Postoje igre koje od igrača traže da budu stalno u pokretu, tjeraju vas da završavate utrku za utrkom i ostavljaju dojam da nešto propuštate ako ih na nekoliko dana ostavite po strani. Forza Horizon 6 vam omogućuje da sve to ostavite po strani.
Naravno, utrke su i dalje srce cijelog iskustva. Brze su, atraktivne i dovoljno raznolike da se ne pretvore u rutinu. Tu su i brojni automobili, mogućnosti prilagodbe te različiti izazovi koji vas uvijek mogu odvući u nekom novom smjeru. No ono što me najviše osvojilo nije bila brzina, nego sloboda.
Forza Horizon 6 rijetko stvara osjećaj pritiska. Nema onog dojma da baš sada morate završiti određeno prvenstvo ili odraditi još nekoliko utrka prije nego ugasite igru. Ako poželite, jednostavno možete sjesti u automobil i voziti. Bez cilja, bez žurbe i bez ikakve obveze.
Velik dio tog dojma dolazi i od načina na koji je prikazan Japan. Naravno, ne radi se o stvarnoj reprodukciji zemlje, nego o svojevrsnoj sažetoj verziji Japana, komprimiranoj kako bi služila potrebama igre. I upravo zato funkcionira tako dobro. Za nekoliko minuta možete se voziti ulicama Tokija, okruženi neonskim reklamama i prometnim ulicama (nije to život kao u Cyberpunku, ali postoji), a zatim se već nalazite na zavojitim planinskim cestama, okruženi šumama i pogledima koji djeluju kao da su preuzeti s turističkih razglednica.
Svaki dio svijeta udaljen je taman toliko da ga poželite istražiti, a opet dovoljno blizu da vas ne umori. Upravo zbog toga često sam se uhvatio kako krećem prema jednoj aktivnosti, a završim negdje sasvim drugdje, jednostavno zato što me cesta povela u tom smjeru.
Dobra je stvar što Playground Games nije imao potrebu izmišljati toplu vodu. Osnovna struktura igre ostala je vrlo slična prethodnim nastavcima. Izbornici su pregledni, napredak je jednostavan za praćenje, a novi sadržaj otključavate kroz utrke, posebne događaje i istraživanje svijeta. Ako ste igrali Forzu Horizon 4 ili 5, odmah ćete se osjećati kao kod kuće. Ako pak prvi put ulazite u serijal, igra vas ne zatrpava nepotrebnim sustavima i dovoljno je intuitivna da jako brzo znate gdje se što nalazi.
Festival Playlist sustav i brojne sezonske aktivnosti daje dodatni razlog za povremeni povratak u igru, ali ništa od toga ne djeluje kao obveza. Nove automobile i nagrade možete osvajati svojim tempom, bez osjećaja da igra kažnjava one koji ne igraju svaki dan.
Tehnički gledano, Forza Horizon 6 djeluje kao najispoliranije izdanje serijala do sada. Vizualna prezentacija je impresivna, a svijet je prepun detalja koji ga čine živim. Izmjena dana i noći, promjene vremena i različiti uvjeti na cesti daju osjećaj da ne prolazite istom rutom svaki put kada sjednete za volan. Posebno se ističe model vožnje koji i dalje fantastično balansira između arkadne zabave i dovoljno uvjerljivog ponašanja automobila. Automobili su brzi i zabavni za upravljanje, ali imaju dovoljno karaktera da poželite isprobati još jedan model, pa još jedan.
Igra pritom nudi dovoljno sadržaja za različite tipove igrača. Možete juriti za najboljim vremenima, skupljati automobile, uređivati vozila do najsitnijih detalja, sudjelovati u online događajima ili jednostavno ignorirati sve navedeno i samo voziti.
Možda najveći kompliment koji mogu dati Forzi Horizon 6 jest to da bih često zanemario glavnu priču i samo se vozio, usput odradio pokoji sporedni događaj ako bih naletio na njega. Mijenjaju se krajolici, smjenjuju gradska svjetla i planinski zavoji, radio svira u pozadini, a ja uživam za volanom Ford Escorta MKII. Na taj način, podsjetila me igra na kasne devedesete i prve Need for Speed naslove koje sam kao klinac igrao satima.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
