Davor Trlin, profesor ustavnog prava, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ slučaj ustavnog suca Marina Vukoje, koji je prisustvom na koncertu Marka Perkovića Thompsona došao u centar medijske pozornosti u Bosni i Hercegovini.
Kako komentirate prisustvo suca Ustavnog suda BiH Marina Vukoje na koncertu Marka Perkovića Thompsona na kojem su i ovoga puta uzvikivani ustaški pokliči?
-Prisustvo sudije Ustavnog suda BiH Marina Vukoje na koncertu Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu – ako je fotografija autentična i identifikacija tačna – predstavlja ozbiljan problem za percepciju nezavisnosti i nepristrasnosti pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud je najviša instanca za zaštitu ustavnosti i ljudskih prava, a njegovi sudije moraju biti iznad svake sumnje u političku ili ideološku pristrasnost.
Thompsonovi koncerti su već godinama predmet kontroverzi zbog elemenata koji evociraju ustašku simboliku, pjesama sa spornim tekstovima i čestih incidenata sa pozdravima ‘Za dom spremni’ u publici – što je u BiH (i šire u Europi) tretirano kao veličanje fašističkog režima NDH, čije su političke elite osuđene na domaćim sudovima, baštinici njihovih ideja poput Zvonke Bušića osuđeni za terorizam u drugim državama… Na koncertima u Širokom Brijegu (kao i ranije) zabilježeni su takvi pozdravi u masi, što dodatno pojačava kontekst.
Sudija Ustavnog suda nije običan građanin – on je nosilac javne funkcije sa visokim standardima etike i nepristrasnosti. Sudije trebaju izbjegavati situacije koje mogu dovesti do legitimne sumnje u njihovu nepristrasnost ili stvoriti dojam povezanosti sa ekstremističkim ili revizionističkim narativima. Prisustvo na događaju gdje se javno manifestiraju simboli osuđenog totalitarnog režima može ozbiljno narušiti povjerenje javnosti u Ustavni sud – posebno u multietničkoj BiH gdje su takvi simboli duboko traumatični za žrtve i njihove potomke.
Nema zakonske zabrane posjećivanja koncerta, ali etički i reputacijski rizik je ogroman. Ako se potvrdi da je sudija Vukoja bio prisutan (a fotografije iz Thompsonove službene galerije sugeriraju da jest), očekivao bih: javnu reakciju Ustavnog suda, disciplinski postupak ili barem izjašnjenje. Također postavljaju se već sad pitanja o mogućem sukobu interesa u budućim predmetima koji se tiču simbola, govora mržnje ili revizionizma historije. Ovo dolazi u trenutku kada Ustavni sud ionako radi sa nepotpunim sastavom (samo sedam sudija), jer Narodna skupština RS duže vrijeme odbija da imenuje dvoje nedostajućih sudija. Svaki novi skandal dodatno slabi kredibilitet institucije.
U konačnici, sudije ustavnih sudova trebaju biti primjer – ne samo u odlukama, već i u privatnom ponašanju. Naglašavam da prema članu VI./1b) Ustava BiH, sudije moraju imati visoki moralni ugled. Ovo se odnosi ne samo na imenovanje nego i za ponašanje dok su na funkciji. Ako se želi sačuvati minimum povjerenja u pravosuđe, ovakve situacije moraju biti izbjegavane ili barem javno objašnjene. Inače, to samo hrani narativ da je ustavno sudstvo politički zarobljeno ili ideološki obojeno, što je suprotno svim standardima vladavine prava koje BiH teži ispuniti na EU putu.
Poznato je kako je Vukoja 2019. godine bio na HDZ-ovoj listi za Dom naroda PS BiH, a u mandatu ustavnog suca imao je i niz odluka koje su išle u korist HDZ-ovog političkog partnera SNSD-a. Treba li Vukoja biti smijenjen zbog posljednjeg poteza i prisustva koncertu u Širokom Brijegu?
-Da, Marin Vukoja je 2019. bio kandidat na listi HDZ-a BiH za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, što je javno poznato i dokumentirano u izbornim materijalima CIK-a BiH – to samo po sebi nije diskvalifikujuće za budući sudijski mandat, ali podiže pitanja o mogućoj političkoj pristrasnosti. U njegovom mandatu od 2024. (izabran uz podršku Trojke i HDZ-a), zabilježene su odluke koje su išle u korist SNSD-a, HDZ-ovog političkog partnera na državnom nivou – primjerice, glasanje protiv odluke o proglašavanju Vlade RS neustavnom u januaru 2026., što je kritizirano kao podrška entitetskim interesima umjesto državnim. Ovo, u kombinaciji s prisustvom na Thompsonovom koncertu, pojačava sumnje u nepristrasnost. Međutim, smjena nije automatska – Ustav BiH (Član VI/1.c) u korelaciji sa Pravilima Ustavnog suda BiH predviđaju razrješenje samo za teške povrede (npr. kriminal, nesposobnost ili ozbiljan etički prekršaj), a Ustavni sud BiH svakako može pokrenuti pitanje razrješenja. Prisustvo na koncertu nije krivično djelo, ali može biti osnova za istragu o narušavanju reputacije suda.
Treba li biti smijenjen?
-Ako istraga pokaže da je to dio šireg uzorka pristrasnosti, da – ali samo kroz formalni postupak, ne kroz politički pritisak. Inače, riskiramo dalju politizaciju pravosuđa, što je već problem u BiH. Bolje rješenje je jačanje mehanizama provjere kandidata prije imenovanja, kako bismo izbjegli ovakve situacije.
