Prije 20 godina razotkrio je Camorru. “Život mi je užasan. Samo me ubijte, molim vas”

TALIJANSKI pisac Roberto Saviano, koji je 2006. godine u svom bestseleru Gomora razotkrio napuljsku mafiju, kaže da je to bila najgora odluka koju je ikad donio. Dvadeset godina kasnije, kaže, njegov život je uništen i često poželi da ga mafija jednostavno ubije kako bi se njegova patnja okončala. “Ljutit sam što me nisu ubili. Ali prije svega sam ljut na sebe što sam se upetljao u sve ovo”, kaže Saviano u intervjuu za The Telegraph.

Saviano je u knjizi Gomora detaljno opisao kako napuljska mafija funkcionira iznutra – od trgovine drogom i ilegalnog zbrinjavanja otpada do infiltracije u legalne poslove poput mode i građevine. Za razliku od dotadašnjih općenitih prikaza mafije, Saviano je koristio stvarna imena, konkretne lokacije i precizne mehanizme poslovanja, pokazujući kako Camorra djeluje kao paralelna ekonomija duboko ugrađena u svakodnevni život juga Italije. 

“Nisam ni potpuno živ ni mrtav”

Otkako je Gomora postala svjetski bestseler prodan u 12 milijuna primjeraka i temelj za nagrađivani film i seriju, Saviano (46) živi u ilegali. Posljednja dva desetljeća proveo je pod danonoćnom policijskom zaštitom, neprestano se seleći kako mu mafija ne bi ušla u trag.

“Spavam u policijskim vojarnama ili hotelskim sobama, rijetko kad duže od nekoliko noći zaredom”, objašnjava. Za opuštanje koristi anksiolitike, a o mjestu boravka ne može odlučivati. “Sobe su obično mračne i male. Volio bih balkon ili terasu, ali…”

Saviano opisuje svoj život kao borbu s posljedicama odluke donesene prije dvadeset godina. “Stvari u životu koje drugi uzimaju zdravo za gotovo, poput šetnje ili odlaska na pivo s prijateljima, meni su uskraćene”, kaže, dodajući da ne može ići ni na utakmice svog voljenog nogometnog kluba Napolija.

“Živim neku vrstu poluegzistencije – nisam ni potpuno živ ni mrtav.” Vjeruje da Camorra shvaća kako je za njega najgora kazna upravo takav život, a ne smrt. “Često pomislim: ‘Samo me ubijte, molim vas, ili me pustite da živim kao slobodan čovjek’.”

Na meti talijanske vlade

Unatoč cijeni koju je platio, Saviano se posljednjih godina našao na udaru političara, uključujući talijansku premijerku Giorgiju Meloni. Optužila ga je da profitira od svog antimafijaškog stava, dok je on njezinu politiku nazivao autoritarnom.

Zbog njezina tvrdog stava prema spašavanju migranata na Sredozemlju, Saviano ju je nazvao “kučkom”, nakon čega ga je tužila za klevetu. Sud u Rimu je 2023. presudio u njezinu korist i izrekao mu uvjetnu kaznu od 1000 eura.

Njezin zamjenik Matteo Salvini čak mu je javno prijetio ukidanjem policijske zaštite. “Takvo ponašanje nije ni normalno ni pristojno, ali navikao sam”, kaže Saviano. Ne brine ga previše jer smatra da političari nemaju stručnost za procjenu rizika, što je u nadležnosti neovisnog sigurnosnog tijela UCIS.

Saviano aktualnu vlast smatra tek privremenom neugodnošću, uvjeren da stvarnu moć u Italiji drže mafijaške skupine koje imaju udjele u nizu legalnih industrija, od farmaceutske do modne.

Kajanje zbog Gomore

Na pitanje žali li što je napisao “Gomoru”, Saviano odgovara bez oklijevanja. “Apsolutno. Bio je to vrhunac mladenačke ludosti, misliti da mogu promijeniti društvo nabolje. Vodila me i ambicija, i zadovoljstvo što se moje riječi čitaju. No, sve što sam time postigao jest da sam se razotkrio. Nije bilo vrijedno patnje. Da mogu vratiti vrijeme, napisao bih posve drugačiju knjigu. Možda komediju. Ili bih barem sva imena u Gomori zamijenio izmišljenima.”

