Je li Epstein bio samo izopačeni milijarder čiji su poroci slučajno privukli elite, ili je možda služio kao instrument u većoj geostrateškoj igri, možda čak orkestriranoj od strane izraelske obavještajne službe Mossad, kako bi Izrael učvrstio svoj položaj u nestabilnom multipolarnom svijetu? piše Eugene Brcic Jones u tekstu objavljenom na portal u Geopolitika news.
Ova hipoteza, iako nije sudski dokazana, oslanja se na niz povijesnih presedana, dokumentiranih veza i anomalnih obrazaca koji sugeriraju djelovanje umjesto slučajnosti. Ona nas tjera da se zapitamo: može li takva mreža opstati bez podrške sofisticiranih državnih aktera koji žele pojačati svoj utjecaj usred egzistencijalnih prijetnji i promjena u globalnim savezništvima?
Dok istražujemo ovu ideju, moramo razmotriti šire implikacije za međunarodne odnose. U eri rivalstva SAD-a i Kine, ponovne ruske asertivnosti i upornih bliskoistočnih napetosti, male države poput Izraela oslanjaju se na asimetrične alate za održavanje sigurnosti.
Epsteinova operacija, sa zarobljavanjem elita preko granica, mogla bi biti upravo takav alat – dizajniran za izvlačenje ustupaka, obavještajnih podataka ili političkih povlastica kroz kompromitirajući materijal. Ali razmatranje ove hipoteze nije nagađanje; to je rigorozno prepoznavanje obrazaca koji se opiru konvencionalnim narativima, potičući dublju analizu kako obavještajne strukture podupiru suvremenu geopolitiku.
Povijesni kontekst: Medene zamke (honey traps) kao trajna obavještajna taktika
Seksualna ucjena nije relikt špijunske fikcije ili teorija zavjere – ona je ključni element obavještajnih operacija, korištena diljem svijeta za unapređenje nacionalnih interesa kroz iskorištavanje ljudskih slabosti.
Tokom Hladnog rata, KGB je koristio “lastavice” i “gavrane” za zavođenje i kompromitiranje stranih diplomata u insceniranim susretima, stvarajući diplomatski utjecaj koji je oblikovao sukobe supersila. Istočnonjemački Stasi usavršio je psihološke operacije kombinirajući nadzor s intimnom prisilom, lomeći volje i izvlačeći priznanja za očuvanje režima. Zapadne sile poput MI6 i CIA-e nisu bile iznimke: deklasificirani dokumenti otkrivaju njihovo uključivanje u prisilne kampanje utjecaja kad diplomacija zakaže.
Izraelski Mossad, poznat po domišljatim operacijama poput otmice Adolfa Eichmanna ili atentata u Operaciji Božji gnjev, djeluje u ovoj tradiciji, ali s fokusom na preživljavanje u neprijateljskom okruženju. Mossadova povijest globalne infiltracije, obmane i izgradnje poluga utjecaja – često kroz nekonvencionalne saveze i tehnologiju – otvara spekulacije da je Epsteinov sustav, sa privatnim otocima, luksuznim rezidencijama i elitnim mrežama, mogao biti proširena verzija takvih taktika.
Cilj? Stvaranje rezervoara kompromitirajućeg materijala na utjecajnim osobama, osiguravajući Izraelov glas u ključnim odlukama o pomoći, sankcijama ili vojnoj podršci.
Ova povijesna leća ne dokazuje vezu, ali naglašava vjerojatnost: u svijetu gdje države rutinski koriste ove metode, privatna mreža s državnim kapacitetima postavlja pitanja o presjecima, posebno kad geopolitički motivi savršeno odgovaraju operativnom dizajnu.
Epsteinove anomalije: Profil koji ne pristaje financijskom ekscentriku
Epsteinov život prepun je zagonetki koje osporavaju sliku samostalnog genija čiji su poroci bili sporedni. Kako objasniti uspon od skromnih početaka do neizmjernog bogatstva bez vidljivog hedge fonda ili klijentske baze? Istrage ukazuju na neprozirne izvore sredstava, više sličnih obavještajnim fondovima nego legitimnom poslovanju.
