Jensen Huang je u podcastu No Priors rekao da je ‘bitka narativa’ oko AI-a bila jedna od ključnih priča 2025. godine i da su, po njemu, ugledni ljudi gurali ‘kraj svijeta’ i ‘science fiction’ verziju budućnosti. Kaže da to nije korisno ni ljudima, ni industriji, ni vladama, te da takve poruke kasnije guraju politiku koja može zakočiti razvoj.
Huang pritom nije rekao da su sve brige besmislene, ali naglašava da je priča često preuveličana i površna. U istom nastupu odbacuje ideju da smo blizu nekakve ‘božanske AI’ superinteligencije, sugerirajući da je to nešto daleko, ‘galaktički’ udaljeno od današnjeg stanja tehnologije. Iz njegove perspektive, fokus bi trebao biti na tome kako AI već sada može pomoći u stvarnim problemima, a ne na scenarijima koji zvuče kao film.
Zašto mu je to toliko važno? Njegova Nvidia je praktički motor AI booma, jer većina ozbiljnih AI sustava radi na njihovim GPU-ovima, pa je i javni sentiment bitan za biznis. Huang upozorava i na ‘regulatory capture’, ideju da dio tvrtki traži strožu regulaciju ne zato što im je stalo do javnog interesa, nego jer bi to moglo pomoći njima, a odmoći konkurenciji. U tom smislu, on želi ‘normalniju’ raspravu koja neće automatski završavati u panici i prebrzim zabranama.
No nije teško vidjeti zašto dio publike odmah koluta očima. Ljudi nisu postali skeptični bez razloga: generativni AI se povezuje s rezanjem troškova, automatizacijom i pritiskom na radna mjesta, a kompanije često zvuče kao da traže ‘strpljenje’ dok traže načine kako da implementiraju AI da odrađuje posao umjesto ljudi. U tom šumu, Huangova poruka se čita i kao obrana industrije koja trenutno uzima ogroman novac, pa je logično da izaziva reakcije.
Za hrvatske i europske čitatelje bitan je jedan praktičan dio: ton rasprave stvarno utječe na regulaciju i pravila igre. EU već ima stroži regulatorni pristup AI-u nego SAD, a ovakve izjave pokazuju koliko će 2026. biti godina natezanja između ‘brže inovacije’ i ‘više zaštite’. U prijevodu, ne radi se samo o tome tko je u pravu na internetu, nego o tome kako će izgledati proizvodi koje koristimo, koliko će biti ograničenja, i tko će na kraju platiti usklađivanje.
