Dora Lukić (17) preminula je nakon prometne nesreće. Roditelji su donirali njene organe. ‘Ona bi to htjela,’ rekao nam je shrvani otac Daniel
Na Radničkoj cesti u Zagrebu 26. 1. u 17.20 sati u prometnoj nesreći teško je stradala srednjoškolka Dora Lukić dok je na crveno prelazila obilježeni pješački prijelaz. Na nju je naletio osobni automobil marke Volkswagen zagrebačkih registarskih oznaka kojim je upravljala 50-godišnja žena.
Unatoč velikim naporima liječnika, Dora je 48 sati nakon nesreće podlegla ozljedama u KBC-u Rebro. Imala je samo 17 godina. Pred njom je trebao biti život…
Za svakog roditelja najteža moguća trauma na svijetu je gubitak djeteta, a u tim trenucima nezamislive boli Dorini roditelji, otac Daniel i majka Ines, donijeli su iznimno tešku ali plemenitu odluku te su darovali organe svoje kćeri. Zahvaljujući toj odluci, spasili su pet života, u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.
– Znao sam da bi ona to željela. Ona ne bi ni razmišljala, njoj je samo bilo važno pomagati svima, ljudima, životinjama… Tako da bi milijun posto željela donirati organe. Takva je bila, ponos naš – rekao je za 24sata slomljeni otac Daniel.
Htio sam da barem dio nje živi negdje, u nekome. Ona je bila stvorena za pomaganje. Srce joj sad kuca negdje drugdje – govori nam kroz suze shrvani otac.
O kćeri nam govori riječima punim topline i ljubavi.
Dora je bila najmlađa od sestara, imala je dvije starije sestre i mlađeg brata. Trebala je u kolovozu navršiti 18 godina. Pohađala je medicinsku školu, kao i njena starija sestra, koja je sad peti razred medicinske.
Dijete za poželjeti’
– Bila je dijete za poželjeti. Nikad problema, uvijek odlična u školi. Ponos. Sve su kćeri moj ponos, s njima nikad problema ni u školi ni izvan škole. Doslovno su djeca bez ikakve mrlje, ništa im se nije moglo spočitnuti, divna djeca, predivna – kaže otac.
Na Dorinu posljednjem ispraćaju okupio se, dodaje, velik broj ljudi.
– Ja nisam ni bio svjestan, nisam mogao obraćati pažnju, no oni koji su bili prisutni kažu da je bio ogroman sprovod, došlo je jako puno ljudi koji su je voljeli, njeni prijatelji iz škole, srednje, osnovne, svi su je voljeli. Bila je posebna, uvijek vesela, sretna, širila je pozitivu, bila je puna dobrote – kaže nam njen tata.
Posebno je voljela pomagati drugim ljudima i životinjama.
Brinula se o svom psu, a njen se otac prisjeća kako su jednom radi bolesnoga kunića jurili na Veterinarski fakultet.
‘Htjela je biti medicinska sestra’
– Ona se i školovala za medicinsku sestru jer je željela pomagati bolesnim ljudima. Obožavala je životinje i s posebno ljubavi i pažnje brinula je o njima, posebno o svom psu. No jednom smo čak jurili na Veterinarski fakultet kako bi kućni kunić primao infuzije i kako bi ga pokušali spasiti, no nisu uspjeli.
A to smo radili zbog nje. Takva je bila Dora, brižna, suosjećajna, nesebična. Pomagala je svima, sa svima se voljela družiti, bila je doslovno oličenje dobrote, dijete za poželjeti. Da bilo koga pitate, to će vam reći. Bila je nasmijano i vedro dijete – gutajući suze govori nam slomljeni otac.
Iako je Dora pretrpjela kobne ozljede glave, njezini su organi, dodaje, bili zdravi. Danas, zahvaljujući odluci njezine obitelji, petero ljudi dobilo je novu priliku za život.
– Liječnici su rekli da ih nazovem da vidim kako su prošle operacije, morala se obaviti obdukcija i sve je dobro prošlo, uspješno su uzeli organe i sad je petero ljudi dobilo priliku za život, a negdje tamo kuca srce naše voljene Dore – kaže shrvani otac, koji kaže da su tom odlukom sigurno ispunili njenu želju da i nakon smrti pomogne drugima.
Upravo u neizmjernoj boli Dorini roditelji pokazali su nevjerojatnu snagu i humanost. Njihova odluka podsjetnik je na važnost doniranja organa. Dora Lukić više nije među nama, ali njezina dobrota i njezino srce nastavljaju kucati zauvijek, a na mjestu na kojem ju je udario auto građani su ostavili lampione.
Koliko je bila voljena, pokazuje i gesta nekoga tko je na stup kraj mjesta stradanja stavio velikog plišanog medvjedića i poruku: “Ti si sada naš anđeo. Volimo te…”.
Upravo je takva bila Dora, voljena, a takva će zauvijek ostati u srcu svojih bližnjih.
Preuzeto sa: crna-hronika.info
