Spasoje Petković zvani Štuka je u vrijeme rata imao 18 godina. Upucao je Jean-Michela Nicoliera u potiljak i dahtao kao pas. Izvadio je posljednjih 20 franaka iz džepa. Danas šeta Srbijom kao slobodan čovek
Porodica vukovarskog veterana Jean-Michela Nicoliera, koji je brutalno ubijen na Ovčari nakon što je zarobljen u vukovarskoj bolnici, uputila je ultimatum Republici Srbiji preko svoje ambasade u Parizu. Od Republike Srbije traže da bez odlaganja dostavi tačne podatke o tome gde se Spasoj Petković nalazi i preda ga istražnom sudiji koji vodi postupak pred sudom u Parizu, kao i da mu plati odštetu u iznosu od 200.000 evra za pretrpljenu moralnu, materijalnu i psihičku štetu. U oktobru 2025. godine, Express je objavio članak o ubici francuskog heroja.
Zvao se Slavko Batik. Na fotografiji snimljenoj 16. novembra 1991. u pratnji četvorice naoružanih muškaraca šeta Proleterskom ulicom u vukovarskom naselju Sajmište. Batik jedva hoda uz pomoć nekakvog štapa dok ga četvorica okružuju oružjem, kao da bi mogao negdje pobjeći. Blatnjavi i u modricama Hrvat izgleda kao da ima 70 ili 80 godina, a zapravo ima samo 48. Mučen je, potpuno iscrpljen. Crvenog lica, sa nekakvim ožiljkom na čelu. Čini se da mu je kosa napola izgorjela, vjerovatno od neke vrste požara. Sve je blatnjavo. Lijeva ruka mu je u zavojima, kao i lijevo stopalo.
– Batik je bio čovjek koji nikome ne bi učinio zlo. Voleo je da se šali. Kupce je dočekivao sa osmehom i pričom. Kada je trebalo nešto kupiti u toj radnji, Gvožđar se nije pominjao, već se govorilo: „Idi kod Slavka“. Mislim da ga je većina Vukovaraca poznavala. Tokom suđenja sam pročitao da je i sam Slobodan Rajić rekao da poznaje Slavka iz grada, koji nije bio u vojsci, već je bio civil. Kao civil ubijen je i nestao u svom Vukovaru – rekao je prije nekoliko godina za Večernji list Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracionih logora i Centra za istraživanje ratnih zločina.
Batikovi posmrtni ostaci pronađeni su, kao i Nicolierovi – nezvanično saznaje sinoć 24h – više od 30 godina nakon zločina, u aprilu ove godine. Ubijen je bez milosti.
JEAN-MICHEL NICOLIER (1966-1991)
360°
Dva scenarija u kojima je Nicolier mogao biti spašen. Prvi nije hteo. Drugi nije dao
Na jednom od snimaka, dok Batika šalju u smrt, kamera snima i petog srpskog vojnika. To je Spasoje Petković zvani Štuka, čovjek za koga će se ispostaviti da je ubio Jean Michel Nicoliera na Ovčari. Posmrtni ostaci Francuza konačno su identifikovani, nezvanično, 24 sata kasnije. Spasoje Petković je u vreme rata imao 18 godina, zarobljenici sa Ovčare su ga zvali Monstrum. Kasnije će se – potpuno neverovatno – pojaviti u beogradskom sudu, umesto kao optuženi, kao svedok pokajalac u slučaju Ovčar. I slobodno se udalji. On će svedočiti i u Hagu protiv Šešelja. Na beogradskom sudu priznao je tri ubistva, iako postoje svjedočenja da je ubio oko 80 Hrvata. Njegov drug je potvrdio da je on Nicolierov ubica.
VUKOVARSKI HEROJ
360°
Jean-Michel Nicolier: Ubio Spasoje zvani Štuka, uzeo zadnjih 20 franaka iz džepa
Dragutin Berghofer Beli, koji je preživio Ovčaru, kaže da je Kemal Đođić Kemo prvi došao do Francuza, piše Jutarnji list.
– Čim je ušao, pitao je gde je Francuz. Jean je odmah istupio naprijed. “Hajde ti, ustaško majko, Kemo će ti pokazati”, rekao je i onda ga tukao palicom, a svi smo morali gledati mladog Žana kako vrišti i plače od bolova. Svi smo plakali, pa i ja – svjedoči Beli.
