Trump nema pojma što radi

DOK RAT u Iranu ključa, potezi američkog predsjednika Donalda Trumpa sve više djeluju kao da se povlače naslijepo, kao da ne postoji plan što treba učiniti dalje.

Rat između SAD-a i Izraela s jedne te Irana s druge strane počeo je prije nešto više od mjesec dana nakon američko-izraelskih napada na iranske vojne i nuklearne ciljeve, na što je Teheran uzvratio raketnim napadima i napadima dronovima na američke baze i izraelske ciljeve u regiji. Iran je praktički zatvorio Hormuški tjesnac, jednu od ključnih točaka za globalnu opskrbu naftom, čime je ugroženo svjetsko gospodarstvo.

Britanski parlamentarac i vojni analitičar Mike Martin u objavi na X-u iznio je niz kritika na račun Donalda Trumpa, od kojih su neke poslužile kao polazište za ovu analizu, a ključna je tvrdnja da SAD nema pojma što radi, što ćemo detaljnije razmotriti u nastavku.

Američki cilj je nejasan

Još uvijek nije jasno koji je stvarni cilj američke politike u ovom sukobu. Nije definirano želi li Washington svrgnuti režim, ograničiti iranski nuklearni program ili nešto treće. Izraelski cilj u ovom sukobu je jasan. Izrael Iran već desetljećima vidi kao egzistencijalnu prijetnju.

Koliko god izraelski potezi bili kontroverzni, oni se uklapaju u dugoročnu strategiju ograničavanja iranske moći. Američki potezi potpuno su nejasni. U praksi Amerika postupno širi vojni angažman bez jasno definiranih granica i ciljeva što znači da svaka nova faza sukoba proizlazi iz prethodne, ali bez promišljenog plana kamo cijeli proces vodi.

No možda je stvari najbolje sumirao američki senator Chris Van Hollen koji kaže da Benjamin Netanyahu već desetljećima zagovara napad na Iran, ali da dosad nije imao američkog predsjednika dovoljno glupog da uvuče SAD u sukob.

Ubili ajatolaha, doveli radikalnijeg vođu

U američko-izraelskim napadima ubijen je ajatolah Ali Hamenei (88), no to nije oslabilo sposobnost Irana za uzvrat. Na čelo države došao je njegov sin Mojtaba Hamenei (55), pa je Iran umjesto ostarjelog vođe dobio mlađeg i ideološki radikalnijeg nasljednika.

Podcijenjen iranski način ratovanja

Nakon što je ubijen ajatolah, očekivalo se da će Iran barem privremeno biti paraliziran. No to se nije dogodilo. Jedan od razloga leži u specifičnom načinu na koji je organizirana iranska vojska. Riječ je o decentraliziranom modelu zapovijedanja, poznatom kao “mozaična obrana”, koji omogućuje postrojbama da djeluju autonomno i nakon gubitaka u vrhu.

Nevjerojatno je da su američke procjene očito podcijenile upravo taj ključni aspekt iranskog načina ratovanja.

Trumpovi vanjskopolitički instinkti su loši

Sve navedeno izravna je posljedica toga što su Trumpovi instinkti za rat i geopolitiku jednostavno loši. To se vidi kroz niz njegovih poteza, od izlaska iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. bez jasne alternative, preko naglih zaokreta u Siriji do pregovora s Talibanima u Afganistanu.

U svim tim slučajevima riječ je o dramatičnim odlukama koje djeluju odlučno, ali bez jasno definiranog cilja i strategije za ono što slijedi.

Trump je Iranu praktički zaprijetio ratnim zločinom

A da Trump nema pojma što radi, dobro pokazuje upravo činjenica da je u jednom trenutku praktički zaprijetio napadom na infrastrukturu za desalinizaciju, ključnu za opskrbu iranskog stanovništva pitkom vodom, ako Teheran ne postigne dogovor i ne dopusti da Hormuški tjesnac bude “odmah otvorеn za poslovanje”.

Bombardiranje takvih civilnih ciljeva predstavlja ratni zločin prema američkom zakonodavstvu i međunarodnim sporazumima kojih je SAD potpisnik.

