Gotovo pola stoljeća nakon što je napustila naš planet, sonda Voyager 1, najudaljeniji objekt koji je čovječanstvo ikad stvorilo, približava se povijesnoj prekretnici. Uskoro će biti udaljena jedan svjetlosni dan od Zemlje, što znači da će radiosignalu trebati 24 sata da stigne do nje i još 24 sata da se vrati. Ova golema udaljenost stavlja u perspektivu nevjerojatno putovanje sonde kroz Sunčev sustav i dalje.
Da bismo stavili tu udaljenost u perspektivu, dovoljno je sjetiti se da je Sunce udaljeno samo osam svjetlosnih minuta. Dok svjetlost sa Sunca do nas stigne za tih osam minuta, Voyager 1 je putovao gotovo 49 godina da bi dosegnuo točku s koje njegov signal do nas putuje cijeli dan. Ta udaljenost iznosi oko 25,9 milijardi kilometara, što je više od četiri puta dalje od Plutona na njegovoj najudaljenijoj točki.
Inženjersko čudo koje prkosi vremenu
Ovo postignuće još je impresivnije s obzirom na nevjerojatna inženjerska rješenja koja omogućuju Voyageru da i dalje funkcionira. Primjerice, NASA-ini inženjeri su 2017. godine uspjeli aktivirati potisnike koji nisu bili korišteni od osamdesetih godina, pet godina nakon što je sonda prešla heliopauzu. Stručnost tima iz Laboratorija za mlazni pogon (JPL) ponovno je došla do izražaja krajem 2024. i tijekom 2025. godine, kada su uspjeli riješiti ozbiljan problem s telemetrijom koji je prijetio okončanjem misije, praktički “hakirajući” sondu s udaljenosti od milijardi kilometara.
Ovo dugo putovanje potiče i dublja, filozofska pitanja, posebice o sudbini Zlatne ploče – pozlaćene bakrene ploče sa zvukovima i slikama Zemlje koju sonda nosi. Postavlja se pitanje hoće li neka buduća civilizacija, ako je ikad pronađe, cijeniti Zlatnu ploču kao simboličnu vremensku kapsulu iz najranijih dana svemirskog doba ili tek kao neobičan muzejski primjerak. Neovisno o odgovoru, Voyager 1 je sada doslovno najudaljenija “poruka u boci” koju je čovječanstvo ikada poslalo.
Dok Voyager 1 nastavlja svoje tiho putovanje kroz međuzvjezdani prostor, mjereći gustoću materije između zvijezda, njegova snaga polako slabi. Radioizotopni termoelektrični generatori koji ga napajaju gube oko četiri vata snage godišnje, a procjenjuje se da će do sredine 2030-ih utihnuti zauvijek. No, čak i tada, njegovo će se putovanje nastaviti. Kao tihi ambasador čovječanstva, nastavit će juriti kroz tamu svemira, noseći sa sobom djelić svijeta koji ga je stvorio.
*uz korištenje AI-ja
Preuzeto sa: www.24sata.hr