Kažu da je Francuz bio prva od 262 žrtve Ovčare. Štuka mu je pucao iz pištolja u potiljak. Izvadio je posljednjih 20 franaka iz džepa. O tome su u beogradskom sudu svedočili osuđenici za zločin na Ovčari Miroslav Đanković i Nada Kalaba.
– Nastupio je pet. Kad se vratio, dahtao je kao svinja i pričao mi kako ih je ubio. Pucnjeve nisam čuo, ali on mi se sam hvalio. Jedan od ubijenih je bio Francuz. Kasnije mi je Štuka rekao da je on Nadi Kalabi poklonio 20 franaka uz posvetu – svjedoči Đanković. Kalaba je potvrdila da je primila poruku.
Suđenje dvanaestorici za zločin na Ovčari započeto u Srbiji završeno je prvom presudom 2009. godine, a tek u januaru 2018. drugostepenom presudom. Četvorica su oslobođena zbog nedostatka dokaza, a osmoro je osuđeno na kazne u rasponu od pet do maksimalnih 20 godina. Jedan od ključnih dokaza za tužilaštvo bio je iskaz pokajnika Spašavanje Petkovića pozvao štuka, koji je tokom postupka priznao tri ubistva, pisao je Jutarnji list 2018. godine.
“Sudski vještak psihijatar Aleksandar Jovanović iznio je nalaz vještaka pred vijećem kojim je predsjedavao sudija Vesko Krstajić. Vještačenje je bilo neophodno jer su okrivljeni i njihovi advokati doveli u pitanje ubrojivost zaštićenog svjedoka, pisao je Klix.ba 2007. godine. “Nije bilo poremećaja psihičkog razvoja (svjedoka-saradnika), niti je sporno niti danas odgovorno. Pitanja”, rekao je Jovanović. Rekao je i da je svjedok-saradnik natprosječno inteligentan i da nije utvrđeno da ima sklonost da laže ili da nesvjesno “puni rupe u sjećanju izmišljenim događajima”. Petković je jedan od dvojice svjedoka-saradnika na čijem iskazu se zasniva optužnica za zločin na Ovčari da je po nalogu mitraljeza ubio nekoliko vukovaca na priči. nadređeni On je bio lični kurir Milete Mrkšića, ali je odlučio da svjedoči na suđenju kao “pokajnik”. Klix.
Nikolijerov brat Pol jednom je telefonom nazvao Petkovića u njegovoj kući u Vognju, nedaleko od Rume.
– Predstavio sam se. Nije rekao ništa. Samo tišina. Onda je prekinuo vezu. Tako se razgovor završio – rekao je Pol Nikolije za Jutro u 2018.
Monstrum Štuka je 1991. dao intervju i srpskom nedeljniku “Intervju”. U rubrici koja je trebalo da se zove vukovarski zločinci, a zvala se Heroji. Nezamislivo.
– Ja sam običan, prosečan vojnik. Da mi je neko rekao prošlog decembra da ću se boriti i ubijati, tukao bih ga. U to vreme sam razmišljao samo o devojkama i o tome kako ću da upišem Kriminalistički fakultet u Zemunu. A sad… “Sad mi je svejedno da li ću ubiti čovjeka ili kokoš. Mogao bih i tebe da ubijem da mi je živce. Ovdje sam naučio da ubijam jer inače ne bih mogao preživjeti. Oni koji su se bojali su umrli ovdje. Oni koji se nisu plašili ostali su živi. Trčao sam na snajpera 12 puta i nisam dobio jaku bulu. (…) „Ustaše su bili jako dobri momci. Nimalo naivno, kako su neki rekli, ali bilo je i drogiranih. Međutim, kada ih uhvatite, mnogi su plakali i molili. Ovi zavoji koje vidite na mojim zglobovima… Nije rana, otekli su mi zglobovi kad sam ih tukao, obične kukavice. A bilo je ljudi iz cijele Hrvatske, iz Zagreba, Samobora, Našica, Vukovara, a najžešći su bili Hercegovci. Našli smo i francuskog snajperistu, neke crnce i Šiptare. Međutim, postojala je razlika između njih. Službenici MUP-a su htjeli da se predaju, drugačije su se ponašali. Zenge, ti plaćenici, gurali su do kraja… – rekao je ubica Nicolierov, koji danas hoda na slobodi sa statusom svjedoka pokajnika.
Kakvo čudovište.