Iran baš ne mari za Trumpove prijetnje

Iranski parlament odobrio je nacrt zakona kojim se uvodi sustav naplate prolaza kroz Hormuški tjesnac i predlaže ograničavanje pristupa plovilima povezanim sa zemljama koje su uvele sankcije Iranu. Plovila iz Europske unije također bi bila obuhvaćena tim zakonom.

Takav potez, kojim se stvar dodatno eskalira, pokazuje koliko su Trumpove prijetnje u praksi ograničenog učinka. Unatoč Trumpovoj retorici, Iran ne samo da nije odustao, nego aktivno uvodi protumjere koje izravno pogađaju globalnu trgovinu i zapadne interese.

Nula plana, nula strategije

Nakon prijetnji ratnim zločinom i iranskog odgovora, Trump je, kako je pisao Wall Street Journal pozivajući se na dužnosnike administracije, iskazao spremnost da se okonča američki rat protiv Irana čak i ako Hormuški tjesnac ostane uglavnom zatvoren.

Takav zaokret pojačava dojam potpune nekoherentnosti američke politike i ukazuje na izostanak jasnog plana i strategije u situaciji koja ima izravne posljedice na globalno gospodarstvo i sigurnost. Umjesto promišljenosti, Trump odgovara novim kontradiktornostima, koje nemaju veze s dosljednim vođenjem politike, nego s improvizacijom čovjeka koji se suočio s kaosom.

Činjenica da se SAD uvukao u krizu oko Hormuza govori sama za sebe

Trump je očito podcijenio spremnost Irana da destabilizira promet kroz Hormuški tjesnac, ali i njegovu strategiju asimetričnog ratovanja. Trump se očito priklonio mišljenju analitičara koji su smatrali da Iran neće zatvoriti Hormuški tjesnac jer bi time ugrozio i vlastiti izvoz nafte.

No razvoj događaja pokazao je suprotno, a zbog pogrešne američke procjene Hormuški tjesnac postao je ključna točka sukoba i razlog zbog kojeg analitičari upozoravaju da bi ovaj rat mogao imati posljedice koje bi potresle, pa i srušile pojedina svjetska gospodarstva.

Trump se posvađao sa saveznicima

Trump je uspio narušiti odnose i sa saveznicima, koje sada praktički poziva da sami rješavaju krizu koju je SAD stvorio. Ujedinjenom Kraljevstvu poručio je da bi zbog problema s opskrbom avionskim gorivom trebalo kupovati energente od SAD-a, ali i da samo treba otići u Hormuški tjesnac i osigurati njegovu prohodnost.

Trump od početka sukoba otvoreno napada saveznike, konkretno one koji “ne žele pomoći otvoriti Hormuški tjesnac”. Rekao je i da su članice NATO-a “KUKAVICE” i da će Amerika to “ZAPAMTITI”.

Trumpov rat paše Rusiji

Zarada Rusije od fosilnih goriva dosegnula je 7,7 milijardi eura u samo dva tjedna od početka rata u Iranu. Američko ministarstvo financija prošlog je tjedna djelomično ograničilo sankcije Rusiji, izdavši 30-dnevno izuzeće za kupnju ruske nafte koja se već nalazi na moru.

Njemački diplomat Johann Wadephul optužio je Rusiju da pomaže Iranu u identifikaciji potencijalnih meta napada. Zato je Martin na X-u napisao da je riječ o svojevrsnoj odmazdi za američku podršku Ukrajini u napadima duboko unutar ruskog teritorija.

Riječ je o osobnom stavu britanskog zastupnika, no jasno je da Rusija, kao jedan od najvećih geopolitičkih rivala SAD-a, objektivno profitira od rata koji je eskalirao nakon američko-izraelskih poteza pod vodstvom Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua.

Lanjska američka pogreška

Kao jedan od ključnih primjera neučinkovitosti američke strategije, Martin navodi prošlogodišnji napad na iranska nuklearna postrojenja, u kojem su korištene najmoćnije bunker-buster bombe, ali ciljevi unatoč tome nisu u potpunosti uništeni.

Riječ je o operaciji koju je u lipnju 2025. započeo Izrael, a kojoj su se potom priključile i Sjedinjene Države, gađajući ključne objekte poput tajnog postrojenja za obogaćivanje uranija u Fordowu.

