Ono što nije minirala JNA, narod je uništio. Stotine metara kablova za rasvjetu izvučeno je iz zemlje sa piste na zapuštenom aerodromu. Sada grupa entuzijasta vraća Klek i Željavu u život
Ne dajemo Željavu, poručuju mještani s područja Plitvičkih jezera i okolice koji su se jučer u podne okupili ispred općinskog sjedišta u Korenici protestirajući protiv plana MUP-a da kompleks bivšeg vojnog aerodroma u Željavi, čija je izgradnja u bivšoj državi koštala milijarde, postane centar za migrante. Naime. u junu je počela primjena Pakta o migracijama i azilu prema kojem vanjske članice EU moraju uspostaviti kampove u kojima će biti smješteni migranti iz zemalja sa stopom priznavanja azila manjom od 20 posto. Prema jednom od prijedloga, kontejnerski grad mogao bi niknuti na prostranom području Željave, gdje su nekada bila stambena naselja bivše JNA.. Prema planu, Hrvatska bi u kratkom roku trebala postaviti 450 stambenih kontejnera za smještaj do 1.500 migranata. Ovaj test o nastanku najvećeg podzemnog vojnog kompleksa u bivšoj državi i grupi entuzijasta koji pokušavaju da ga ožive, objavio je Express prije godinu dana.
Kolokvijalno se zove Željava, cijeli aerodromski kompleks, ali Željava je zapravo mali hrvatski grad u blizini sela Lički Petrovo Selo, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom. U mjestu Željava nalazila se takozvana “200. zračna baza” u kojoj je bila logistička podrška bivšem “Vojnom aerodromu Bihać”, udaljenom samo tri kilometra. A podzemni dio tog aerodroma, koji je JNA minirala prije povlačenja 16. maja 1992. godine, zove se Klek. Upravo je ovaj podzemni dio zablistao, osvijetljen iznutra prvi put u 33 godine zahvaljujući entuzijastima okupljenim na blogu i Facebook grupi. LYBI Desire: prije svega Ivici Megliću koji nam je dao fotografije i Marku Grozdaniću. Damir i Dalibor Vidović i Dejan Deželić su im pružili podršku prilikom postavljanja. I voila – ljepota je zablistala!
– Šteta što je zgrada nekorišćena i propada. Ljudi znaju ući tamo kolima, driftom… A cijeli kompleks, od ulaza za avione i dalje, je nevjerovatno atraktivan za turiste. Na primjer, u susjednoj Sloveniji, u Pivki, postoji Park vojne istorije. I tamo je sve bilo devastirano, jedva se i jedna zgrada nekako održala, ali Slovenci su sve obnovili, uglavnom novcem Evropske unije. Mislim da Klek i cijeli kompleks zaslužuju isto. Pa do Plitvica je valjda desetak minuta, kad god odem tamo, pogotovo vikendom, dođe na desetine motociklista i auta. Uz angažman nadležnih, zaista se sve može pretvoriti u objekat koji će posjetiti hiljade, valjda će netko u Hrvatskoj čuti za to – kaže nam Ivica Meglić.
Na izgradnju “Objekta 505” potrošene su milijarde, tako je čitav kompleks nazvan u papirima na kojima je pisalo “strogo povjerljivo”. prva lopata bačena je 1957/1958, a izgradnja kompleksa je okončana deset godina kasnije, 1968. Tada je 117. lovački avijacijski puk premješten iz Plesa, 124. i 125. lovačke eskadrile, u podzemni objekat koji je izgrađen za 58. I svaki je imao označeno mjesto sa mogućnošću točenja kerozina. Imali su pet rezervoara od po 100.000 litara, kao i podzemni cjevovod iz Bihaća za kerozin. Toranj kontrole letenja nije bio klasičan, već ukopan u stijenu, a do njega se dolazilo liftom.
Podzemni objekat Klek projektovan je da izdrži udar atomske bombe do 20 kilotona, zbog čega je verovatno i opstao iako ga je JNA minirala. Kažu sa 50 tona eksploziva. Ima četiri galerije: “A” je primila 20 aviona, jedan deo centralne galerije B je bio radionica i služio je kao prolaz do izlaza, “C” je primio 22 aviona, a “D” još 16. Ono što JNA nije uništila miniranjem pri povlačenju – uništili su liftove i ceo toranj i polaganjem dve vojne piste i sve tri lake piste. pa je pista puna kratera koji vode u “cik-cak” – uništavali su ljude.
– Kilometri kablova koji su povezivali rasvjetu su potrgani sa piste, ljudi su jednostavno odnijeli sve što je ostalo – priča nam Meglić.
A podzemni objekat Klek imao je sve, pa i doktora, i učionice za pilote, sobe… Sve je dizajnirano tako da u slučaju atomskog napada mogu autonomno preživjeti 30 dana. Imali su hranu, vodu, filtere za vazduh, restoran, foto-laboratoriju, sobe sa padobranskom opremom, operativni centar, centar za komunikacije, pa čak i mrtvačnicu… Objekat 505 je i tada imao video nadzor. Kažu da su jugoslovenski stručnjaci napravili bazu po uzoru na Säve u Švedskoj.
Švedska ima ukupno sedam planinskih hangara, dva izgrađena tokom Drugog svjetskog rata i još pet dodanih tokom Hladnog rata. Säve ima dva takva hangara, jedan izgrađen 1943. godine u blizini sadašnjeg kontrolnog tornja sa zaštićenim područjima na nivou rulne staze. Drugi je izgrađen između 1950. i 1955. godine. Podzemno zaštićeno područje prostire se na preko 22.000 kvadratnih metara.
Sve je naravno očuvano. Međutim, Švedska nije imala JNA da sve to detonira.
