INTERVJU/ Bh. trener prošao dramu u Iranu: “Ulaze mi u stan – šta radiš ovdje? Idi odmah”

Sirene, detonacije i slike razorenih četvrti koje obilaze svijet – rat u Iran iz dana u dan uzima maha, a prizori bombardovanja iz Teheran i drugih gradova postali su surova svakodnevnica. U zemlji drevne civilizacije nekoliko dana bio je “zaglavljen” i bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Adnan Čustović koji od ljeta radi kao pomoćni trener u Zob Ahanu iz Isfahana.

Dok su eksplozije potresale pojedine dijelove zemlje, kilometrima daleko od porodice pokušavao je doći do jedne najvažnije stvari – signala. Da se javi. Da kaže da je dobro. Porodica i prijatelji u neizvjesnosti su pokušavali saznati šta se dešava s 47-godišnjim Mostarcem, dok su se vijesti o napadima smjenjivale iz sata u sat.

Nakon sati i sati neizvjesnog putovanja, neprospavanih noći i pogleda prikovanih za ekrane s vijestima koje su donosile nove slike razaranja, sinoć je konačno stigao kući – svojoj porodici u belgijski Mouscron. Vidno iscrpljen, ali prije svega zahvalan što je ponovo zagrlio svoje najbliže, Čustović je za Reprezentacija.ba otvoreno govorio o danima koje će, kako kaže, pamtiti cijeli život.

 – Govorilo se da će napadi trajati otprilike četiri dana. Već treći dan navečer posjetili su me trener i klupski tim-menadžer i pitali šta uopšte radim u stanu, zašto sam tu kada su svi stranci već otišli. Ali nije tako lako otići, rekao sam, potrebna je izlazna viza. Oni su tada potegnuli sve svoje konekcije da mi pomognu. Organizovali su vozača koji me 15-16 sati vozio do turske granice, nakon toga sam prespavao u gradu Van, čekao let za Belgiju i sinoć konačno stigao kući – ispričao nam je Čustović.  

Ni sam više ne zna koliko je sati proveo na putu, niti ih je brojao. Kaže da je razmišljao samo o jednom – da se vrati porodici. Zahvalan je i brojnim prijateljima koji su mu slali poruke i raspitivali se o njegovoj situaciji.

– Kad je ratno stanje, čovjeku ništa nije teško. Spašavaš se, šta ćeš. Na kraju vidim da sam izašao u pravom trenutku, jer ko zna koliko će sve ovo trajati – dodaje.

Danima se u Iranu govorilo o mogućim napadima, zveckalo je oružje, ali nada je ipak postojala. U tim trenucima Čustović se sa svojim timom pripremao za utakmicu protiv Persepolisa.

– Pričalo se po novinama i internetu, kružile su razne informacije, ali niko nije mogao predvidjeti da će baš tog dana početi. Spremali smo se za utakmicu s Persepolisom, doručkovali u hotelu, a onda je stigla vijest o napadu na Teheran. Sve je odmah otkazano i rečeno nam je da se vratimo kući i čekamo daljnje informacije. Kasnije gotovo da nije bilo interneta. S porodicom u Bosni i Hercegovini nisam mogao stupiti u kontakt, ali sa suprugom u Belgiji jesam i preko nje sam slao poruke da sam dobro. Sjediš u kući, upališ televizor, ali ne razumiješ jezik – samo gledaš slike i čekaš – prisjeća se.

Uprkos svemu, Iran kao zemlju i narod, nosi u lijepom sjećanju.

– Čuo sam se s prijateljima u Teheranu. Kada se bombarduje jedna zona grada, druga to i ne čuje – to je ogromna zemlja. Zavolio sam Iran i ljude tamo. Mislim da imamo pogrešnu percepciju. Oni su kao Bosanci i Hercegovci – ljudi dobrog srca, žele pomoći, uživaju u druženju i porodici. Nosim samo lijepe uspomene – poručio je Čustović na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.