Sankcije su skinute, a prijetnja ostaje: Bosna i Hercegovina nije ničiji lobistički plijen
Američke vlasti su 29. oktobra 2025. uklonile Milorada Dodika s liste sankcionisanih osoba. Ta odluka je formalna i javno evidentirana. Ali ono što nije uklonjeno, niti može biti uklonjeno jednom administrativnom stavkom, jeste politički obrazac koji Dodik godinama gura: napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, ucjena državnosti i permanentno držanje društva u stanju krize.
I zato je ključno da stvari nazovemo pravim imenom. Ovo nije “vijest o sankcijama”. Ovo je test ozbiljnosti međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini i test naše spremnosti da branimo državu činjenicama, institucijama i jasnim stavom.
Lobiranje kao pokušaj pranja političke odgovornosti
U javnosti su se pojavili navodi, zasnovani na dostupnim prijavama o stranom lobiranju i pisanju američkih medija, da su u lobističkim naporima oko Republike Srpske i Dodikovog kruga učestvovali Michael Flynn i firma povezana s Rodom Blagojevichom, uz spominjanje iznosa od 100.000 dolara mjesečno za Flynnov angažman i 625.000 dolara za Blagojevichev aranžman.
To nije sitan detalj. To je suština problema.
Kada političar koji javno prijeti državi i ruši povjerenje među ljudima pokušava kupiti sebi “normalizaciju” u Washingtonu, onda ne kupuje samo vlastiti imidž. On pokušava kupiti prostor da nastavi istu politiku, samo bez etikete sankcija. Drugim riječima, da mu se otvori vrata koja su bila zatvorena ne zato što ga neko “ne voli”, nego zato što je prešao liniju.
Povratak kompromitovanih figura i opasna poruka regionu
Dodatno je zabrinjavajuće što se u toj priči pojavljuju ljudi koji su ranije imali ozbiljne pravosudne slučajeve u SAD-u, a kasnije su pomilovani predsjedničkim odlukama. To nije moraliziranje, nego kontekst: pokazuje kakav se tip političkog uticaja pokušava uvesti u priču o Bosni i Hercegovini.
U regionu se ovakve epizode čitaju prosto: ako si dovoljno glasan, dovoljno tvrd i ako imaš dovoljno novca za “prave adrese”, sankcije postaju privremena smetnja, a ne jasna granica.
A upravo to je pogrešna i opasna poruka.
Šta je interes Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina nema luksuz da reaguje kao komentator sa strane. Ovo je situacija u kojoj država mora biti jasna, hladna i odlučna.
Prvo, javnost mora dobiti jasniji odgovor: na osnovu čega je donesena odluka o uklanjanju sankcija i šta je promijenjeno u Dodikovom ponašanju da bi se takav potez opravdao. Ako se ništa suštinski nije promijenilo, onda imamo problem povjerenja, ne samo u odluku, nego i u njene posljedice.
Drugo, lobiranje se mora pratiti kao političko-bezbjednosna tema. Ne zato što je “lobiranje zabranjeno”, nego zato što se u našem slučaju često koristi kao alat za prepakivanje destabilizacije države u “legitimni entitetski narativ”, pa čak i kao pritisak na međunarodne aktere da zatvore oči pred rušenjem poretka.
Treće, probosanske institucije i politički faktor moraju prestati s navikom da čekaju tuđe reakcije. Državnost se ne brani pasivno. Brani se jasnom diplomatskom ofanzivom, argumentima, savezništvima i stalnim vraćanjem na suštinu: Bosna i Hercegovina je nedjeljiva, njen ustavni poredak nije predmet trgovine, a mir nije valuta za političke dogovore.
Zaključak: sankcije nisu poenta, poenta je država
Dodik će ovu odluku prodavati kao “pobjedu”. Njegovi medijski krugovi će od toga praviti dokaz “ispravnosti politike”. Ali realnost je drugačija: uklanjanje sankcija ne briše političku odgovornost, niti mijenja činjenicu da je projekat destabilizacije Bosne i Hercegovine i dalje živ.
Zato je naša obaveza, i kao medija i kao društva, da ne pristajemo na amneziju. Da svaku odluku koja se tiče Bosne i Hercegovine mjerimo jednim kriterijem: jača li ona državu, institucije i mir, ili otvara prostor onima koji državu doživljavaju kao privremenu smetnju.
Bosna i Hercegovina nije ničiji lobistički plijen. I to mora biti rečenica koja se ne piše samo u tekstovima, nego provodi u politici.
