Komet 3I/Atlas, treći potvrđeni međuzvjezdani objekt koji je projurio našim susjedstvom, polako se vraća u duboki svemir, no podaci koje je ostavio za sobom i dalje fasciniraju astronome. Nakon što je uočen u srpnju 2025. godine, znanstvenici su mjesecima analizirali ledenog putnika kako bi bolje razumjeli njegov sastav. Najnovija otkrića pokazuju da ovaj gost iz drugog zvjezdanog sustava sa sobom nosi veliko iznenađenje – neuobičajeno visoku koncentraciju metanola, jednostavne vrste alkohola.
Ova spoznaja pruža rijedak uvid u kemijske uvjete koji vladaju u dalekim planetarnim sustavima i nudi nam priliku da zavirimo u procese stvaranja planeta izvan našeg doma.
Otisak prsta drugog Sunčevog sustava
Koristeći se golemim sustavom radioteleskopa ALMA (Atacama Large Millimeter/submillimeter Array) u Čileu, tim znanstvenika promatrao je komet krajem 2025. godine dok se približavao Suncu. Kako je Sunčeva svjetlost grijala njegovu zaleđenu površinu, led se počeo pretvarati izravno u plin, stvarajući užareni oblak plina i prašine poznat kao koma. Analizom tog oblaka, astronomi mogu identificirati kemijske “otiske prstiju” tvari od kojih je komet sazdan.
Vodeći autor istraživanja, Nathan Roth s Američkog sveučilišta, slikovito je opisao važnost ovog promatranja.
​- Promatrati 3I/ATLAS je kao uzeti otisak prsta iz drugog Sunčevog sustava. Detalji otkrivaju od čega je sazdan, a on je prepun metanola na način koji inače ne viđamo kod kometa u našem sustavu – izjavio je Roth.
Neuobičajen kemijski potpis
Istraživački tim usredotočio se na dvije molekule koje se često nalaze u kometima: metanol, jednostavni alkohol, i vodikov cijanid, organski spoj koji sadrži dušik. Podaci su otkrili da je omjer metanola i vodikovog cijanida iznosio između 70 i 120, što svrstava 3I/Atlas među komete najbogatije metanolom ikad proučavane.
Ovaj neuobičajeno visok omjer snažno sugerira da je ledeni materijal od kojeg je nastao 3I/Atlas formiran u kemijskim uvjetima bitno drugačijim od onih koji su oblikovali većinu kometa u našem Sunčevom sustavu. Vjerojatno je potekao iz područja koje je bilo znatno hladnije, što je omogućilo učinkovito stvaranje i očuvanje leda bogatog metanolom. Ovom neobičnom kemijskom profilu pridonose i ranija opažanja svemirskim teleskopom James Webb, koja su pokazala da je u komi kometa dominirao ugljikov dioksid dok je bio dalje od Sunca.
“Mini-kometi” u oblaku prašine
Visoka rezolucija teleskopa ALMA omogućila je znanstvenicima da prouče i kako se različite molekule oslobađaju s kometa. Pokazalo se da vodikov cijanid uglavnom isparava izravno s jezgre, što je uobičajeno ponašanje i za komete iz našeg sustava. Metanol, međutim, pokazuje drugačiju dinamiku.
On se oslobađa i s jezgre, ali i s malenih, ledenih zrnaca prašine koja lebde unutar kome. Ta sićušna zrnca djeluju poput svojevrsnih “mini-kometa”. Kako ih Sunce zagrijava, njihov led se pretvara u plin, oslobađajući dodatne količine metanola u okolni oblak. Iako je slično ponašanje zabilježeno i ranije, ovo je prvi put da su znanstvenici tako detaljno pratili procese isparavanja plinova s jednog međuzvjezdanog objekta.
