Ipak, pedijatri i organizacije koje se bave sigurnošću dječijeg sna naglašavaju da je noćno buđenje u prvoj godini života uobičajena pojava.
Bebe imaju kraće cikluse spavanja od odraslih, a njihovo tijelo i mozak još uvijek se razvijaju.
Glad, potreba za blizinom, nicanje zubića ili blaga nelagoda samo su neki od razloga zbog kojih se mogu probuditi više puta tokom noći.
Koliko je sna zapravo uobičajeno?
Novorođenčad najčešće spava u kraćim intervalima, obično po nekoliko sati. Kako rastu, periodi sna se produžavaju, ali to ne znači da će svaka beba spavati cijelu noć bez prekida. Neke bebe u drugoj polovini prve godine uspiju spojiti duže sate sna, dok se druge i dalje povremeno bude – i jedno i drugo je normalno.
Problem nastaje kada roditelji počnu osjećati pritisak zbog nerealnih očekivanja ili savjeta koji obećavaju „čudesna rješenja“ za neprekidan san.
Može li forsiranje sna biti rizično?
Stručnjaci upozoravaju da poticanje beba na dublji i duži san nego što je prirodno za njihov uzrast može imati neželjene posljedice. Važno je da beba zadrži sposobnost da se probudi kada joj je potrebno – bilo zbog gladi, nelagode ili promjene položaja.
Sigurno okruženje za spavanje, pravilno postavljen krevetić i poštivanje preporučenih smjernica važniji su od toga koliko sati beba spava u komadu.
Ako se vaša beba noću budi, to ne znači da radite nešto pogrešno. Buđenje je dio njenog razvoja, a svako dijete ima svoj ritam. Strpljenje i razumijevanje često su najbolji saveznik u prvoj godini roditeljstva.
