Velikani Holivuda počeli su kao odbačeni učenici škole glume, a gradili su karijere koje su im donele pet Oskara, uloge u klasicima i status legende. Sve je počelo na pozornici u Pasadeni
Tačno godinu dana nakon odlaska Gene Hackmanpreminuo je njegov dugogodišnji prijatelj i glumački kolega Robert Duvall (96).
Prije nego što su postali sinonim za Hollywood i osvojili Oskare, Dustin HoffmanHackman i Duvall su bili tri cimera u New Yorku koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Malo ko je tada mogao pretpostaviti da će tri autsajdera, koje je škola glume otpisala, postati stubovi Novog Holivuda.
Sve je počelo 1956. na sceni Pasadene Playhouse u Kaliforniji, gdje su se kao studenti glume upoznali Džin Hakman i osam godina mlađi Dastin Hofman. Hackmanova karijera tamo je bila posebno kratka. Profesori su ga smatrali netalentovanim, a u prvom polugodištu je dobio slabu ocjenu, nakon čega je izbačen iz škole. Uvređen, ali ne i slomljen, spakovao je kofere i otišao u Njujork u potrazi za prilikama. Hoffman mu se ubrzo pridružio.
U Velikoj jabuci udružili su se sa još jednim mladim glumcem iz južne Kalifornije, Robertom Duvallom. Trio je postao nerazdvojan, dijeleći ne samo snove o glumi, već i borbu za opstanak. Hoffman je u početku spavao na podu u kuhinji u malom stanu koji su Hackman i njegova tadašnja supruga Faye dijelili na Drugoj aveniji. Prostor je bio toliko skučen da je Hofman morao da se kupa u kadi koja je služila i kao lavabo, dok bi par pored njega pripremao doručak. Hackman, Hoffman se kasnije našalio, nikada mu nije oprostio.
Kasnije je Hackman nagovorio Hoffmana i Duvalla da zajedno nađu stan. Budući da je on jedini bez stalnog posla, Hoffman je dobio zadatak da pronađe jeftino sklonište. Godinama kasnije, u intervjuu za The New Yorkerprisjetio se Hackmanovih instrukcija.
– Rekli su mi da krenem od 60. ulice i da hodam od Brodveja do reke Hadson. Ulicu po ulicu, sve do vrha. Da tražim upravnika u svakoj zgradi i pitam ima li slobodnih stanova. To sam radio dok nisam stigao do 109. ulice – rekao je.
Tamo, na poslednjem spratu zgrade u 237 West 109th Street, pronašli su svoj dom za 80 dolara mesečno, koji su delili njih troje. Taj stan postao je centar njihovog društvenog života, ispunjen zabavama, kreativnom energijom i snovima o budućnosti. Dok su čekali pozive za audiciju, učinili su sve da plate kiriju. Gene Hackman je premještao namještaj i radio kao izbacivač. Robert Duvall je razvrstavao poštu u noćnoj smjeni i radio kod Macy’sa. Dustin Hoffman je bio daktilograf, pleo je havajske vijence, radio u pozorišnoj garderobi i kao pomoćnik u mrtvačnici. Imali su zajednički novčani fond; ko je zaradio, pomagao je drugima.
Njihovi dani bili su ispunjeni kreativnošću i avanturom. Hoffman i Hackman bi se često penjali na krovove zgrada i svirali bubnjeve, Hoffman bongo i Hackman konge, inspirirani svojim glumačkim idolom Marlon Brando.

Duvall i Hackman u Geronimu (1993.)
Hackman je imao vulkanski temperament. Njegovi prijatelji su ga zvali “Vezuv” zbog njegove nagle prirode. Robert Duvall ga je opisao kao “mučenog tipa, uvijek u svom svijetu”, a Hoffman je otkrio da je Hackman, bivši marinac, ponekad morao da iskaljuje svoj bijes.
– Govorio mi je: ‘Moram da idem’. To je značilo da mora da nađe bar i da se bori – rekao je Hofman.
Upornost se na kraju isplatila. Krajem šezdesetih, gotovo istovremeno, sva trojica su se probila. Sudbina je htjela da Hackman dobije ulogu gospodina Robinsona u filmu ‘Diplomac’, ali je otpušten nakon tri sedmice proba.
– Osećam se kao da ću danas dobiti otkaz – rekao je Hofmanu u kupatilu studija Paramount. I bio je u pravu. Ali ta smjena mu je otvorila vrata najveće uloge. Warren Beatty je čuo da je slobodan i angažirao ga je za film ‘Bonnie and Clyde’ (1967.), koji ga je lansirao među zvijezde. Iste godine Hoffman je postao ikona svoje generacije upravo ulogom u ‘Diplomcu’. Robert Duvall je ostvario svoj proboj nešto ranije, ulogom u klasiku ‘Ubiti pticu rugalicu’ (1962), a svoj status učvrstio je s ‘Kumom’ (1972).
Zajedno su prikupili nevjerovatnih 19 nominacija za Oskara i osvojili pet statueta. Uprkos decenijama prijateljstva, Hoffman i Hackman prvi put su zajedno glumili tek 2003. godine u trileru ‘Runaway Jury’. Čak i na vrhuncu slave, priznali su da su se često osjećali kao prevaranti.
– Pitali smo se: ‘Kada će nas razotkriti?’ Hackman je jednom rekao. Godine neizvjesnosti, snova i zajedničkog života u New Yorku ostale su, kako je Duvall rekao, najvažniji dio njihovih života.


