I DOK sam Wilhelma gurao pothodnikom, primijetio je da nema više plakata od jučer. Onoga na kojemu se mladi pozivaju da svojim odlaskom u vojsku čuvaju mir, ili tako već nekako.
“Mislim da su ga maknuli zato što su ga išarali prostačkim grafitima”, protumačio sam mu.
“Ah, Junge, Junge (dečki, dečki)”, klimao je Wilhelm u kolicima i s neodobravanjem i s podsmjehom.
Igrarija od vojske
S obzirom da smo gotovo pa vršnjaci, bilo mi je sasvim prirodno pitati ga je li služio vojni rok.
“Naravno! Ovdje u Koblenzu, radio sam na recepciji.”
Bundeswehr nije bacao mlade po cijeloj Njemačkoj kako bi se jačalo bratstvo i jedinstvo njemačkih naroda i narodnosti. Sjetim se kako su mene prvo htjeli poslati u Surdulicu, a ja one u vojnom odsjeku iskreno pitao je li to uopće u Jugoslaviji.
Da ne spominjem nesretnike iz Bitolja koji bi skončali u Mariboru, tri dana jahanja, što vlakom, što busom, prije mi stignemo u Kanadu. Zahvaljujući vezi u vojnom odsjeku, meni je ipak upao Zagreb, vlakom šest sati truckanja i eto me.
“Zvali me kasnije i na vježbe, ali sam i to sredio da ne idem”, dodaje mi Wilhelm soli na ranu. Nas zvali svako malo, pa smo vježbali gađanje tromblonskom minom.
“Naša je vojska bila igrarija”, smije se Wilhelm, nakon što sam mu ukratko ispričao svoj vojni rok. I to kako sam samo jednom bio doma, a u grad izlazio valjda jednom mjesečno. Još me boli spoznaja da mi je 13 mjeseci najboljeg dijela mladosti otišlo na puzanje, pucanje, požarstva, marševe i stotine sati praznog hoda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Priprema za rat?
Koliko god to negdašnje služenje Bundeswehra čak i danas već postarijim Nijemcima – a da ne spominjem nas koje je zakačila JNA – izgledalo kao igrarija, njihovi današnji mladi sunarodnjaci nisu baš oduševljeni sve konkretnijim najavama obnove vojnog roka. Vlada namjerava poticajnim mjerama navesti dovoljan broj mladih da se dragovoljno jave – između ostalog, najavljuje se plaća od 2300 eura neto.
Kad se sjetim da sam za svoju desetarsku plaću od 150 dinara mogao kupiti petnaest kutija sarajevske Drine (pa vi sad to preračunajte u današnju vrijednost), pozelenim od zavisti. Što bi im falilo – u svom su gradu, praktično su zaposlenici, dobiju solidan novac, besplatno obrazovanje?
“Djeluje odbojno to što ovime kao da se najavljuje skori rat”, objašnjava neki mladić kojega su reporteri zaustavili na ulici.
I nije baš promašio ceo fudbal, ministar obrane Pistorius objašnjava potrebu za obnovom vojnog kadra upravo strahom od ruske agresije. Kad slušate te razne političare i generale, stvarno dobijete dojam da će za nekoliko godina moćni vojni stroj s Istoka udariti opet na Berlin.
Ili, opet Nijemci na Moskvu.
A malo je onih koji bi htjeli na megdan s Rusima.
“Može, ali…”
Naravno da su se diljem Njemačke već mjesecima razmiljeli brojni anketari s upitima o stavovima mladih, osobito onih u dobi za regrutaciju. Ne mislim vas daviti dosadnim statističkim brojkama (za koje ionako ne znamo koliko su pouzdane), recimo da je općeniti odgovor mladih “može, ali ne obavezno”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Otprilike pola njih se slaže s idejom da se širom otvore vrata Bundeswehra za nove prinove, ali isključivo one koji to dragovoljno hoće. Kao i da to bude otvoreno za oba spola.
I otprilike isto toliko mladih protive se ideji obaveznog vojnog roka, onakvog kakvog smo odvalili mi u JNA ili nešto kasnije generacije u Hrvatskoj vojsci. Mnogi mladi vele da bi se u slučaju obaveznog vojnog roka pozvali na prigovor savjesti, za koji ja u dobi od 18 godina nisam ni bio čuo (jer zapravo nije niti postojao). Ima i mladih koji tvrde da se nitko od njihovih prijatelja ne kani prijaviti u vojsku.
Bundeswehr svakako zabrinjava i podatak da je podrška ponovljenom uvođenju vojnog roka najslabija upravo kod onih kojih se to najviše tiče, mladih od 18 do 29 godina. Lako je onom mom Wilhelmu da priča kako to uopće nije loša ideja, njega ovako starog i tjelesno nesposobnog više nitko neće pozivati.
Uskoro točan odgovor
Stoga su njemačke vlasti odlučile da što je moguće preciznije utvrde koliko je to mladih stvarno zainteresirano za služenje vojske. U tu svrhu su sastavili upitnik i njega će na svoju adresu dobiti svi mladići koji ove godine pune osamnaest. Ispunjavanje upitnika je obavezno, tko ne odgovori, platit će novčanu kaznu.
Upitnik je dostupan i na internetu, mogu ga skinuti i ispuniti čak i djevojke (no, nisu obavezne).
Osim općih podataka, mladiće se pita i o njihovim raznim sposobnostima (npr. poznavanje jezika), ali i o tjelesnoj pripremljenosti: bave li se sportom svaki dan ili svaki sedmica ili na sveto nikad.
I onda ide pitanje svih pitanja: jesi li spreman služiti vojsku? Ako vele DA, preskaču ostali dio upitnika i samo se trebaju potpisati.
Ako ne kažu da, onda trebaju ocijeniti od 0 do 10 svoju zainteresiranost. I oni koji stave nulu završili su s ispunjavanjem upitnika. Svi ostali trebaju ostaviti svoj email ili broj telefona.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pita ih se i koliko bi dugo bili u vojsci – najkraći je rok od šest mjeseci, najduži od četiri do šest godina. Mogu birati i rod, uz već standardno pješaštvo, zrakoplovstvo i mornaricu, jedna od opcija je informatičko-kibernetički. I mogu birati i početak službe od “kad god” do “čekajte jedno tri godine”. Ne trebam vam reći da nama u JNA nisu bile dostupne ove opcije, samo nas se bacalo tamo gdje su na temelju regrutacije ocijenili da trebamo ići (mene čak htjeli u specijalce, što sam preko one spomenute veze sretno izbjegao, pa otišao u veziste).
I kad se ispune ovi upitnici, precizno ćemo saznati odgovor na naslovno pitanje, barem kad se radi o mladićima rođenim 2008. godine.
Ako ta brojka ne zadovolji potrebe Bundeswehra – što nije baš neočekivan rezultat – kreće obavezni vojni rok. Uz traženje načina da se drastično smanji broj onih kojima savjest ne dopušta služenje vojske.
I nitko tim mladima ne može jamčiti da će im biti lagano kao Wilhelmu nekoć.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
***
Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom “Skeptički eseji o religiji” možete nabaviti ovdje.
Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.
