimno simpatičan dvojac.

2. Olivia Colman za najbolju glumicu, “Miljenica” (2019.)

Njezina pobjeda za ulogu u “Miljenici” bila je jedno od rijetkih iznenađenja te večeri, a ona je izgledala iskreno šokirano. Njezin šarm i humor odmah su osvojili publiku.

“Ovo je iskreno prilično stresno”, započela je, a zatim otpuhnula prema teleprompteru koji joj je signalizirao da privede govor kraju. “Urnebesno!” prokomentirala je. Zahvalila je kolegicama iz filma, a zatim se obratila Glenn Close, koja je te godine također bila nominirana: “Tako dugo ste moj idol i nisam željela da ovako ispadne.” Bio je to trenutak čiste, nefiltrirane i preslatke iskrenosti.

1. Tom Hanks za najboljeg glumca, “Philadelphia” (1994.)

Je li Tom Hanks za ulogu u filmu Philadelphia baš te godine bio najbolji glumac? Može se raspravljati. U istoj su kategoriji bili i Liam Neeson za Schindlerovu listu te Daniel Day-Lewis za U ime oca, pa konkurencija nije bila nimalo slaba. No jedno je sigurno: njegova pobjeda bila je među najvažnijima i najutjecajnijima.

Philadelphia je bio film koji je snažno odjeknuo u javnosti. Hanks u njemu glumi odvjetnika koji skriva da je homoseksualac, a nakon što poslodavci saznaju da ima HIV, dobiva otkaz i odlučuje ih tužiti. U vrijeme kada se o AIDS-u i HIV-u još govorilo sa strahom, predrasudama i nelagodom, film je pomogao srušiti dio tih tabua i približiti široj publici stvarnost s kojom su živjele tisuće gej muškaraca.

Hanks je u govoru zahvale otišao i korak dalje. Umjesto da govori samo o sebi i uspjehu filma, iskoristio je trenutak da oda počast ljudima koji su umirali od AIDS-a i da skrene pozornost na patnju queer zajednice. Bio je to iskren i duboko emotivan govor, pun suosjećanja i solidarnosti, koji i danas ostavlja snažan dojam.

“Znam da je moj rad u ovom slučaju dobio još veću težinu zbog činjenice da su ulice raja prepune anđela”, rekao je kroz suze. “Znamo njihova imena. Ima ih tisuću za svaku crvenu vrpcu koju večeras nosimo.” I danas se taj trenutak pamti kao jedan od najhrabrijih i najdirljivijih govora u povijesti Oscara.