U svojim najnovijim promišljanjima o strategiji nacionalne sigurnosti za Bosnu i Hercegovinu u susret 2026. godini, ugledni profesor David Pettigrew iznio je oštru analizu trenutnog stanja, upozoravajući na opasnosti koje prijete opstanku države.
Profesor David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut te član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale, u svom osvrtu pod nazivom “Promišljanja o strategiji nacionalne sigurnosti za Bosnu i Hercegovinu u cilju jačanja kulture sjećanja u 2026. godini”, jasno detektuje ključne prijetnje miru i stabilnosti.
Govoreći o preduslovima za stabilnost u narednom periodu, profesor Pettigrew je naglasio:
“Da bi se postigla sigurnost u BiH u 2026. godini, napori Republike Srpske da se potkopa država moraju se osuditi i odlučno blokirati. Slično tome, moraju se javno osuditi i spriječiti kontinuirani napori da se stvori ‘treći entitet’ bosanskih Hrvata”, ističe.
Drugim riječima, profesor smatra da nema napretka bez konkretne akcije. Pasivno posmatranje urušavanja državnih institucija iz Banja Luke ili Mostara više nije opcija. Sigurnosna strategija mora podrazumijevati aktivno zaustavljanje svih pokušaja teritorijalne prekompozicije ili slabljenja državnog aparata.
Nastavak ratnih ideologija i odgovornost lidera
Pettigrew bez uvijanja povezuje današnje politike sa onima iz devedesetih godina:
“Republika Srpska i ‘treći entitet’ bosanskih Hrvata (bivša Herceg-Bosna) su nastavak operacija u ostvarivanju ideologija ‘Velike Srbije’ i ‘Velike Hrvatske’ iz 1990-ih, operacija koje je MKSJ (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju) presudio kao udružene zločinačke pothvate. Nacionalna sigurnost zahtijeva da g. Dodik i g. Čović budu pozvani na odgovornost za nastavak ostvarivanja ciljeva udruženih zločinačkih pothvata usmjerenih na urušavanje države”, poručio je.
Ovdje profesor jasno poentira: ono što danas rade Milorad Dodik i Dragan Čović nije legitimna politika, već direktan nastavak projekata koji su u Haagu presuđeni kao zločinački. Stoga, nacionalna sigurnost BiH direktno ovisi o tome hoće li ovi lideri snositi pravne i političke posljedice za oživljavanje ideja koje su dovele do rata.
Sistem aparthejda i diskriminacija povratnika
Ugledni profesor upozorava i na stravično stanje ljudskih prava u dijelovima BiH pod kontrolom SNSD-a i HDZ-a:
“Nacionalisti među bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima danas održavaju ono što se može opisati samo kao sistem aparthejda koji diskriminira Bošnjake u području obrazovanja, zapošljavanja i političke zastupljenosti. Predvođeni SNSD-om i HDZ-om, oni poriču genocid, odbacuju presude MKSJ-a, veličaju ratne zločince i sprječavaju preživjele da postave spomen-obilježja. Pitanje nacionalne sigurnosti zahtijeva da se takav progon, poricanje (genocida) i kršenje ljudskih prava osude i krivično gone”, istakao je.
Pettigrew koristi snažan termin, aparthejd. On naglašava da diskriminacija Bošnjaka, onemogućavanje zapošljavanja i zabrana sjećanja na žrtve nisu samo moralni prekršaji, već sigurnosni problem. Takvo sistemsko kršenje ljudskih prava i negiranje sudskih činjenica mora biti predmet krivičnog gonjenja kako bi se društvo ozdravilo.
