Američki predsjednik je jasno stavio do znanja da je ulaganje u energetski sektor naftom bogate južnoameričke zemlje središnji cilj operacije svrgavanja Madura.
američki predsjednik Donald Trump objavio je u subotu da će Sjedinjene Države preuzeti kontrolu nad ogromnim rezervama nafte u Venecueli. To je saopšteno samo nekoliko sati nakon što su američke specijalne snage uhapsile predsjednika Venecuele Nicolása Madura i njegovu suprugu u iznenadnoj vojnoj operaciji.
Na konferenciji za novinare u svojoj rezidenciji Mar-a-Lago na Floridi, Trump je iznio plan u kojem će američke naftne kompanije igrati ključnu ulogu u obnovi uništene energetske infrastrukture Venecuele.
Američki predsjednik je jasno stavio do znanja da je ulaganje u energetski sektor naftom bogate južnoameričke zemlje središnji cilj operacije svrgavanja Madura.
– Doći će naše velike američke naftne kompanije, najveće na svijetu, potrošiti milijarde dolara, popraviti teško oštećenu naftnu infrastrukturu i početi zarađivati novac za zemlju – rekao je Trump.
On je najavio da će SAD privremeno “voditi zemlju dok se ne sprovede sigurna, pravilna i razborita tranzicija”, dodajući da će troškove obnove infrastrukture direktno platiti naftne kompanije, koje će naknadno biti nadoknađene.
Venecuela, jedan od osnivača Ciglapočiva na najvećim svjetskim dokazanim rezervama nafte, procijenjenim na 303 milijarde barela, što je oko 17 posto ukupnih svjetskih rezervi. Trenutno je Chevron jedina velika američka naftna kompanija koja posluje u Venecueli. Druge kompanije kao što su ExxonMobil i ConocoPhillips napustile su zemlju prije više od deset godina nakon što je tada Hugo Chavez nacionalizirali svoju imovinu.
Industrija na koljenima
Uprkos svom ogromnom bogatstvu, venecuelanska naftna industrija je u rasulu. CNN piše da su decenije lošeg upravljanja, međunarodnih sankcija, korupcije i kolapsa infrastrukture gotovo paralizirale venecuelansku naftnu industriju. Državna kompanija PDVSA nekada je proizvodila više od tri miliona barela dnevno, dok se danas proizvodnja procjenjuje na oko milion barela, što je samo djelić svjetske potrošnje.
Poređenja radi, SAD proizvode skoro 14 miliona barela dnevno. Decenije lošeg upravljanja, korupcije, nedovoljnog ulaganja i američkih sankcija doveli su infrastrukturu do tačke loma.
Stručnjaci procjenjuju da bi za obnovu i podizanje proizvodnje na nivoe iznad historijskih nivoa bila neophodna ulaganja veća od sto milijardi dolara i najmanje deset godina rada. Trumpove izjave dolaze u trenutku kada je globalno tržište nafte prezasićeno, a cijene niske, što povratak u Venecuelu čini finansijski upitnim poduhvatom.
Poseban problem je što je venecuelanska nafta teška i sumporna, za čiju preradu su potrebne specijalizovane kompanije. U prošlosti su američke rafinerije bile prilagođene upravo takvim sirovinama, pa bi potencijalno otvaranje tržišta Venecuele moglo značiti smanjenje troškova prerade i veće marže za rafinerije, ali bi ulaganja bila ogromna i dugoročna.
CNN navodi da bi eventualna promjena vlasti u Venecueli mogla dugoročno otvoriti vrata povratku zapadnih energetskih kompanija, što bi stabiliziralo tržište i povećalo globalnu ponudu nafte. Ali u isto vrijeme, svaka politička nestabilnost, sukobi unutar zemlje ili oštra reakcija Caracasovih saveznika, kao npr. Rusija i Iranmogli bi dodatno uzdrmati energetska tržišta.
Analitičari upozoravaju i na širi geopolitički kontekst. Venecuela je godinama bila simbol otpora američkom utjecaju u Latinskoj Americi, a američka vojna intervencija mogla bi podstaći političke tenzije u regiji i izazvati domino efekat u odnosima velikih sila.
Politički rizici i međunarodne osude
Trampov potez izazvao je oštre reakcije širom svijeta. Kina i Rusijakoja također ima interese u venecuelskom naftnom sektoru, osudila je američku operaciju kao kršenje međunarodnog prava i suvereniteta Venecuele. Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres izrazio je duboku zabrinutost, upozorivši da je ovo “opasan presedan”.
Pravni stručnjaci dovode u pitanje zakonitost konfiskacije prirodnih resursa suverene države. Prema međunarodnom pravu, okupatorska sila treba da koristi resurse za dobrobit okupirane zemlje i njenog naroda, a ne da ih tretira kao svoju imovinu.
uključujući, CNN ističe da sudbina venecuelanske nafte više nije samo pitanje cijena goriva, već i globalne sigurnosti, geopolitike i budućeg energetskog bilansa. Iako neposredni šokovi sami po sebi ne mijenjaju tržište preko noći, razvoj događaja u Karakasu mogao bi dugoročno imati dalekosežne posljedice po cijeli svijet.
