Građani su se okupili zbog tuge, bijesa i osjećaja da je sve moglo biti drugačije. A opet, nije došao niko. Ni vlast, ni opozicija.
I tu se samo po sebi nameće jedno jednostavno pitanje, zašto?
U Kantonu Sarajevo vlast čine Socijaldemokratska partija BiH (SDP), Narod i Pravda (NiP) i Naša stranka, dok su u opoziciji Stranka demokratske akcije (SDA), Demokratska fronta (DF) i Stranka za Bosnu i Hercegovinu.
Svi oni se svakodnevno prepiru, optužuju i dijele odgovornost. Ali kad se izgubi mladi život – tada bi te podjele morale nestati.
Zamisli da su svi došli zajedno. Da su, barem u tim trenucima, stali jedni pored drugih – vlast i opozicija – bez govora, bez kamera, bez stranačkih zastava. Samo da pokažu da su ljudi prije politike. Takva poruka bi vrijedila više od hiljadu saopćenja.
Građani nisu tražili predstavu. Tražili su znak da sistem ima lice i savjest. Da oni koji odlučuju mogu makar jednom biti ujedinjeni kada je najteže. Jer ako se ne mogu složiti ni oko toga da je ljudski život svetinja – onda je jasno zašto povjerenje u politiku nestaje.
Jer u ovakvim trenucima ne postoje ni pozicija ni opozicija. Postoje samo ljudi.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
