Toplinski valovi sve brže uzrokuju razorne suše diljem svijeta

TOPLINSKI valovi koji izazivaju nagle i razorne suše šire se svijetom sve brže, naglašavajući kako se ekstremni uvjeti potaknuti klimatskim promjenama mogu opasno nadovezivati jedni na druge, pokazalo je novo istraživanje. Studija južnokorejskih i australskih znanstvenika otkrila je da se dvostruki udar vrućine i suše pojačava kako se planet zagrijava, a posebno zabrinjava sve brži rast najrazornijeg tipa suša – onih koje pokreće prethodni toplinski val, piše euronews.

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća takvi su ekstremi svake godine zahvaćali tek oko 2,5 posto kopnene površine Zemlje. Do 2023. godine, posljednje koju su istraživači proučavali, taj je postotak narastao na 16,7 posto, dok desetogodišnji prosjek iznosi 7,9 posto. Autori studije navode kako je prosjek vjerojatno dodatno porastao zbog rekordne globalne topline zabilježene 2024. te gotovo jednako tople 2025. godine.

Zabrinjavajuće ubrzanje promjena

U studiji objavljenoj 6. ožujka u časopisu Science Advances, znanstvenici su naveli da je ubrzana stopa promjene još zabrinjavajuća od samih brojki. Tijekom prva dva desetljeća promatranog razdoblja, od 1980. godine, širenje ekstrema u kojima toplina dolazi prva se povećavalo, no stopa rasta u posljednje 22 godine čak je osam puta veća od prethodne.

Događaji u kojima suša nastupa prva, praćena velikom vrućinom, i dalje su češći te su također u porastu. No, istraživači su se usredotočili na slučajeve u kojima toplina udara prva jer su tada suše intenzivnije, objašnjava koautor studije Sang-Wook Yeh, klimatolog sa Sveučilišta Hanyang u Južnoj Koreji.

Takvi uvjeti dovode do takozvanih “munjevitih suša”, koje su razornije od običnih jer nastupaju iznenada, ne dajući ljudima i poljoprivrednicima vremena za pripremu, kaže glavni autor Yong-Jun Kim, klimatolog s istog sveučilišta. Munjevite suše, koje nastaju kada topliji i “žedniji” zrak isisava više vode iz tla, sve su češće u svijetu koji se zagrijava, što su pokazale i ranije studije.

Opasna sprega klimatskih ekstrema

“Studija naglašava ključnu činjenicu o klimatskim promjenama: najrazornije posljedice često su rezultat složenih ekstrema. Kada se istovremeno jave toplinski valovi, suša i opasnost od požara – kao što je bio slučaj s toplinskim valom u Rusiji 2010. ili požarima u Australiji 2019. i 2020. – učinci se mogu naglo pogoršati”, kaže Andrew Weaver, klimatolog sa Sveučilišta Victoria u Britanskoj Kolumbiji, koji nije sudjelovao u istraživanju.

“Ono što ova studija pokazuje jest da zatopljenje ne samo da povećava vjerojatnost toplinskih valova, već mijenja i način na koji toplina i suša međusobno djeluju, čime se pojačavaju rizici s kojima se suočavamo”, dodaje Weaver.

Weaver živi na pacifičkom sjeverozapadu, gdje su toplinska kupola i suša 2021. godine bile, kako kaže Kim, savršen primjer fenomena čiji brzi porast bilježe. Drugi primjeri uključuju toplinski val i sušu oko kineske rijeke Yangtze 2022. te rekordnu vrućinu i sušu u Amazoniji 2023. i 2024. godine.

“Toplinska kupola na pacifičkom sjeverozapadu 2021. pokazuje koliko brzo ti složeni ekstremi mogu eskalirati – temperature od gotovo 50°C u Lyttonu u Britanskoj Kolumbiji praćene su brzim isušivanjem i ekstremnim uvjetima za požare koji su uništili cijelo naselje”, ističe Weaver, bivši kanadski zastupnik.

Najugroženija područja i moguća točka preokreta

Studija je utvrdila najveći porast suša koje započinju toplinskim valom u Južnoj Americi, zapadnoj Kanadi, Aljasci i na zapadu Sjedinjenih Država te u dijelovima središnje i istočne Afrike. Kim i Yeh kažu da su primijetili “prekretnicu” oko 2000. godine, kada se sve ubrzalo za situacije u kojima vrućina prethodi suši.

Jennifer Francis, klimatologinja iz Centra za klimatska istraživanja Woodwell koja nije sudjelovala u studiji, kaže da se ta prekretnica “jezivo poklapa s početkom brzog zagrijavanja Arktika, gubitkom morskog leda i smanjenjem proljetnog snježnog pokrivača na kontinentima sjeverne hemisfere.”

Osim dugoročnog zagrijavanja, Kim kaže da su primijetili ubrzanje u načinu na koji se toplina kretala između kopna i zraka neposredno prije te prekretnice 2000. godine. On i Yeh nagađaju da je Zemlja možda prešla “točku preokreta” nakon koje je promjena nepovratna.

Gerald Meehl, klimatolog iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja koji također nije bio dio studije, napominje da se nekoliko aspekata Zemljinog klimatskog i ekološkog sustava promijenilo krajem 1990-ih, a mogući okidač bio je snažan El Niño 1997.-98. godine.

Ipak, dodaje da je teško reći jesu li to trajne promjene. Neki računalni modeli predviđaju da se kasnije ove godine sprema još jedan snažan El Niño – prirodno zagrijavanje dijelova Tihog oceana koje mijenja vremenske prilike diljem svijeta.