Protesti u Sarajevu traju već šest dana u kontinuitetu, gdje, većinom mlađi građani, izražavaju svoje nezadovoljstvo sistemom u kojem žive. Nezadovoljstvo je eskaliralo 12. februara kada je došlo do tramvajske nesreće u kojoj je život izgubio student Akademije likovnih umjetnosti Erdoan Morankić (23), a teško povrijeđena djevojčica (2009).
Za Oslobođenje je o protestima, ali i njihovom širem društvenom značaju govorio sociolog Vladimir Vasić koji je istakao da su oni, sve dok se kreću u okvirima poštivanja zakona, produžena ruka demokratije i indikator sazrijevanja demokratskih vrijednosti u jednom društvu.
– Problem nastaje onda kada sistem represivnim mjerama počne gušiti proteste, iako za to nema razloga. Tada već govorimo o narušavanju principa demokratičnosti, upozorio je Vasić.
On napominje da je bh. društvo podijeljeno iz različitih razloga, ali da je prisustvom na protestima primijetio da kod ovih mladih nema nikakve partijske pozadine, pogotovo u njihovim zahtjevima.
– Oni ne traže rušenje sistema, već istinu i da institucije funkcionišu, te da ljudi na pozicijama budu odgovorni. To je ključna poruka, smatra naš sagovornik.
Zabrinjavajućom je ocijenio pasivnost starijih koje, kako je istakao, rijetko viđa na protestima.
– To je paradoksalno, jer se često žale i nezadovoljni su, a istovremeno su aktivni glasači. S druge strane, imate mlade ljude koji izlaze na ulice i na drugačiji način iskazuju neslaganje sa sistemom, kaže Vasić.
Mladima je, kako je rekao, potrebna solidarnost odraslih kako bi se njihovi zahtjevi jasno definisali.
– Vidjeli smo, na primjer, da su nakon jednog protesta stari tramvaji povučeni s ulica Sarajeva. To je konkretan rezultat, navodi on.
Vrlo bitan detalj na koji je ukazao Vasić jeste da se mladi ne bave teškim temama i politikama poput evropskih integracija ili ratnih pitanja.
– Oni traže realnu politiku. Traže sigurnost i bezbjednost u svakodnevnom životu. Ne bave se velikim ideološkim narativima, već konkretnim problemima, primjećuje.
Generacijski jaz
Na pitanje o razlozima manjka podrške starijih ljudi Vasić je istakao da se radi o ljudima koji su odrasli u potpuno drugačijem sistemu.
– Govorim i iz iskustva svojih roditelja. Kad nešto kažete, čujete: ‘nemoj ti’. To naše ‘nemoj ti’ dovelo nas je u stanje u kojem smo danas. Svako kaže ‘nemoj ti, neću ja’. A ja postavljam pitanje: ‘ko će, ako neće ovi mladi ljudi?’, ko će, ako nećemo mi?, upitao je Vasić.
Istakao je i da smo društvo opterećeno mišlju “pusti, nemoj dirati, nemoj čačkati, može biti gore”, ali da ne shvatamo da ne može biti gore od onog trenutka kada je jedan mladi život ugašen.
– Šta može biti gore? Upravo je poenta protesta da ne bude gore i da se liječe te društvene neuroze, zaključio je Vasić.
Preuzeto sa: www.oslobodjenje.ba