Koliko je Vukojin slučaj različit od slučaja Krstana Simića, koji je smijenjen s pozicije ustavnog suca BiH?
-Slučajevi se mogu porediti samo ako postoji identična pravna osnova odgovornosti i uporediva povreda sudijske dužnosti. Ustavnopravna analiza zahtijeva utvrđivanje konkretne radnje koja direktno narušava nezavisnost ili integritet sudske funkcije. Bez takvog pravnog identiteta činjenica, analogija ima ograničenu vrijednost. Slučaj Krstana Simića iz 2010. je klasičan primjer smjene zbog direktne političke pristrasnosti i nedoličnog ponašanja: Simić, tadašnji sudija Ustavnog suda BiH iz RS-a, pisao je pismo Miloradu Dodiku (tadašnjem premijeru RS-a i ‘šefu’ SNSD-a) u kojem se pravdao za odluke suda i tražio savjet, što je otkriveno i dovelo do razrješenja na zahtjev predsjednika suda gospodina Prof. Dr. Miodraga Simovića.
Ustavni sud je zaključio da sudija Simić svjesno narušio ugled i dostojanstvo Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i ugled i dostojanstvo sudije (odluka iz maja 2010., potvrđena kasnije u postupcima koje je on pokrenuo pred Sudom BiH i Evropskim sudom za ljudska prava). U usporedbi, Vukojin slučaj je sličan u etičkom smislu, ali različit po intenzitetu i dokazima: kod Vukoje imamo prisustvo na kontroverznom koncertu (etički propust, ali ne direktna komunikacija s političarima) i prošlost na HDZ listi 2019., plus odluke koje impliciraju pristrasnost (npr. U korist SNSD-a). Razlika je što Simićev slučaj bio je jasan dokaz političke submisivnosti (pismo Dodiku), dok Vukojin je više o percepciji i kumulativnim propustima – nema još formalnog dokaza o direktnom utjecaju. Međutim, oba slučaja ilustriraju isti problem: politizaciju Ustavnog suda u Daytonskom sistemu, gdje sudije često dolaze iz političkih krugova. Vukojin slučaj bi mogao završiti sličnim istragom, ali zahtijevao bi jače dokaze za smjenu.
Na koncu, kako ocjenjujete izbor bivših ili sadašnjih sudaca koji su u karijeri zakoračili u politiku?
-Izbor sudija s političkom prošlošću je duboko problematičan za ustavno sudstvo u BiH. Ustav BiH ne zabranjuje to eksplicitno, ali primjeri poput Vukoje ili Simića pokazuju kako politički nominirani sudije često glasaju po liniji entiteta ili stranaka sa kojim su povezani, umjesto po Ustavu. Ovo je sistemski kvar Daytonskog okvira, gdje se sudije biraju politički (u zakonodavnim tijelima), a ne samo po stručnosti. Rješenje je depolitizacija: merit-based izbor, transparentni konkursi i zabrana političke aktivnosti za kandidate. Bez toga, BiH ostaje zarobljena u začaranom krugu krize povjerenja, što usporava reforme i EU put – građani plaćaju cijenu kroz neefikasno pravosuđe (redovno i ustavno sudstvo) i korupciju.
Dodatni problemi u Bosni i Hercegovini su:
-da do sada u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini nije izabran sudija koji ne pripada nijednom od konstitutivnih naroda;
-uvijek su birani sudije Srbi iz Republike Srpske, a Bošnjaci i Hrvati iz Federacije BIH; i
-u jednom sazivu, od šest domaćih sudija, troje su bili potpredsjednici ili drugi visoki funkcioneri najjačih parlamentarnih stranaka prije izbora (ovo je ne samo nepoznato u uporednim ustavnim sistemima, već neki ustavi eksplicitno zabranjuju takvo što).
Dakle, imajući u vidu prve ove dvije stvari, već se stvorio ustavni običaj secundum constitutionem (rekao bih i contra constitutionem) da sudije koje dolaze iz Republike Srpske su uvijek srpske narodnosti a ovi koje bira Parlament F BiH bošnjačke i hrvatske (iako Ustav Bosne i Hercegovine to ne traži).
Dakle, postoje tri opšta kriterija (u skladu sa članom VI. 1/b) Ustava) koje kandidat za ustavnog sudiju mora ispunjavati: 1) biti ugledan pravnik (ne postoje propisani kriteriji za procjenu „prepoznatljivosti“ određenog pravnika i vrlo je teško procijeniti stručnost kandidata i uporediti ga sa drugim, posebno, na primjer, sudijom Vrhovnog suda sa dugogodišnjim profesorom ustavnog prava — moguće je da su oba kandidata bila angažovana u praksi i naučnom i stručnom radu, ali najčešće jedan ima više kvantiteta od drugog u ove dvije grane); 2) biti visokog moralnog ugleda (ni ovdje sadržaj nije jasan, ali, po prirodi stvari, moralo bi se sagledati i profesionalni i privatni angažman kandidata); i 3) imati pravo glasa.
Treba napomenuti da nije potrebno mijenjati Ustav BiH kako bi se pooštrili kriteriji za izbor (dovoljno je izmijeniti Pravila Ustavnog suda). Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države. Pravni sistem Bosne i Hercegovine nije usklađen, što se, između ostalog, ogleda u činjenici da je mnogo teže postati savjetnik u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, sudija Ustavnog suda entiteta ili sudija bilo kojeg redovnog suda, nego sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
(M.I.)
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
