Brodosplit i MORH u sukobu oko nedovršenih brodova. Kompanija je raskinula ugovor zbog troškova, a Ministarstvo odbrane traži sudski postupak. Dobra volja i kompromis su ključni za završetak projekta
Brodosplit je na društvenim mrežama objavio fotografije koje otkrivaju stanje patrolnih brodova, preostala tri koja su trebala biti izgrađena i isporučena naručitelju, Ministarstvu obrane prije osam godina, ali je zbog peripetija stvar stala – splitska kompanija jednostrano je raskinula ugovor za tri preostala broda, vlasnik Tomislav Debeljak je povećao troškove izgradnje. Ministarstvo obrane nije htjelo snositi dodatne troškove nakon tadašnjih 400 milijuna kuna, oko 50 milijuna eura, i tu je stvar “zapela”. Nemojte se zbuniti. Ne radi. Dogovora nema, a brodovi potrebni hrvatskoj obalnoj straži ne plove, već propadaju. Eno ih, trunu u Brodosplitu.
U saopćenju Brodosplita stoji:
Preostala tri obalna patrolna broda, koje je izgradilo Brodogradilište specijalnih objekata (BSO), danas su u različitim fazama završetka. Na njima se trenutno ne radi jer za to nema formalne osnove.
Situacija je izuzetno teška za sve uključene. Nema pobjednika, nema zadovoljnih stranaka. BSO je kao građevinar pretrpio velike gubitke, dok Naručitelj, Ministarstvo obrane RH (MORH), nije dobilo ono što je projektom predviđeno. Da bi javnost razumjela strukturu ukupne cijene projekta, potrebno je jasno navesti činjenice. OPS je već izmirio troškove u iznosu od 21-22 miliona eura, koje Ministarstvo odbrane do danas nije nadoknadilo. Ovi troškovi su nastali prilikom izgradnje prva dva i tri preostala broda.
Ovaj iznos uključuje:
• oko 12 miliona eura kredita koje finansira HBOR u ime Ministarstva obrane, jer u državnom proračunu nisu osigurana sredstva za četiri broda, već samo za jedan
• oko 7 miliona eura koje je OPS morao sam da finansira zbog dugoročnih kašnjenja plaćanja, nepotpisivanja zapisnika i višemesečnih blokada (do 384 dana), sa pripadajućim kamatama
Posebno je važno istaći da je posljednja obaveza plaćanja za prototip broda Omiš izvršena tek 2024. godine, čak 1.888 dana (više od pet godina) nakon primopredaje. Navode da BSO “traži 15 do 20 miliona eura više” zapravo se odnose na ove neizmirene obaveze, dug prema HBOR-u, kamate i sredstva koja je BSO morao obezbijediti kako bi spriječio zastoj izgradnje. Ovo potvrđuje postojanje finansijskih obaveza koje godinama nisu planirane u budžetu niti izmirivane.
Zbog takve situacije preduzeće je dovedeno u predstečaj. Ovim putem apelujemo na sve one koji imaju uticaja da hitno krenu u konstruktivnu komunikaciju. Ovo nije nerešivi čvor. Za kompletiranje brodova potrebni su dobra volja, zdrav razum i spremnost na kompromis. BSO je spreman odmah kompletirati brodove za Hrvatsku vojsku.
Podsjetimo, kako je pisao Express, ugovor između MORH-a i Brodosplita o izgradnji pet patrolnih brodova potpisan je krajem 2014. godine, kada je definirano da svih pet brodova (prototip plus četiri serije) mora biti isporučeno do kraja 2018. godine, po ugovorenoj cijeni od 396 milijuna kuna. No, izgradnja patrolnih čamaca za Obalnu stražu na navozima Brodosplita odlagala se godinama i konačno je zašla u ćorsokak 2024. To je rezultat nagomilanih poslovnih problema splitskog skvera, piše Express, a kulminirali su prijedlogom za stečaj, koji je krajem travnja podnijet splitskom Trgovačkom sudu.
U 2022. godini umjesto obnovljene flote pomorske sile u Hrvatskoj ploviti će samo jedan novi ophodni brod, OOB-31 “Omiš”, pisao je Express 2022. godine u tekstu pod naslovom “Debeljak 400 milijuna kuna za pet brodova, a jedan plovi”. U međuvremenu je isporučen još samo jedan brod, Umag, i to sa zakašnjenjem od sedam godina (?!) u odnosu na prvobitni plan.
