Postoje priče koje se ne smiju pisati “umjereno”, jer umjerenost u ovakvom slučaju zvuči kao saučesništvo. Posebni odjel za korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal Vrhovnog suda FBiH potvrdio je optužnicu POSKOK-a protiv Denijala Tulumovića, Marka Tadića, Šefika Husića, Senade Hujdurović i pravnog lica “Plava Medical Group” zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja.
Prema optužnici, Tulumović (bivši v.d. direktor UKC Tuzla), Tadić (INEL-MED Mostar) i Husić (pomoćnik direktora za sestrinstvo) terete se da su od 2022. do 2025. godine, zloupotrebom ovlaštenja i dogovorom, nezakonito uticali na postupke javnih nabavki velike vrijednosti, s ciljem favorizovanja INEL-MED-a i ograničavanja konkurencije. Radi se o nabavci linearnog akceleratora i prateće opreme procijenjene na 8.547.008,55 KM bez PDV-a, dakle o uređaju koji nije “još jedna stavka”, nego temelj radioterapije.
Ovo je tačka na kojoj se mora reći jasno: ako su navodi optužnice tačni, onda ovo nije samo priča o korupciji, nego o svjesnom gaženju javnog zdravlja. Jer tužilaštvo navodi da su postupci javnih nabavki više puta poništavani nakon žalbi drugog ponuđača, što je dovelo do višegodišnjeg odugovlačenja nabavke. Dok se sve to razvlačilo, prema saopćenju tužilaštva, UKC Tuzla nije mogao pravovremeno osigurati kontinuitet radioterapijskog liječenja, pa su onkološki pacijenti upućivani u druge ustanove u BiH i inostranstvu, uz duže čekanje, veći zdravstveni rizik i ugrožavanje života, te dodatne finansijske i psihosocijalne posljedice po porodice.
Tu se završava svaka priča o “procedurama”. Kad tenderi postanu prepreka terapiji, a bolnice postanu poligon za “favorizovanje” i “ograničavanje konkurencije”, onda sistem prestaje biti sistem i postaje lovište. I najgnusnije je što se u takvom lovištu najlakše mete uvijek zovu isto: pacijenti.
Optužnica navodi i dodatni, jednako ružan sloj: Tulumović i Senada Hujdurović se terete da su u januaru 2023. zaključili ugovor o poslovnoj saradnji između UKC Tuzla i privatne ustanove suprotno propisima, čime je “Plava Medical Group” pribavila protivpravnu korist veću od 128.000 KM, dok je UKC Tuzla pretrpio štetu. Ako se i ovo dokaže, obrazac je porazan: javno slabi, privatno dobija, a građani plaćaju i kroz budžet i kroz vlastite živote.
O razmjerama postupka govori i to da je optužnicom predloženo ispitivanje 84 svjedoka, 5 vještaka i izvođenje preko 500 materijalnih dokaza, uz prijedloge za oduzimanje imovinske koristi i zabrane obavljanja poslova i funkcija u javnim institucijama. To nije “nesporazum”, nego slučaj koji, po svemu sudeći, može postati jedan od najprljavijih oglednih primjera kako se javne nabavke mogu pretvoriti u alat za tuđi interes.
I zato je krajnje vrijeme da Tuzla prestane gutati priču o tome da je ovdje “svima bilo teško”. Nije bilo teško svima: najteže je bilo onima koji su čekali zračenje, onima koji su putovali bolesni, onima koji su živjeli u terminima, listama i nalazima, i onima koji nisu imali luksuz da čekaju da se nečije kombinacije završavaju. Ako sud potvrdi ono što optužnica tvrdi, onda odgovorni nisu samo prekršili zakon, nego su pokazali brutalnu ravnodušnost prema ljudskom životu.
Ovo mora završiti presudama ili oslobađanjem, ali ne smije završiti zaboravom. Jer zaborav je najjeftiniji oblik amnestije: prvo se građani umore, onda se slučaj razvodni, pa se isti ljudi ili isti model vrate na druga vrata. Tuzla to više ne smije dopustiti.
