Tri autobusa su stigla u centar Sarajeva, a sve su pratile jake policijske snage. Među pristunima su bili i ministar finansija BiH Srđan Amidžić i zamjenik ministra odbrane BiH Aleksandar Goganović.
Nakon polaganja cvijeća, paljenja cvijeća i izjava za medije, kolona se istim putem, preko Vraca, vratila u Istočno Sarajevo i sve je proteklo bez ikakvih incidenata.
Uoči dolaska u bivšu Dobrovoljačku ulicu, u Istočnom Sarajevu služen je parastos za poginule pripadnike JNA.
Politički predstavnici iz RS-a i danas iskrivljuju činjenice, a posebno broj poginulih u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. godine.
Milutin Kukanjac, nekadašnji komandant Druge vojne oblasti, koji je i naredio povlačenje JNA iz Sarajeva, javno je rekao da je tog dana poginulo šest osoba. Isti broj su potvrdili i branitelji Sarajevo.
No, nažalost, taj broj mrtvih nije dovoljan vlastima u RS-u i Srbiji, pa su govorili o više od 100 ubijenih da bi se vremenom taj broj snizio na 28.
“Poginuli su jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska, tri pukovnika Šokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihajlović Boško, jedan potpukovnik Jovanić Boško, i jedna žena, muslimanka, Šuko Nurmela, koja je došla iz Zagreba s tom komandom i ona je rekla: ‘Ja neću nikakvu drugu vojsku, ja idem sa mojom vojskom, pa neka poginem.’ Znači šest osoba je stradalo, od 261”, rekao je Milutin Kukanjac 2000. godine.
Tužilaštvo BiH je za navodne zločine u Dobrovoljačkoj ulici ranije optužilo Ejupa Ganića i još devet osoba protiv kojih je sudski postupak u toku. Tvrdnje Tužilaštva su u suprotnosti s presudom Haškog tribunala.
Pravnici iz ureda haške tužiteljice Carle Del Ponte su zaključili da je naoružana kolona JNA u Dobrovoljačkoj bila legitimna vojna meta i da je napad na nju bio zakonit. Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, kojeg je kidnapovala i držala zarobljenog JNA, nije mogao garantovati vlastitu sigurnost, a kamoli siguran prolaz kolone JNA prema Lukavici.