Martin tvrdi da je Washington tim napadima prije razotkrio ograničenja vlastitog oružja nego što je stvarno oslabio iranski nuklearni program. Dok su prije napada takve bombe služile kao sredstvo pritiska u pregovorima, nakon njihove upotrebe postale su demonstracija granica američke vojne moći. Martin zaključuje da su i s aktualnom operacijom SAD i Izrael pokazale granice vlastite moći.

Trump je otkrio da američka municija nije neograničena

Kao dodatni argument, Martin upozorava da američke zalihe naoružanja i vojni kapaciteti nisu toliko neograničeni kako se često pretpostavlja. Takve ocjene dijelom potvrđuju i analize, poput ove Business Insidera, koje upozoravaju na ubrzano trošenje ključnih zaliha oružja.

Pojedini stručnjaci procjenjuju da bi SAD, nastavi li se sadašnji tempo operacija, mogao iscrpiti zalihe određenih protuzračnih i preciznih projektila u roku od nekoliko tjedana.

Amerika je prije par mjeseci najavila zaokret od Bliskog istoka

Dodatni problem predstavlja i preusmjeravanje američkih vojnih kapaciteta, pri čemu Washington dio snaga, uključujući nosače zrakoplova, amfibijske jedinice i sustave protuzračne obrane, premješta iz istočne Azije na Bliski istok.

Sve se to događa samo nekoliko mjeseci nakon objave američke strategije nacionalne sigurnosti. Kako je pisao The Soufan Center, u strategiji se navodi Trumpova namjera da smanji naglasak na američkom sudjelovanju na Bliskom istoku kako bi se usredotočio na natjecanje velikih sila. Sve je to još jedan dokaz nepredvidivosti Donalda Trumpa u vođenju vanjske politike. 

No, isti čovjek je u svom pobjedničkom govoru u studenom 2024. rekao da neće započinjati ratove nego ih zaustavljati.

Kopnena invazija kao katastrofa u nastajanju

Sve više se kao moguća opcija spominje ograničena američka kopnena operacija u Iranu. Times of Israel je pisao kako Trump sve više naginje kopnenoj invaziji. Američki ministar obrane Pete Hegseth danas je rekao da SAD ima 15 različitih načina na koje bi mogao intervenirati kopnenim snagama.

Martin upravo upozorava na tu opciju, tvrdeći da bi takav potez bio “potpuno nepovezan sa širom strategijom”, uz objašnjenje da bi američke snage na terenu vrlo brzo bile izložene stalnim napadima dronovima i topništvom. Posebno ističe scenarij napada na otok Harg, što naziva “krunskom katastrofom za SAD”, uz upozorenje da bi takav razvoj događaja imao posljedice i za Europu.

… i otvaranje prostora Kini i Rusiji

Martin upozorava i na šire geopolitičke posljedice moguće američke kopnene operacije u Iranu, tvrdeći da bi takav potez otvorio prostor drugim velikim silama. Kako navodi, u slučaju američkog dubljeg angažmana na Bliskom istoku, pozornost bi se odmah preusmjerila na poteze Kine prema Tajvanu te Rusije prema Estoniji, budući da bi Amerika bila zaokupljena drugim frontom.

Upravo takve strateške kalkulacije, upozorava, često su način na koji započinju veliki ratovi.

Trump sam sebi uskače u usta oko kraja rata

Trumpovu pogubljenost najbolje ilustriraju njegove kontradiktorne izjave, u kojima istodobno govori o pobjedi i najavljuje daljnju eskalaciju, što djeluje kao jasan primjer politike bez jasno definiranog smjera. The Guardian je danas poentirao kako se Trump pogubio u Iranu i kako svaka njegova riječ doprinosi zbrci.

Čini se da je ipak jasno da Trump sada traži izlaz iz kaosa koji je sam stvorio, pri čemu mu je cilj, kako piše Financial Times, vratiti stvari na početak.

Upravo to najjasnije pokazuje koliko je cijeli pristup od početka bio pogrešno postavljen i koliko je do ovog rata došlo zbog niza impulzivnih odluka bez jasne strategije predsjednika najmoćnije sile na svijetu.