Još malo ko se sjeća doba u evropskom nogometu kada su igrači bili svojevrsno vlasništvo klubova, koji su mogli s njima raditi ono što su željeli, no jedan čovjek je sve to prekinuo na današnji dan prije 30 godina.
Naime radi se o takozvanom “Bosmanovom pravilu”, koje je iz temelja promijenilo transfere igrača unutar Evropske unije, a začetnik svega bio je Jean-Marc Bosman, koji je 1990. godine želio promijeniti klub, te iz Standard Liegea preći u Dunkirk.
Njegov tadašnji klub imao je pravo na odštetu, iako je ugovor igraču bio istekao, a Liege su postavili tako visok odštetni zahtjev, da su Francuzi odustali od posla. Standard je jednako tako Bosmanu smanjio plaću za 75 posto, što je natjeralo igrača da potraži zaštitu suda.
Živi na rubu
Tako je igrač na Evropskom sudu pravde tužio Belgijski savez, Standar i UEFA-u, što se na kraju pretvorilo u petogodišnje suđenje, koje je iz temelja promijenilo transfere u nogometu. Ne samo da su igrači mogli slobodno prelaziti iz kluba u klub nego se ukinulo i pravilo stranaca u klubovima.
“Odlučio sam otići na sud jer nisam imao izbor. Da to nisam napravio, karijera bi mi bila gotova. Mislio sam da će postupak trajati nekoliko sedmica, no na kraju je sve trajalo punih pet godina”, ispričao je Bosman.
Bosman je na kraju nakon dugih pet godina pobijedio na sudu, a presuda koju je 15. decembra 1995. donio Evropski sud pravde u Luksemburgu dala slobodne ruke igračima da po isteku ugovora pređu iz jednog u drugi klub bez odštete, a ukinuta su i sva ograničenja broja stranih državljana u klubovima unutar Evropske unije. No kako to obično biva najmanje koristi od same presude imao je Bosman, koji tokom suđenja nije mogao igrati nogomet, a kada je napokon dobio presudu niko od klubova ga nije želio, jer je uništio stari sistem.
Odštetu od nešto više od pola miliona eura Bosman je jako brzo potrošio i ostao je bez ičega. Brak mu se raspao, vratio se kod roditelja i dvije godine je živio je kod njih u garaži. Trenirao je i nadao se da će se vratiti nogometu, ali to se nikad nije dogodilo. Sa samo 31 godinom našao se na dnu, upao je u probleme s alkoholom i depresijom, a na kraju bio je i osuđen na godinu dana zatvora, kazna je kasnije pretvorena u društveno korisni rad, jer je fizički napao kćer tadašnje partnerice, koja je odbila da mu natoči još jednu čašu.
Čovjek koji je nogometašima donio slobodu, a sebe je uništio. Kada bi u zadnjih 30 godina nabrojali sve igrače koji su po isteku ugovora slobodno promijenili klub i da mu je svako dao po jedan euro Bosman bi već davno bio milioner, ali to je utopija. Realnost je drugačija. S 61 godinom živi od minimalne socijalne mirovine.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
