Ruski vojnici pokušali su prikriti masakr na “Cesti smrti”. Nisu uspjeli

U VELJAČI 2022., na sam dan početka ruske invazije na Ukrajinu, golema kolona ruskih snaga krenula je iz Bjelorusije prema Kijevu. Dio njihova puta vodio je autocestom Žitomir, koja je za brojne ukrajinske obitelji postala smrtonosna zamka. Dok su civili pokušavali pobjeći iz glavnog grada, ruski vojnici su ih ubijali, a zatim spaljivali njihova tijela u automobilima kako bi prikrili dokaze.

Tijekom tri tjedna na toj cesti, koju su mještani prozvali Cestom smrti, ubijeno je 27 civila, a petero ih je ranjeno. Nakon četiri godine istrage, ukrajinska policija i obavještajne službe otkrile su identitete 13 ruskih vojnika i zapovjednika osumnjičenih za te zločine, piše The Times.

Identificirani osumnjičenici

Među osumnjičenima je sedam vojnika iz 5. tenkovske brigade, pod vodstvom potpukovnika Romana Nikolajenka i bojnika Thara Abatajeva, te šest vojnika iz 37. motorizirane streljačke brigade, koje je predvodio zapovjednik voda, poručnik Vadim Ovčinjikov. Oni su dio skupine od više od 100 ruskih vojnika i časnika identificiranih kao osumnjičenici za ratne zločine počinjene u predgrađima Kijeva, uključujući Buču.

Njihovi identiteti potvrđeni su analizom dokumenata koje su objavili ukrajinski tužitelji, razgovorima s obavještajnim službama te pregledom dokaza nacionalne policije, koji uključuju i sate snimki dronova iz prvih dana invazije.

Svih 13 vojnika, s izuzetkom jednog koji je u međuvremenu preminuo, primilo je od kijevskih tužitelja službene obavijesti o sumnji, što je korak koji prethodi formalnom kaznenom progonu pred domaćim sudovima i Međunarodnim kaznenim sudom.

Zločini kao prepreka miru

Ratni zločini počinjeni od početka invazije predstavljaju ključnu prepreku u mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije, koje predvode Sjedinjene Države. U studenom je američki mirovni plan predložio “potpunu amnestiju za djela počinjena tijekom rata”, što bi značilo odustajanje od svih optužnica.

Ukrajinski Predsjednik Zelenski odbio je takav prijedlog, poručivši da njegova zemlja nikada neće moći oprostiti Rusiji zločine nanesene njezinom narodu. Pregovori su nastavljeni prošloga tjedna.

Izvor iz ukrajinske vojne obavještajne službe izjavio je da sve grane sigurnosnog aparata rade na identifikaciji ruskih ratnih zločinaca. “Ti ljudi predstavljaju trajnu prijetnju sigurnosti Ukrajine”, rekao je izvor.

“Bili su to samo civili”

U sjedištu Nacionalne policije u Kijevu, Dmitro Čeban, viši istražitelj ratnih zločina, posljednje tri godine istražuje ubojstva na autocesti Žitomir. On vjeruje da su ti napadi bili dio sustavne kampanje usmjerene na civile.

“U blizini nije bilo vojnih položaja. Ondje su bili samo civili”, rekao je Čeban. “Ova ubojstva istražujemo kao moguće zločine protiv čovječnosti. Svaka ubijena osoba bila je nenaoružana i pokušavala je pobjeći. Imali su djecu u automobilima. Držali su ruke u zraku, ali su svejedno ubijeni.”

Ruske snage odabrale su autocestu Žitomir kao ključnu točku za napad na Kijev i zauzimanje obližnjih gradova, što je bio dio Putinova plana o brzom osvajanju Ukrajine. U jednom trenutku ruske su se trupe približile na samo tridesetak kilometara od glavnog grada, no do početka travnja 2022. ukrajinska protuofenziva potisnula ih je sa sjevera.

Dokazi ostavljeni na terenu

Prilikom povlačenja, ruski vojnici ostavili su za sobom brojne fizičke dokaze koji su pomogli u njihovoj identifikaciji. Dokazi koje su prikupili istražitelji upućuju na to da su vojnici koji su osiguravali pozadinu duž autoceste pripadali 5. tenkovskoj i 37. motoriziranoj streljačkoj brigadi. Iza njih su ostale oznake činova, pločice s imenima i vojni amblemi. Policija je također pronašla i fotografirala rasporede dužnosti s upisanim imenima pojedinih vojnika.

Snimke dronom koje su zabilježile ukrajinske snage teritorijalne obrane prikazuju vojnike iz tih dviju jedinica kako od 3. ožujka grade vatrene položaje i kopaju rovove. Pripadnici 5. tenkovske brigade snimljeni su kako postavljaju obrambeni položaj u šumi pokraj benzinske postaje UPG, između sela Mila i Mrija, gdje je bilo stacionirano nekoliko ruskih tenkova.

Ubojstvo s podignutim rukama

Dana 7. ožujka, konvoj civila pokušao je pobjeći iz kijevskih predgrađa, vjerujući da će u grupi biti sigurniji. U konvoju je bio i 31-godišnji Maksim Iovenko, koji je vozio bijeli Hyundai sa suprugom Ksenijom i djetetom. Njihov put zabilježen je snimkom drona.

