Srđan Srdić o stanju u Sarajevu: “Navikavamo se da je loše – dobro. To ne smije biti normalno”
Sarajevski političar Srđan Srdić oglasio se putem društvenih mreža porukom u kojoj je progovorio o sigurnosnoj situaciji i općem stanju u Sarajevo, poručivši da grad sve više gubi osjećaj sigurnosti i povjerenja u institucije piše Crna-Hronika.
„Ne znam je li teže onima koji su otišli iz Sarajeva, trbuhom za kruhom, ili nama koji smo ostali i svaki dan gledamo šta nam se dešava pred očima“, naveo je Srdić, osvrćući se na odlazak građana u potrazi za stabilnošću i sigurnijim sistemom.
U svom obraćanju istakao je da su mnogi napustili grad kako bi pronašli mir, stabilnost i sigurnost za svoju djecu, dok oni koji su ostali, kako kaže, svjedoče svakodnevnom narušavanju sigurnosti.
„Postali smo grad u kojem se ljudi više ne osjećaju mirno. Pucnjave, nasilje, bahata vožnja, kriminal koji se ponavlja, a epilog često izostane“, poručio je, dodajući da građani sve češće postavljaju pitanje ko ih zapravo štiti.
Srdić je upozorio i na, kako navodi, opasnu pojavu navikavanja na negativne pojave. „Navikavamo se na sirene, na crne hronike, na to da je ‘normalno’ da nije normalno. A to ne smije biti normalno“, istakao je.
Posebno je naglasio da sigurnost nije luksuz, već osnovno pravo svakog građanina, te da bez sigurnosti nema ni dostojanstva, ni ostanka mladih, ni povratka onih koji su otišli.
„Sarajevo može biti najljepši grad za život. Ima ljude, historiju i energiju. Ali bez sigurnosti i odgovornosti u institucijama, sve ostalo su prazne priče“, zaključio je Srdić, pozivajući na veće građansko i institucionalno preuzimanje odgovornosti.
Njegova objava izazvala je brojne reakcije javnosti, a rasprava o sigurnosti i stanju u gradu nastavlja se i dalje.
Pročitajte njegovu poruku u cijelosti
Ne znam je li teže onima koji su otišli iz Sarajeva, trbuhom za kruhom, ili nama koji smo ostali i svaki dan gledamo šta nam se dešava pred očima.
Oni su otišli tražeći sigurnost, stabilnost, sistem koji funkcioniše. Otišli su jer su htjeli miran san, jer su htjeli da im djeca bez straha idu u školu i da znaju da zakon vrijedi isto za sve. A mi koji smo ostali mi smo ostali da gledamo kako se u našem gradu sigurnost topi iz dana u dan.
Postali smo grad u kojem se ljudi više ne osjećaju mirno. Pucnjave, nasilje, bahata vožnja, kriminal koji se ponavlja, a epilog često izostane.
Grad u kojem roditelj razmišlja hoće li mu se dijete sigurno vratiti kući. Grad u kojem se sve češće pitamo ko nas štiti i da li nas iko zaista štiti. Institucije koje bi morale ulijevati povjerenje često ostavljaju samo sumnju. Umjesto da osjećamo sigurnost, osjećamo nemoć.
I najgore od svega navikavamo se!Navikavamo se da je loše-dobro! Navikavamo se na sirene, na crne hronike, na priče koje traju dva dana pa se zaborave. Navikavamo se na to da je “normalno” da nije normalno. A to ne smije biti normalno.
Gledam kako nam grad propada, Ne samo infrastrukturno, nego moralno i sigurnosno. Vrijeme kao da je stalo, ali problemi idu naprijed. Ko nas vodi? Ko snosi odgovornost? Ko će stati i reći da je dosta? Jer sigurnost nije luksuz, sigurnost je osnovno pravo svakog čovjeka.
A onda se zapitam jesmo li i mi postali kukavice? Šutimo dok se loše stvari ponavljaju. Gunđamo u krugu prijatelja, ali rijetko podignemo glas tamo gdje treba. Prihvatamo strah kao dio svakodnevice. A Sarajevo nikada nije bilo grad straha. Ovo je grad koji je preživio opsadu, granate, glad i opet stajao uspravno.
Kad se samo sjetim perioda od 98. do 2003., nije bilo bogatstva, ali je bilo više nade i više osjećaja zajedništva. Danas imamo više svega, a manje sigurnosti i manje povjerenja. I to boli.
Sarajevo može biti najljepši grad za život. Ima sve predispozicije. Ljude, historiju, energiju. Ali bez sigurnosti nema ni dostojanstva, ni ostanka, ni budućnosti. Ako želimo da nam djeca ostanu ovdje, ako želimo da se oni koji su otišli jednog dana vrate, prvo moramo vratiti sigurnost u naše ulice. I odgovornost u naše institucije.
Jer bez toga, sve ostalo su samo prazne priče.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
