Zaplijenjena dokumentacija zapovjednika vojnih i paravojnih formacija otkriva šta su govorili kada su bili u strahu od hrvatske vojske
Operacija je počela 22. januara 1993. godine Ljutpoznatija kao Maslenica prema konačnom cilju operacije. Oslobođenje Masleničkog mosta i izgradnja pontona preko uskog kanala omogućili su povezivanje sjevera i juga Hrvatske i olakšali kasniju pobjedu na kraju Domovinskog rata.
S hrvatske strane branitelji će reći da je to bila jedna od najkrvavijih bitaka u ratu.
– Do tada smo se samo branili, a od tada smo išli naprijed i napadali one koji su vršili agresiju i okupirali našu teritoriju. Bila je to akcija koja nas je usmjerila dalje, u kojoj smo stekli sva taktičko-tehnička znanja i razvili naše oružane snage kako bismo došli do konačne pobjede. Bio je to početak kraja – rekao je general o akciji Maslenica Ante Gotovina.
Posebno je zanimljivo čitati zaplenjene vojne izveštaje pobunjeničke srpske vojske. Uzmimo za primjer Izveštaj komande 7. korpusa Glavnom štabu SVK o napadu hrvatskih snaga u rejonu Maslenice i akcijama za zaustavljanje napredovanja hrvatskih snaga od 22.01.1993.
Pukovnik unutra Milan Đilas, kasnije optužen za ubistva civila u Zadru, piše: “ustaške snagegodine, nakon višednevne koncentracije i grupiranja snaga na širem području zapadnog dijela Ravnog Kotara i Starigrada-Paklenice i grebena Velebita, u 7 sati i 10 minuta izveli su topnički i minobacački napad na Maslenicu.
Najveći uspjeh tog izvještaja bilo je “uništenje diverzantsko-terorističke grupe na području Velebita i ubistvo trojice ustaša”, piše Đilas.
Mnogo značajnija je rečenica: “Tražimo pojačano uključivanje sistema vlasti u zadatke mobilizacije pozvanih jedinica”. Kasnije će se ispostaviti da vojska pobunjenih Srba nikada nije imala dovoljno vojnika za jedinice za punjenjenajviše zbog velikog broja dezertera, što je doprinijelo konačnom slomu ustanka.
Drugi dokumenti samo potvrđuju takvu teoriju. “Kninska policijska stanica počela je jutros sa hapšenjem vojnih obveznikaa koji se nisu odazvali prethodnoj mobilizaciji. Do sada je privedeno ukupno 28 vojnih lica”, piše potpukovnik. Duško Babić u izvještaju o mobilizaciji istog dana.
23. januara 1993. kada je postalo očigledno da srpska vojska neće tako lako zaustaviti napad i ponovo zauzeti oslobođenu teritoriju, krenuli su sa napadima na civilne ciljeve. Ranije pomenuti Milan Đilas je predložio granatiranje”uragan” Šepurina, Zadar i Biograd na moru.
Stalni napadi hrvatske vojske doveli su do strahovitog pada morala, pa se u jednom izvještaju sa ratišta navodi da je iz Nastavnog centra u Kninu 72 mlada vojnika su pobjeglaa. Preduzete su mjere za njihovo vraćanje u nastavni centar, nakon čega ćemo izvršiti sigurnosnu procjenu slučaja, s ciljem otkrivanja pokretača i kolovođa napuštanja kasarne, te predložiti poduzimanje disciplinskih i kaznenih mjera, navodi se u izvještaju.
I dok se srpska vojska žestoko borila u Dalmaciji, na istoku Hrvatske se pisalo o “visokom moralu mobilisanih” pobunjenih srpskih krajeva jer je vladalo zatišje. U tajnosti se, međutim, raspravljalo o brojnim zločinima, poput kapetanovog izvještaja Milorad Đukanović on Zdravko Vračarić iz Iloka: “Ovo lice se bavi mnogim nezakonitim radnjama, a Služba državne bezbjednosti Srbije mu obezbjeđuje tjelohranitelje od pripadnika “crvenih beretki”. U razgovoru sa komandirom Policijske stanice Ilok došli smo do informacija da pripadnici “crvenih beretki” u Iloku ne podliježu nikakvim zakonskim normama i da svoje potrebe rješavaju na “hajdučki”, “srpski” način, jer i oni za svoje potrebe moraju biti iz kuće. zadovoljan u svakom pogledu“, piše Đukanović.
Report from 26. januara spominje nove probleme vojske pobunjenih Srba: „Naše snage se uporno brane, ali glavni problemi su nedostatak rezervi jačih snaga za ofanzivna dejstva na izabranom pravcu, a dublje prodore smo prinuđeni da sprečavamo samo manevrisanjem beznačajnih snaga“.
Nakon završetka operacije i oslobođenja Maslenice, srpski izvještaji su prešli na uobičajeni način potcjenjivanja uspjeha hrvatske vojske.
„Neprijatelj je zbog pretrpljenih gubitaka i poljuljanog morala i čvrste i uporne odbrane i odlučnosti štabova i jedinica 7. K za odlučan obračun sa ustašima u slamanju agresije i protjerivanju istih sa teritorije RSK, prinuđen da pređe u odbranu na dostignutu liniju: Mala Bobija – Visoka Glava – S. Maruna – prema izvorima Gornji Kašić – Pridraga – Isključivo Gornji Kašić – Pridraga – Gornji Kašić – prema izvorima. Škabrnja – i dalje uz državnu granicu RSK”.
