[{“img”:”\/img\/vijesti\/2026\/02\/f_38328475_1280_1.jpg”,”full”:”\/img\/vijesti\/2026\/02\/f_38328475_1280_1.jpg”,”caption”:”Francuska balisti\u010dka nuklearna podmornica klase ‘Triomphant'(Foto: Emmanuel Rathelot\/afp\/profimedia\/Emmanuel Rathelot\/afp\/profimedia)”,”bg”:”ced7d7″}]
Težnja Donalda Trumpa za Grenlandom ponovo je otvorila staru raspravu o tome trebaju li se evropske sile okrenuti razvoju vlastitog nuklearnog oružja. Dok je Švedska decenijama bila zagovornik razoružanja, vodeći listovi poput “Dagens Nyheter” sada predlažu zajednički nordijski nuklearni program, možda u saradnji s Njemačkom. Prema riječima analitičara, ovi prvi znakovi političkog zaokreta ukazuju na to da se u Evropi lome decenijski tabui, prenosi Jutarnji list pisanje Economista.
Danas političari diskretno raspravljaju o osiguranju u slučaju povlačenja američkog “nuklearnog kišobrana”. Poljski premijer Donald Tusk izjavio je prošle godine da bi i njegova zemlja mogla trebati vlastiti nuklearni arsenal. Ipak, ključni pomaci događaju se unutar dvije evropske nuklearne sile – Velike Britanije i Francuske.
Francusko-njemački strateški zaokret
Situacija se drastično promijenila u martu prošle godine nakon što je Friedrich Merz, sadašnji njemački kancelar, pokazao interes za nuklearnu saradnju. Francuski predsjednik Emmanuel Macron ubrzo je najavio “stratešku raspravu” o tome da francusko odvraćanje štiti i evropske saveznike. Francuska je tu ambiciju i službeno ugradila u svoju nacionalnu sigurnosnu strategiju, šaljući poruku da se na zaštitu SAD-a više ne može bezrezervno računati.
Najbliži korak ka toj saradnji bila je Deklaracija iz Northwooda, potpisana s Velikom Britanijom u julu 2025. godine. London i Pariz dogovorili su koordinaciju upotrebe svog nuklearnog oružja, a Francuska je prvi put pozvala Britaniju da posmatra njenu vježbu “Poker”, tromjesečnu demonstraciju zračne strateške nuklearne sile.
Opcije za evropski nuklearni štit
Evropski zvaničnici razmatraju nekoliko konkretnih koraka za jačanje zajedničke sigurnosti:
-
Zajedničke vojne vježbe: Simulacije nuklearnih udara u saradnji s evropskim zračnim snagama.
-
Logistička podrška: Pomoć saveznika u zaštiti podmornica ili pružanju logističke potpore avionima.
-
Razmještanje aviona: Stacioniranje francuskih aviona sposobnih nositi nuklearno oružje u Njemačkoj.
-
Zajedničko upravljanje: Osnivanje nuklearne upravljačke grupe sastavljene od diplomata i oficira.
Dok su Sjedinjene Američke Države skeptične i tvrde da evropski arsenali nisu dovoljno veliki da zamijene američki štit, francuski stručnjaci odgovaraju doktrinom “dovoljne snage”. Prema njima, bitna je spremnost na reakciju, a ne puka količina oružja. Ipak, politički rizik ostaje značajan – vjerodostojnost ovih garancija zavisi od toga ko sjedi u Elizejskoj palati, posebno s obzirom na jačanje desnice u Francuskoj.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
