Očigledno uverenje odbora da ništa nije tako loše kao što se čini i da fanovi moraju da shvate koliko su srećni, ne vodi ih nigde – samo ih dalje zadržava u sopstvenoj eho komori.
Paul Tisdale, samozvani fudbalski doktor, moćan je čovjek u klubu, operater koji je pomogao da se Nancy dovede u Glazgov. Tisdale je fudbalski monah trapist. Ako ima viziju, izlaz iz barije, zar ne bi bila ideja da je artikuliše?
Nakon finala kupa, Nancy je rekla da zna gdje “želimo ići”. Takođe je rekao: “Pokušavam da idem dalje od rezultata.” Time je, možda, mislio da želi ne samo da pobeđuje, već da pobedi sa stilom. Nakon izgubljena tri gema zaredom, sutrašnji red je bio malo pogrešan. Došao je sa jezivim podsjetnikom na stvari koje je Russell Martin govorio dok je bio menadžer Rangersa.
Nancy nije cijeli problem u Seltiku, daleko od toga. Ali on je simptom toga, neispravan zupčanik u neispravnoj mašini. Jedan od njihovih trofeja iz prošle sezone sada im je oduzet i nijedan zdrav glas ne bi mogao pokrenuti bilo kakav slučaj protiv toga da St Mirren u potpunosti zaslužuje njihovu slavu.
Još jedan njihov trofej, titula u Premiershipu, u opasnosti je suočen s izazovom kluba, Heartsa, kohezije i jasnoće, kojim upravlja menadžer koji zna svoje stvari i skup igrača koji su organizirani i fokusirani.
Celtic je jednom imao auru. U stvari, ne tako davno. Sada su oni ljuska onoga što su bili – a ovaj pad je nastupio mnogo prije nego što je Nancy stigla i mnogo prije nego što ih je St Mirren savladao u Hampdenu.
Bio je to dan za prijatelje. Morali su da čekaju neko vreme. Gledajući ih kako slave ono što je za mnoge, ili za sve, najbolji dan u njihovim fudbalskim životima trebalo je podsjetiti se na romantiku kupa.
To je koncept koji je dugo bio pod prijetnjom Keltikovog metronomskog uspjeha. Pretnja od Aberdeena prošli put i sa St Mirrenom sada, prijetnja se vratila, uz uključena zvona.
Preuzeto uz navođenje izvora: www.bbc.com
