U SAD-u jako raste broj siromašnih

U SJEDINJENIM Američkim Državama potrebno je 63 minute da bi se zaradio jedan međunarodni dolar, što je otprilike dvostruko više od prosjeka u Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. To sugerira da je prosječno siromaštvo znatno veće u SAD-u, unatoč višim prosječnim prihodima nego u većini zapadnoeuropskih zemalja, pokazalo je istraživanje Oliviera Stercka, izvanrednog profesora ekonomije na Sveučilištu Oxford.

Usporedbe gospodarstava i siromaštva često su izazovne jer različite metrike mogu dovesti do različitih zaključaka, piše Euronews.

Primjerice, kada se uspoređuje bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku, čak i najsiromašnija američka država, Mississippi, s 49.780 eura po stanovniku u 2024. godini, gotovo je na razini Njemačke, koja je iste godine imala 51.304 eura. Gledano prema paritetu kupovne moći (PKM), SAD je u znatno jačem položaju od većine zemalja EU.

Što je “prosječno siromaštvo”?

Profesor Sterck razvio je novu mjeru koju naziva “prosječnim siromaštvom”, a koja promatra siromaštvo kao spektar i otkriva ono što uobičajene granice siromaštva propuštaju.

Prema njegovu istraživanju, objavljenom u internetskom repozitoriju znanstvenih radova SSRN, “prosječno siromaštvo” definira se kao prosječno vrijeme potrebno za zaradu jednog dolara. “Mjera je uključiva, osjetljiva na raspodjelu, razgradiva i usklađena s načinom na koji i stručnjaci i javnost poimaju siromaštvo”, navodi Sterck.

Jedan dolar mjeri se u međunarodnim dolarima, što znači da se njime može kupiti ista količina dobara i usluga u bilo kojoj zemlji kao što se američkim dolarom može u SAD-u. Pritom se “vrijeme” odnosi na dan u životu bilo koje osobe, bez obzira na dob ili okolnosti, a ne samo na radne sate zaposlenih.

Zarada jednog dolara

Prema podacima iz 2025. godine, vrijeme potrebno za zaradu jednog dolara u SAD-u iznosi 63 minute. To je otprilike dvostruko duže od prosjeka u Njemačkoj (26 minuta), Francuskoj (31 minuta) i Ujedinjenom Kraljevstvu (34 minute).

Ovi podaci sugeriraju da je prosječno siromaštvo u SAD-u otprilike dvostruko veće nego u te tri velike europske zemlje. Sterckovom metrikom utvrđeno je i da se globalno siromaštvo od 1990. smanjilo za 55 posto, pri čemu je vrijeme potrebno za zaradu jednog dolara palo s otprilike pola dana na pet sati.

Siromaštvo u SAD-u raste, a u Europi opada

Nova mjera također otkriva da se prosječno siromaštvo u SAD-u gotovo neprekidno povećava od 1990. godine, unatoč snažnom rastu prosječnih prihoda. U istom razdoblju, u većini drugih zemalja s visokim dohotkom ono se smanjivalo.

Primjerice, 1990. godine u SAD-u je za zaradu jednog dolara trebalo 43 minute, što je bilo gotovo jednako kao u Francuskoj (42 minute) i manje nego u Ujedinjenom Kraljevstvu (51 minuta). Najkraće vrijeme tada je imala Njemačka s 34 minute.

“Ako nasumično odaberete dvoje ljudi iz populacija ovih zemalja, očekivani omjer njihovih prihoda u SAD-u je veći od četiri prema jedan, dok je u tri europske zemlje samo oko 1.5 prema jedan.

To pokazuje koliko su razine prihoda u SAD-u raspršenije. Posljedično, u SAD-u postoji veći udio pojedinaca s niskim primanjima, kojima treba više vremena da zarade jedan dolar”, rekao je Olivier Sterck za Euronews Business.

Kako bogata zemlja može postajati sve siromašnija?

Tijekom posljednjih 35 godina, vrijeme potrebno za zaradu jednog dolara u SAD-u poraslo je za 20 minuta, odnosno 47 posto. Sve tri promatrane europske ekonomije zabilježile su pad, s najvećim padom u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sterck objašnjava da su u sve četiri zemlje prosječni prihodi rasli nešto više od jedan posto godišnje.

Međutim, u SAD-u je prosječna nejednakost rasla za oko 2.2 posto godišnje, nadmašivši rast prihoda. “To objašnjava zašto se prosječno siromaštvo povećalo u SAD-u: prosječna nejednakost rasla je brže od prosječnog dohotka”, kaže on. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj nejednakost je ostala relativno stabilna, pa se rast prihoda pretočio u smanjenje prosječnog siromaštva.

“Kako gospodarstvo bogate zemlje može rasti, a ipak postajati siromašnije?”, pita se Sterck. Njegov odgovor je jednostavan: nejednakost. On ističe da se siromaštvo mijenja zbog dva glavna razloga: rasta ili pada prihoda te promjena u raspodjeli tih prihoda.

U slučaju SAD-a, prosječno siromaštvo raste čak i uz rastuće gospodarstvo jer nejednakost raste brže od prihoda. “SAD ima jedno od najnejednakijih gospodarstava na svijetu, a daleko najnejednakije među bogatim zemljama”, zaključuje Sterck.