Sporazum iz 2008., kritiziran zbog blagosti, dopustio mu je nastavak djelovanja – sugerirajući zaštitu entiteta koji su cijenili njegovu mrežu više od pravde. Dodatne nejasnoće: kalendar prepun susreta s državnicima, tehnološkim mogulima i akademicima, filantropija koja je maskirala prodiranje u MIT i Harvard.
Smrt 2019., s kvarovima nadzora i forenzičkim nesuglasicama, potiču sumnje u orkestriranu tišinu, štiteći možda cijele operacije.
Izraelski spoj: Barak, Maxwell i geostrateške veze
U srcu hipoteze leže Epsteinove veze s izraelskim figurama, nadilazeći slučajnost. Ehud Barak, bivši premijer, posjećivao je Epsteinove rezidencije nakon osuđujuće presude, dokumentirano fotografijama i priznanjima. Procurjele poruke pokazuju Epsteinove savjete Baraku o ulaganjima u izraelske nadzorne firme poput Carbynea, s potencijalom za špijunažu. FBI dokumenti navode Epsteinovu obuku pod Barakovim vodstvom, izravno ga povezujući s Mossadom. Epsteinovo olakšavanje tajnih kanala – poput izraelsko-ruskih razgovora o Siriji ili pritiska na američku politiku prema Iranu – slaže se s Izraelovom “perifernom strategijom”. Promocija Palantira, ključnog za operacije u Gazi, ugrađuje ga u ekosustav. Ghislaine Maxwell, kći Mossadovog agenta Roberta Maxwella, dodaje obiteljsku vezu; Ari Ben-Menashe tvrdi da su Epstein i Maxwell regrutirani 1980-ih. Žrtve poput Marije Farmer opisuju pro-izraelsku “supremacističku” mrežu.
Poricanja Banjamina Netanyahua i Naftalija Bennetta zvuče šuplje, često pribjegavajući antisemitizmu kao odbrani – taktika koja zamagljuje legitimnu analizu. Ako je Epstein bio “fixer”, njegov smisao za Izrael mogao je biti zaštita interesa kroz kompromitirane elite.
Glasovi disidenata: Assange, Finkelstein i drugi intelektualci o ucjeni i Mossadovim taktikama
Kritičari poput Juliana Assangea i Normana Finkelsteina dugo rasvjetljavaju mračne obavještajne metode, pružajući streljivo za geostrateško tumačenje Epsteina.
Assange je izjavio: “Razlog zašto FBI nije dopustio Epsteinov popis klijenata na sudu jest taj što bi ucjena izgubila korisnost, a CIA kontrolu nad moćnicima koje su desetljećima postavljali.”
Ova izjava, ponavljana u medijima, sugerira da su Epsteinovi materijali služili širim obavještajnim ciljevima, možda uključujući Mossad preko suradnje. Assange, zatvoren zbog otkrivanja korupcije, vidi Epsteinov slučaj kao primjer kako elite koriste ucjenu za održavanje moći, s presjecima između CIA-e i Mossada.