Sam projekat je u startu postavljen na pogrešnu nogu. Ugovor između Ministarstva odbrane i Brodosplita sklopljen je na osnovu jednostavnog idejnog rješenja Brodarskog zavoda (predprojekt), a ne na osnovu gotove projektno-tehničke dokumentacije. Prvobitni dizajn broda kasnije je morao biti produžen za nekoliko metara (brod je nedostajala dužina), promijenjena je i struktura krme zbog duže osovine motora, kasnije su umetnuti bočni stabilizatori koji se mogu uvlačiti, za koje se pokazalo da su neispravni. Na ispitivanjima “Omiša” bilo je i problema sa viškom težine (ugrađen je jeftin, ali teži motor), velikom potrošnjom goriva, a zabilježena je i nemogućnost dostizanja deklariranih brzina… Osim toga, preostala četiri broda nisu imala stabilizatore jer se u praksi plovidbe “Omiša” pokazalo da stvaraju poteškoće u stabilizaciji plovila pri pojedinim vrstama krzna, a posebno pri nižim poprečnim brzinama čovjeka.
U tekstu “Plan B za ratne brodove s kojima je Brodosplit zapeo na 60 posto: Pomaknite ih”, Express je u oktobru ove godine napisao:
Kada ugovor padne u more, a patrolni brodovi ostanu na kopnu, pitanje više nije tehničko, već političko. Kad Ministarstvo obrane RH potpiše ugovor za pet obalnih ophodnih brodova, a nakon deset godina u floti su samo dva – to više nije samo industrijska kronika. To je pitanje časti i kontrole nad vlastitim morem. Hrvatsko more nije samo turistički horizont ili razglednica s palmama. To je odbrambena linija države, simbol suvereniteta i dokaz sposobnosti da izgradi vlastito oružje. Zato spor između Ministarstva odbrane i Brodosplita nije samo sudski spor, već ogledalo odnosa države i njene industrije, piše stručni tim za Express. Nakon što je Brodosplit jednostrano raskinuo ugovor za tri preostala broda, tvrdeći da su troškovi izgradnje porasli, MO se, kažu upućeni, sprema na poteze koji se u vojnim krugovima nazivaju “pravnim manevrima”. U igri su sve opcije – od arbitražnog ili sudskog postupka, do privremenih mjera, zabrane raspolaganja brodovima i utvrđivanja stvarnog vlasništva i naknade štete. U prijevodu – država planira da preuzme ono što smatra svojim. Zato što su ovi brodovi građeni javnim novcem, prema specifikacijama HRM-a, pod državnim nadzorom i sa državnim oznakama. Ako se plaća, onda je to plaćeno oružje koje mora služiti vojsci, a ne bilansu stanja.
Jedna od opcija je i dogovor s Brodosplitom, vlasnikom tri nedovršena patrolna automobila, da se gradnja nastavi pod strogim nadzorom države i po realnijoj cijeni. Drugi, ambiciozniji, predviđa da se brodovi premjeste u drugo brodogradilište – recimo Lenac, Uljanik ili čak Končar – gdje bi bili dovršeni prema postojećim projektima. Prema procjenama, brodovi su završeni više od 60 posto. Trupovi postoje, oprema je naručena, neki sistemi su već instalirani. Ono što nedostaje je volja i, naravno, odluka. Ako sve to ne uspije, država može imati i plan C – preuzimanje kormila. To u praksi znači da bi MORH sudskim putem ili posebnom odlukom Vlade mogao tražiti da se brodovi proglase vojnom imovinom od strateškog značaja i prebace u vlasništvo Republike Hrvatske.
Neki, s druge strane, smatraju da bi bilo najpoštenije da država od Brodosplita jednostavno otkupi nedovršene brodove, nacrte i opremu i otvori put da ih završi na drugoj lokaciji. Dakle, sjednite za stol sa čelnicima Brodosplita, skenirajte koliko je MO platio brodove, koliko je Brodosplit uložio, i sa dosadašnjom razlikom kupite brodove. Scenario bi bio – Brodosplit izlazi iz projekta uz poštenu naknadu, država preuzima sve pravne i tehničke aspekte, završetak se novim ugovorom dodjeljuje drugom brodogradilištu – pod nadzorom MORH-a i tehničkog komiteta HRM-a, uz plaćanje po fazama i gornju granicu troškova. Time bi se spriječila daljnja odlaganja, a posao bi ostao u okviru hrvatske brodogradnje. Niti bi Brodosplit propao, niti bi zemlja ostala bez brodova.