Njegov osobni život gotovo ne postoji. Neoženjen je i nema djece, a romantične veze su u njegovoj situaciji nemoguće. Teško održava i prijateljstva. Stalno je okružen sa sedam tjelohranitelja i dva blindirana automobila, no osoblje se toliko često mijenja da ih jedva stigne upoznati.

Jedna od rijetkih osoba koja razumije njegovu situaciju je pisac Salman Rushdie. I on je godinama živio u skrivanju nakon što je iranski vođa ajatolah Homeini izdao fetvu zbog njegova romana “Sotonski stihovi”. Saviano i Rushdie upoznali su se 2008. u Stockholmu i od tada su prijatelji.

Rushdie danas, za razliku od Saviana, živi slobodno, iako je 2022. jedva preživio pokušaj atentata. “Povremeno se viđamo. Uvijek zavidim Salmanu na smislu za humor i ljubavi prema životu koje pokazuje, čak i nakon napada”, kaže Saviano.

Cijena koju je platila obitelj

Saviano ističe da ga najviše boli cijena koju je platila njegova obitelj. Roditelji su mu se razveli prije nego što je postao poznat, ali su se oboje zbog sigurnosti morali odseliti iz okolice Napulja. Rijetko ih viđa, posljednji put prošle godine.

“Najbolniji dio svega je ono što sam priuštio svojoj obitelji. Teta Silvana, majčina sestra koja mi je bila kao treći roditelj, umrla je 2025. Nije bila udana, a na sprovodu osim mene i moje majke nije bilo gotovo nikoga. Osjećao sam golemu krivnju. I ona se morala odseliti daleko od ljudi koje je voljela, živeći u samoći i umrijevši u tuđem gradu. Jadna je žena platila visoku cijenu za moje postupke.”

Saviano sumnja da će ikada pobjeći od mafije. “Taj će odnos uvijek biti tu”, kaže. Urednici ga stalno zovu da gostuje na televiziji ili piše članke kad god se dogodi neko mafijaško ubojstvo ili uhićenje.

Vodi i vlastiti YouTube kanal s 444.000 pretplatnika, a prošlog se mjeseca vratio na televiziju sa serijalom “La Giusta Distanza” o poznatim zločinima iz talijanske povijesti. Svaki njegov javni nastup pomno se planira, a osiguranje unaprijed provjerava svaku lokaciju.

Nova knjiga i duboki pesimizam

Zbog ograničenog kretanja, Saviano ima puno vremena za pisanje. Njegova deveta knjiga, “Shout It Out!”, poziv je običnim ljudima da se ujedine protiv nepravde, koristeći povijesne primjere kao vodič.

Iako knjiga ima optimističan prizvuk, iz nje izbija duboki pesimizam. Analizirajući sudbine povijesnih ličnosti, od filozofkinje Hipatije do nacističkog propagandista Goebbelsa, Saviano sugerira da se svijet ne popravlja, već možda postaje gori.

Smatra da je trgovina drogom, tema njegove knjige “Zero Zero Zero” iz 2013., “jača nego ikad jer su kriptovalute dilerima olakšale skrivanje novca”. Kriminalne organizacije, kaže, imaju toliko novca da se nijedan političar ne zna nositi s njima, dok je javnost više zaokupljena serijama na Netflixu nego suočavanjem s istinom. Jedno od rijetkih zadovoljstava koje si dopušta su cigare i omiljena hrana, mozzarella od bivoljeg mlijeka s napuljskim kruhom.

Sanja o bijegu i novom početku, možda u New Yorku, gdje je već jednom pokušao živjeti pod novim identitetom. “Želim ponovno otići, ali ovaj put kako treba. Sanjam o tome da odem nekamo i potpuno promijenim život”, kaže, ali ga u tome sprječava jedna misao: “Problem je, međutim, što će moji protivnici pobijediti ako prestanem pričati svoju priču.”