Poseban fokus stavljen je na 9. januar i retoriku Milorada Dodika:
“‘Dan Republike Srpske’, koji je proglašen neustavnim, mora biti zabranjen jer je to slavlje agresije i genocida te dehumanizirajuća provokacija. Iako je smijenjen s dužnosti, Milorad Dodik i dalje nastavlja s kontinuiranim provokacijama dok vodi SNSD. Nastavlja svoj antimuslimanski govor mržnje protiv Bošnjaka, a nedavno i protiv Centralne Izborne Komisije BiH. Pitanje nacionalne sigurnosti, kao i Krivični zakon BiH zahtijevaju da gospodin Dodik snosi odgovornost za svoj govor mržnje i poricanje genocida. On mora biti procesuiran na odgovarajući način, a najmanje što se može učiniti jeste ponovno uvođenje sankcija”, kazao je.
Profesor ovdje insistira na vladavini prava. Proslava 9. januara nije samo neustavna, već je čin dehumanizacije žrtava. Dodikove napade na institucije i širenje mržnje prema Bošnjacima treba tretirati u skladu sa Krivičnim zakonom, a ne kao politički folklor. Sankcije su, prema Pettigrewu, minimalna mjera koja se mora poduzeti.
Ruski utjecaj i hitnost NATO puta
Pettigrew upozorava na širi geopolitički kontekst i ulogu Rusije:
“Ruska Federacija, koja podržava i separatističke ciljeve Republike Srpske i stvaranje ‘trećeg entiteta’ bosanskih Hrvata kao dio svoje strategije destabilizacije države i sprječavanja evroatlantske integracije Bosne i Hercegovine, mora se smatrati egzistencijalnom prijetnjom. Suočeni s ovom egzistencijalnom prijetnjom, moraju se uložiti novi napori kako bi se ubrzalo pristupanje Bosne i Hercegovine NATO-u kako bi se Bosna i Hercegovina zaštitila od ekspanzionističkih projekata Hrvatske, Srbije i Ruske Federacije, projekata koji nastoje destabilizirati regiju”, upozorio je.
Rusija se ovdje definira kao egzistencijalna prijetnja jer aktivno radi na razbijanju BiH podržavajući srpski i hrvatski separatizam. Jedini odgovor na aspiracije susjednih zemalja (Srbije i Hrvatske) i Rusije jeste hitan ulazak u NATO.
Međutim, profesor upozorava i na nove izazove u američkoj politici:
“Nedavni dokument američke Strategije nacionalne sigurnosti (novembar 2025.) naglasio je da se NATO više ne bi trebao širiti kao što je to činio u prošlosti. Stoga se Bosna i Hercegovina i njeni saveznici u EU moraju odlučno zalagati za važnost njenog članstva u NATO-u”, kazao je.
Ovo je ključno upozorenje: s obzirom na promjene u globalnim strategijama, BiH ne smije čekati da bude “pozvana”, već mora, zajedno s evropskim saveznicima, agresivno lobirati za svoje članstvo jer se prozor mogućnosti može zatvoriti.
Na kraju, Pettigrew se osvrće na važnost tranzicijske pravde:
“Postizanjem strateške sigurnosti na ovaj način, BiH bi mogla ojačati vladavinu prava i provoditi inicijative tranzicijske pravde usmjerene na transformaciju kulture, omogućujući građanima postavljanje spomen-obilježja na mjestima na kojima su počinjeni zločini koji su okvalifikovani kao ratni zločini i uklanjanje simbola koji veličaju osuđene ratne zločince. Do sada međunarodna zajednica i OHR nisu uspjeli podržati postavljanje spomen-obilježja niti spriječiti veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Pitanje je kada će preuzeti odgovornost i podržati kulturu sjećanja koja je od ključne važnosti za sigurnu i demokratsku budućnost BiH”, zaključuje Pettigrew.
Zaključno, sigurna država mora omogućiti istinu. Profesor kritikuje dosadašnju pasivnost OHR-a i međunarodne zajednice koji su dopustili veličanje zločinaca.
Put ka demokratskoj budućnosti vodi kroz priznavanje istine, obilježavanje mjesta stradanja i uklanjanje sramnih simbola koji slave zločin.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