Norman Finkelstein, oštar kritičar izraelske politike, više puta je isticao da Mossad koristi „crne umjetnosti“ – tajne ucjene i kompromitirajući materijal – kako bi prisilio javne osobe na poslušnost. Prema njemu, Izrael iskapa „prljavštinu“ o pojedincima ili njihovim obiteljima i time ih drži pod kontrolom. Najpoznatiji primjer je slučaj suca Richarda Goldstonea: nakon što je 2009. objavio kritičko UN-izvješće o Gazi, Goldstone ga je 2011. povukao. Finkelstein komentira: „Tiha pretpostavka bila je da su Mossadovim metodama pronašli kompromitirajući materijal na njemu ili nekome bliskom.“ Finkelstein ne kaže da je Izrael jedini koji to radi, ali ga stavlja u posebnu kategoriju po učinkovitosti i bezobzirnosti u visokorizičnim geopolitičkim situacijama. U Epsteinovom kontekstu, njegovo odbijanje suradnje s Epsteinom – kojeg je nazvao „silovateljem djece“ – pokazuje otpor takvim mrežama, koje vidi kao moralno bankrotirane alate moći. Za Finkelsteina, Epstein nije izolirani slučaj, već simptom sustava: stvaranje kompromata za neutralizaciju kritičara i osiguravanje lojalnosti kroz strah. On ne nudi konačne dokaze, ali upozorava da ignoriranje tih obrazaca nije samo nepošteno – već i opasno.
Ostali intelektualci pridodaju dubinu. Ari Ben-Menashe, bivši izraelski obavještajac, tvrdi da su Epstein i Maxwell Mossadovi agenti od 1980-ih, koristeći ucjenu za oružje i utjecaj. Noam Chomsky, kritičar imperijalizma, upozorio je na obavještajne mreže koje koriste seksualnu ucjenu za geopolitičku kontrolu, iako nije neposredno komentirao Epsteina. Henry Kissinger, čiji je saradnik Joshua Cooper Ramo imao sastanke s Epsteinom, simbolizira kako moćnici padaju u zamke – njegova uloga u Kissinger Associates povezuje ga s Epsteinovim krugom, iako indirektno. Kissingerova realpolitika, inspirirana Machiavellijem, vidi moć kao manipulaciju slabosti, što se slaže s ucjenom u geopolitici.
Psihološki i filozofski aspekti: Moć, ucjena i ljudske slabosti
Psiholozi ističu da seksualna ucjena djeluje jer iskorištava ranjivosti – strah od izlaganja, sram i želju za tajnošću. Istraživanja o sextortionu pokazuju kako žrtve pate od traume, s učincima poput anksioznosti i socijalne izolacije. U obavještajnim operacijama, to je “medena zamka” – psihološka manipulacija koja koristi seksualne potrebe za kontrolom.
Filozofi poput Machiavellija u “Vladaru” vide moć kao umijeće ucjene: “Bolje je biti strahovan nego voljen.” Foucault u “Nadzirati i kažnjavati” opisuje moć kroz nadzor i samocenzuru, što odgovara Epsteinovoj mreži – ucjena stvara samokontrolu.
U geopolitici, to postaje “strukturalna ucjena”, gdje države poput Izraela koriste ranjivosti za asimetričnu prednost.
Medijska šutnja i geopolitičke implikacije
Srednjostrujaški mediji zaobilaze izraelske veze, favorizirajući ruske narative – možda zbog savezništava ili straha od optužbi. Ova tišina erodira povjerenje (Pew istraživanja), potičući alternative na X-u gdje je Epstein Mossadov alat za izraelske ambicije.
Geopolitički, ako je Mossad koristio Epsteina, to je asimetrična vještina, jačajući Izrael protiv izolacije usred globalnih natjecanja. Ali postavlja etička pitanja: gdje sigurnost prelazi u eroziju demokracije?
Sumrak carstava: Ranjivost i poziv na budnost
U opadajućim imperijima, korupcija elite otvara vrata iskorištavanju – poput Rima ili carske Rusije. Epsteinova saga otkriva slabosti gdje mreže zamagljuju korupciju i koordinaciju, zahtijevajući istragu umjesto odbacivanja.
Hipoteza – Epstein kao Mossadova poluga – ostaje postulat, ojačan otkrićima. Kako se arhive otvaraju, rubno može postati činjenica, tražeći reevaluaciju obavještajne uloge u globalnom poretku. Budnost je ključna – nekontrolirani utjecaj može razbiti stabilnost.
(TBT)
The post SUMRAK CIONIZMA: ‘Medene zamke’, kao obavještajna taktika za utjecaj preko globalnog kompromata appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
