Naš Sunčev sustav možda je u svojoj davnoj prošlosti skrivao još jedan planet, svijet koji danas više ne postoji. Dokazi o ovom davno izgubljenom svijetu, potencijalno velikom poput Marsa, dolaze iz neočekivanog izvora: rijetkog meteorita pronađenog u pijesku Sahare, koji nam priča priču o kataklizmičkom kraju i nasilnim počecima našeg planetarnog susjedstva, piše Science Alert.
Priča o ovom izgubljenom planetu sastavljena je analizom meteorita nazvanog Northwest Africa (NWA) 12774. Ovaj kamen od pola kilograma pripada iznimno rijetkoj skupini kamenih meteorita poznatih kao angriti. Oni čine tek oko 0,09 posto svih meteorita pronađenih na Zemlji i smatraju se najstarijim poznatim eruptivnim stijenama, nastalima samo nekoliko milijuna godina nakon što su se prva kruta tijela počela formirati u našoj solarnoj maglici.
Znanstvenici koji su proučavali NWA 12774 otkrili su kristale minerala klinopiroksena koji su bili neuobičajeno bogati aluminijem. Stvaranje ovakvog mineralnog sastava zahtijeva golem pritisak, procijenjen na čak 17,56 kilobara. Za usporedbu, pritisak na dnu Marijanske brazde, najdublje točke na Zemlji, iznosi tek oko jedan kilobar. Tako ekstreman pritisak snažno sugerira da je meteorit nekoć bio dio vrlo velikog planetarnog tijela, a ne malog asteroida. Na temelju ovih nalaza, istraživači procjenjuju da je matično tijelo angrita moglo imati radijus između 1800 kilometara, što je slično Mjesecu, i čak 3300 kilometara, što je tek nešto manje od Marsovog radijusa od 3390 kilometara.
Tragovi iz kataklizmičke prošlosti
Kemijski sastav angrita značajno se razlikuje od stjenovitih planeta u našem sustavu, poput Zemlje i Marsa. Značajno su siromašniji silicijem, glavnom komponentom stijena na tim svjetovima. To ukazuje da je izgubljeni planet slijedio potpuno drugačiji evolucijski put tijekom rane povijesti Sunčevog sustava.
Prevladavajuća teorija jest da je ovaj protoplanet uništen u masivnom sudaru tijekom kaotične faze formiranja našeg sustava prije otprilike 4,56 milijardi godina. Fragmenti ovog kataklizmičkog događaja raspršeni su diljem svemira, a neki su na kraju pali na Zemlju kao meteoriti, pružajući nam jedine preostale tragove ovog davno izgubljenog svijeta. Iako je njegova sudbina bila nasilna, moguće je da je velik dio njegovog materijala ugrađen u druge planete, uključujući i naš.
Ideja o nestalim planetima nije nova u astronomiji. Najpoznatija hipoteza je ona o hipotetskom planetu Theia, tijelu veličine Marsa koje se, prema teoriji divovskog udara, sudarilo s proto-Zemljom prije otprilike 4,5 milijardi godina.
Vjeruje se da je energija oslobođena u tom sudaru bila toliko ogromna da je otopila velike dijelove Zemljinog plašta i izbacila disk rastaljenih ostataka u orbitu. Taj se materijal s vremenom skupio i formirao Mjesec. Sličnosti u izotopskom sastavu stijena s Mjeseca i Zemljine kore snažno podupiru ovu teoriju, sugerirajući da su oba tijela nastala iz istog “pomiješanog” materijala nakon sudara.
Druga teorija bavi se takozvanim Planetom V, hipotetskim petim terestričkim planetom koji je nekoć možda postojao između Marsa i asteroidnog pojasa. Prema toj hipotezi, gravitacijske perturbacije drugih planeta gurnule su Planet V na nestabilnu putanju, zbog čega je presijecao asteroidni pojas. Njegovo kretanje kroz pojas raspršilo je bezbroj asteroida, pokrenuvši razdoblje poznato kao Kasno teško bombardiranje, intenzivno razdoblje udara koje je oblikovalo površine unutarnjih planeta, uključujući Mjesec i Zemlju.
Sudbina Planeta V ostaje nepoznata; simulacije pokazuju da je najvjerojatnije izbačen iz Sunčevog sustava ili je pao na Sunce. Ove teorije, zajedno s dokazima iz meteorita NWA 12774, slikaju dinamičnu i nasilnu mladost Sunčevog sustava, arenu u kojoj su se svjetovi rađali, sudarali i nestajali, ostavljajući iza sebe samo fragmentirane tragove svoje burne prošlosti.
Preuzeto sa: www.24sata.hr