Dok su prolazili pokraj benzinske postaje, na njih je otvorena vatra iz šume. Drugi automobili u konvoju uspjeli su se okrenuti i pobjeći. Iovenko nije uspio. Osjetivši opasnost, izašao je iz automobila s podignutim rukama. Nekoliko sekundi kasnije, pao je na tlo. Bio je ustrijeljen. Njegovoj supruzi i kćeri dopušteno je da odu, a ruski vojnici odvukli su njegovo tijelo s ceste.

Policija vjeruje da je identificirala dvojicu vojnika odgovornih za Iovenkovo ubojstvo i ranjavanje njegove supruge i djeteta. To su Danil Iščenko, 26-godišnji poručnik iz Sibira zadužen za 2. tenkovski vod, i Čingis Tarjašinov, 33-godišnji desetnik iz Sibira.

Njihova imena pronađena su na rasporedima dužnosti, a njihovu umiješanost potvrdio je i Erdoni Uhinov, mlađi časnik 5. tenkovske brigade kojeg su zarobile ukrajinske snage.

Sudbina obitelji Jaciuk

sedmica dana nakon početka invazije, 3. ožujka 2022., obitelj 15-godišnje Arine Jaciuk odlučila je pobjeći iz svog doma u blizini Kijeva. Krenuli su u dva automobila. Nakon svega petnaestak kilometara, između sela Motižin i autoceste Žitomir, naišli su na skupinu ruskih vojnika iz 37. motorizirane streljačke brigade.

Vojnici, predvođeni starijim poručnikom Vadimom Ovčinjikovim, postavili su kontrolnu točku. Kada su se automobili obitelji Jaciuk približili, vojnici su otvorili vatru. Arinini roditelji, Denis i Ana, ubijeni su na mjestu.

Dvogodišnja potraga za Arinom

Snimka ispitivanja zarobljenog ruskog vojnika iz iste brigade, Denisa Kalganova, koji je bio prisutan tijekom ubojstva, otkrila je što se dogodilo. Kalganov, koji je razmijenjen 2024., imenovao je šestoricu vojnika na kontrolnoj točki.

“Iza brda se pojavio automobil. Nije usporavao, vozio je punom brzinom. Otvorili su vatru jer nisu znali tko je unutra”, ispričao je Kalganov. Nakon pucnjave, vidjeli su da je starija djevojčica, Arina, ranjena, dok njezina devetogodišnja sestra Valerija nije bila ozlijeđena. “Roditelji su bili mrtvi. Djevojčice su stavili u automobil. Jednu su odveli nedaleko od mjesta gdje je bio naš zapovjednik brigade… Za drugu su rekli da su je predali medicinskom vodu”, rekao je.

Tog 3. ožujka 2022. Arina je posljednji put viđena živa. Gotovo dvije godine smatrala se nestalom, a ukrajinske vlasti vjerovale su da je oteta i odvedena u Rusiju, kao jedno od tisuća ukrajinske djece. Gotovo dvije godine kasnije, njezino je tijelo pronađeno u mrtvačnici u Bjelorusiji. Obdukcijom je utvrđeno da je umrla od prijeloma bedrene kosti istog dana kada je ranjena. 

Prikrivanje tragova

Istražitelj Čeban kaže da su ruski vojnici sustavno pokušavali prikriti svoje zločine uništavanjem vozila. To potvrđuje i slučaj obitelji Stotski. Dok su 4. ožujka bježali sa svojom malom kćeri, njihov automobil našao se pod teškom paljbom.

Serhij je uspio izaći iz automobila s kćeri, oboje teško ranjeni, ali za njegovu suprugu Olenu bilo je prekasno. Na snimkama istražitelja, njezino tijelo vidljivo je kao pougljenjeni ostaci na stražnjem sjedalu. Snimke dronom kasnije su pokazale izgorjeli automobil usred autoceste.

“Na području spremnika za gorivo bilo je mnogo rupa od metaka. Pokušavali su zapaliti automobil”, objasnio je Čeban, dodajući da je većina vozila uništena na taj način kako bi se sakrili dokazi.

Zapovjedna odgovornost

U svom uredu u Buči, gradu koji je postao sinonim za ruske ratne zločine, glavni tužitelj Kostjantin Švedčikov kaže da je naslijedio više od 1000 otvorenih istraga o zločinima počinjenima u regiji početkom 2022., uključujući i one na autocesti Žitomir. Glavni izazov sada je dokazati da ti zločini nisu bili djela odmetnutih pojedinaca, već dio sustavne kampanje koordinirane s vrha.

Ukrajinski obavještajni izvor potvrdio je da su presretnute radijske komunikacije u kojima se čuje kako časnik naređuje svojim vojnicima da “ubiju svakoga”. Policija vjeruje da je barem jedno ubojstvo na autocesti počinio Belikto Ciren-Babuvič Budajev, 38-godišnji zapovjednik tenka iz Sibira.

Prema Ženevskim konvencijama, zapovjednik je odgovoran za zločine svojih podređenih ako je znao ili je trebao znati da se oni događaju, a nije poduzeo sve da ih spriječi. No, teret dokazivanja je velik.