Gotovo da ne postoji korisnik interneta koji se nije susreo s naizgled banalnim zadatkom: označiti sve fotografije sa semaforima, prepisati iskrivljena slova ili pronaći pješačke prijelaze. Godinama smo vjerovali da je jedina svrha ovih testova, poznatih kao CAPTCHA, dokazati da smo ljudi, a ne automatizirani botovi. No, istina je mnogo kompleksnija i fascinantnija. Svaki od tih klikova bio je dio jedne od najvećih operacija prikupljanja podataka u povijesti tehnologije, pretvarajući milijune ljudi u nesvjesnu i neplaćenu radnu snagu za treniranje umjetne inteligencije.
Od digitalizacije knjiga do prepoznavanja slova
Priča počinje 2007. godine s Luisom von Ahnnom, računalnim znanstvenikom koji je stvorio reCAPTCHA sustav. On je prepoznao da milijuni sati koje ljudi provode rješavajući besmislene sigurnosne testove predstavljaju ogroman, neiskorišten resurs – “ljudsku komputaciju”. Njegova ideja bila je iskoristiti tu kolektivnu snagu mozga za rješavanje stvarnog problema: digitalizaciju starih knjiga i novinskih arhiva.
U to vrijeme, tehnologija za optičko prepoznavanje znakova (OCR) nije se mogla nositi sa starim, oštećenim ili neobično otisnutim tekstovima. ReCAPTCHA je ponudila genijalno rješenje. Korisnicima su prikazivane dvije riječi: jedna koju je sustav već poznavao i koja je služila kao test, te druga, nepoznata riječ koju OCR nije uspio prepoznati. Ako bi korisnik točno upisao poznatu riječ, sustav je s velikom sigurnošću pretpostavljao da je ispravno prepisao i onu nepoznatu. Rezultati su bili zapanjujući. Do 2011. godine, uz pomoć milijuna internetskih korisnika, Google, koji je kupio reCAPTCHA-u 2009., uspio je digitalizirati cjelokupnu arhivu The New York Timesa od 1851. godine i golem dio svog projekta Google Books.
Prekretnica: Trening za autonomna vozila
Jednom kada je većina tekstova digitalizirana, a botovi postali sve bolji u čitanju iskrivljenih slova, Google je reCAPTCHA sustav preusmjerio na novi, još ambiciozniji cilj. Oko 2014. godine, tekstualne zagonetke zamijenjene su slikovnima. Odjednom smo morali identificirati prometne znakove, vozila, bicikle i semafore. Iako se činilo kao nasumičan odabir, zadaci su bili precizno usmjereni.
Svakim klikom na sliku semafora, korisnici su zapravo obavljali zadatak označavanja podataka (data labeling) za Googleov projekt autonomnih vozila, danas poznat kao Waymo. Naši odgovori pomagali su umjetnoj inteligenciji da nauči prepoznavati ključne objekte u prometu, što je temelj za sigurno kretanje samovozećih automobila. Istovremeno, podaci su korišteni za poboljšanje Google Mapsa i Street Viewa, primjerice, prepoznavanjem kućnih brojeva i naziva ulica. Prema jednoj analizi, čovječanstvo je kroz ove zadatke kolektivno odradilo 819 milijuna sati neplaćenog rada, čija se vrijednost procjenjuje na više od šest milijardi dolara.
Utrka s botovima i nevidljivi testovi
Paradoks cijelog sustava leži u tome da smo, dokazujući svoju ljudskost, zapravo učili strojeve kako da postanu što sličniji nama. I uspjeli smo. Danas umjetna inteligencija može riješiti većinu slikovnih CAPTCHA testova s točnošću od 96 posto, često nadmašujući ljude koji se muče s nejasnim slikama.
To je dovelo do nove evolucije. Umjesto vizualnih zagonetki, sve češće viđamo jednostavnu kvačicu “Nisam robot”. Iza te jednostavnosti krije se složen sustav biometrijske analize. Dok pomičete kursor prema kućici, AI prati putanju, brzinu i sitne nepravilnosti u pokretu koje su karakteristične za ljudsku ruku. Analizira i vašu IP adresu, povijest pregledavanja i druge digitalne otiske kako bi stvorio profil povjerenja. Ako se vaše ponašanje uklapa u ljudski obrazac, prolazite test bez muke. Ako ne, sustav će vam zadati složeniji, ponekad i bizaran zadatak, poput rotiranja 3D objekta dok ne bude okrenut u pravom smjeru.
Budućnost bi mogla donijeti potpuno nevidljive testove. Tvrtke poput Applea i Googlea razvijaju sustave poput Privacy Passa, gdje vaš uređaj sam jamči za vas na temelju biometrijskih podataka poput otključavanja licem. No, dok ta tehnologija ne postane standard, CAPTCHA testovi ostat će sveprisutan, iako sada znamo – i mnogo značajniji – dio našeg digitalnog života.
*uz korištenje AI-ja
Preuzeto sa: www.24sata.hr
