Više od tri decenije nakon opsade Sarajeva, italijansko pravosuđe istražuje jedan od najmračnijih aspekata tog ratnog zločina – navode o organizovanim putovanjima na kojima su imućni stranci plaćali hiljade eura kako bi s položaja Vojske Republike Srpske pucali na civile u opkoljenom gradu. Pod istragom milanskog tužilaštva nalaze se tri osobe, prenosi Bosna.hr pozivajući se na El Pais.
Istraga je pokrenuta nakon što je pisac i novinar Ezio Gavazzeni predao prikupljene dokaze tužiocu, a ove sedmice objavio i knjigu “I cecchini del weekend” (Vikend snajperisti). Na 280 stranica knjiga donosi nova svjedočanstva, detalje i hronologiju fenomena čiji se tragovi u određenim krugovima povlače godinama.
Tri osumnjičena, svjedočenja iz zatvorenih krugova
Prvi osumnjičeni je 80-godišnji vozač kamiona iz mjesta San Vito al Tagliamento u regiji Friuli, blizu slovenačke granice. Karabinjeri su pretresli njegovu kuću, a potom ga ispitali u tužilaštvu. Negira krivicu, tvrdeći da je u Bosnu odlazio isključivo poslom. Druga dvojica osumnjičenih dolaze iz potpuno različitih društvenih krugova: jedan je strastveni lovac iz centralne Italije, drugi biznismen iz Lombardije. Do njih su istražitelji došli na osnovu dojava osoba koje su ih godinama slušale kako se na privatnim zabavama hvale “ratnim podvizima” u Bosni.
Gavazzeni navodi da profil “turiste-ubice” odgovara imućnim osobama, često ekstremno desničarske ideologije, koje su do informacija o aranžmanima dolazile putem zatvorenih krugova ljubitelja oružja i streljana. Logistički centar bila je agencija iz Belgije s podružnicom u Londonu, koja se oslanjala na ćeliju u Milanu. Polazna tačka bila je Via Mecenate u Milanu, odakle se letjelo za Beograd, a potom kopnom do prvih borbenih linija oko Sarajeva, ali i Mostara, Tuzle i Srebrenice.
Cjenovnik ubistava i svjedočenje “Francuza”
Najdetaljnija svjedočanstva u knjizi dolaze od plaćenika pod nadimkom “Francuz”, bivšeg padobranca koji je prema navodima služio kao vodič grupama turista. Prema njegovim riječima, grupe su se sastojale od tri osobe uz pratnju dvojice tjelohranitelja. Procjenjuje da je samo iz Italije u periodu od 1991. do 1995. u sarajevska brda otišlo 230 ljudi. Uz Italijane, prema navodima su učestvovali i Francuzi, Belgijanci, Švicarci i Austrijanci.
Detalji o cijeni ubistava su zastrašujući. Najskuplja meta bila su djeca: na početku rata, ubistvo djeteta koštalo je oko 30 miliona lira (danas oko 28.000 eura), a pred kraj rata cijena je narasla na 90 do 100 miliona lira (između 78.000 i 86.000 eura). Snajperisti su kao suvenire uzimali čahure označene bojama: plava ili roza za djecu, crvena za odrasle.
Navode iz knjige potkrepljuju i zvanični izvori. Edin Subašić, bivši agent bosanske obavještajne službe, još u martu 1994. godine izvijestio je italijansku tajnu službu SISMI o ovim aktivnostima. Subašićeve navode potvrdio je Michael Giffoni, tadašnji drugi čovjek italijanske diplomatske misije u Sarajevu i kasniji prvi ambasador Italije na Kosovu: “Subašić ništa ne izmišlja, ovi safariji su se zaista događali.”
Glavni izazov za milansko tužilaštvo ostaje protok vremena. Istraga se trenutno fokusira na pronalaženje službene dokumentacije u arhivama italijanskih bezbjednosnih snaga, koje su prema navodima 1994. godine presrele jednu grupu ovih turista u Trstu. Ukoliko ti dokumenti budu pronađeni, navodi o ljudima koji su plaćali da ubijaju iz zabave mogli bi dobiti nepobitnu pravnu potvrdu.
Za Sarajevo, grad koji nosi ožiljke od 11.541 ubijenog građanina, ova istraga predstavlja zakasnjelu satisfakciju. Pitanje više nije samo ko je povlačio okidač – već ko je u civilizovanoj Evropi od toga napravio profitabilan turistički aranžman.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
