Sa novom godinom manje od dvije sedmice udaljenom, niz geopolitičkih i sigurnosnih trendova zahtijeva pažnju. Od potencijalnog ponovnog izbijanja rata između Izraela i Irana do evoluirajućih dinamika u više žarišta, niz neriješenih varijabli spreman je da oblikuje putanju Bliskog istoka 2026. godine.
U novoj godini, Izrael će težiti da se dodatno uzdigne kao neosporena hegemonijska sila na Bliskom istoku. Način na koji će se Tel Aviv suočiti sa Islamskom Republikom, uključujući ono što je ostalo od „Osi otpora“, i rasporediti svoju tvrdu moć da oblikuje realnosti na terenu u poslije-Asadovoj Siriji, utjecat će na regiju na značajan način.
Izrael i Iran: Krhko primirje
Ključni razvoj koji treba pratiti je američki posredovani primirje između Izraela i Irana, koji je okončao 12-dnevni rat u junu 2025. godine.
Iako je primirje uglavnom održano tokom proteklih šest mjeseci, zabrinutosti traju da bi moglo da se raspadne u nadolazećim mjesecima. Posebno, izraelski premijer Benjamin Netanyahu treba da se sastane sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom na Floridi 29. decembra, gdje se očekuje da će pritiskati na nastavak neprijateljstava.
Perceptivna iranska nuklearna prijetnja uglavnom je nestala iz jezgra izraelskih i američkih neokonzervativnih argumenata za napad na Iran, sa fokusom sada gotovo isključivo na Teheranske raketne kapacitete.
Dana 20. decembra, izraelski načelnik štaba, general-pukovnik Ejal Zamir, prema navodima je rekao šefu Američkog centralnog komandovanja, admirala Brada Coopera, da je Tel Aviv duboko zabrinut zbog nedavne raketne vježbe koju je sprovela Islamska revolucionarna garda, inzistirajući da bi to moglo da maskira pripreme za iznenađujući napad.
Opisujući ovo primirje kao „nevjerojatno slabo“, dr Hussein Ibish, viši rezidentni naučnik u Institutu za arapske zemlje Zaliva, rekao je The New Arab da su „Izraelci željni da nastave svoju bombardersku kampanju protiv Irana, i možda će to pokušati vrlo uskoro, možda u prvoj polovini 2026. godine“.
Raspoloženje unutar Izraela i opšte stav javnosti prema Iranu su važni. Dr Tomas Džinau, profesor na Univerzitetu u Otawi na Postdiplomskoj školi za javne i međunarodne poslove, vjeruje da će Netanjahuova vlada biti pod „pritiskom iznutra Izraela 2026. godine da iskoristi ovo prozorče prilike da dodatno oslabi Iran“ nakon 12-dnevnog rata, koji je omogućio Izraelu da naniše ogromnu štetu unutar Irana.
Ključno pitanje je da li će Bijela kuća popustiti Netanyahuovom pritisku da ponovo zapali sukob. Ipak, kako primjećuje dr Džinau, Trumpovo „visoko nepredvidivo“ raspoloženje čini izuzetno teškim predvidjeti da li će on obuzdati ili ohrabriti izraelsko liderstvo u pogledu Irana.
Dr Gökhan Ereli, koordinator za studije Zaliva u ORSAM-u (ankarski think tank), naglasio je ključnu ulogu Vašingtona u dovođenju Izraela i Irana u primirje koje je barem pauziralo 12-dnevni rat.
Ipak, on je takođe istakao kako fundamentalni pokretači neprijateljstva između Tel Aviva i Teherana ostaju u igri, što bi trebalo da ostavi posmatrače nervozne u pogledu nastavka sukoba sljedeće godine.
„Iako primirje ‘nastavlja’ nakon šest do sedam mjeseci, korijenski uzroci napetosti Izrael-Iran ne izgledaju dovoljno jednostavni da bi ih riješila američka vojna i politička intervencija“, rekao je on TNA.
„Stoga, može se tvrditi da je američko primirje zamrzlo ovaj sukob… ali ga nije potpuno riješilo, i da će ovaj sukob nastaviti ekonomski, politički, a možda i vojno [tokom] 2026. godine.“
Sunce zalazi nad teško oštećenom područjem Džabalije, u sjevernom pojasu Gaze, 7. novembra 2025. godine.
Gaza: Neizvjesno „primirje“ i preostala nad
Izuzetno je nevjerojatno da će 2026. godina vidjeti Palestince kako postižu neovisnu i suverenu državu slobodnu od izraelske okupacije.
Međutim, centralno pitanje za godinu koja dolazi je da li će Trumpova „inicijativa za mir“ napredovati dok primirje iz oktobra 2025. traje – iako krhko, usred kontinuiranih izraelskih povreda – ili da li će primirje potpuno kolabirati i prepustiti mjesto nastavku Izraelovog totalnog genocidnog vojnog pokreta protiv enklave.
S obzirom na izraelski dosje o podrivanju primirja i diplomatije, kao što se vidjelo u Gazi u martu 2025., postoji dovoljno razloga da se očekuje da vojne operacije mogu da se nastave ako dobiju odobrenje Washingtona.
Od kada je primirje u Gazi stupilo na snagu 10. oktobra, izraelske snage prema navodima su izvršile više od 730 povreda, uključujući zračne i artiljerijske udare kao i direktne pucnjeve koji su ubili preko 400 Palestinaca.
Razgovori u Majamiju 19. decembra, koji su okupili predstavnike SAD-a, Egipta, Katara i Turske, završili su zajedničkom izjavom koja poziva sve strane da održe primirje. Ipak, bez posljedica za buduće izraelske povrede, postoji malo razloga da se očekuje suzdržanost od Tel Aviva.
Pritisnuto pitanje ostaje da li će Izrael težiti da postepeno podrije primirje kroz niz ograničenih operacija ili da unilateralno razbije primirje i nastavi punom snagom vojnu kampanju kao što je Izrael učinio sa prethodnim primirjem u Gazi 18. marta.
Dr Džinau je rekao da je „veoma pesimističan“ u pogledu ukupne situacije u Gazi. „Izrael ne pokazuje sklonost daljem povlačenju, Hamas se vjerovatno neće razoružati, a druge stubove Trampovog plana za mir, posebno međunarodne stabilizacijske snage, vjerovatno neće doći do realizacije“, rekao je on TNA.
Sirijski post-Asadov izazov: Relativna stabilnost usred krhkosti
Dok Sirija ulazi u drugu godinu poslije-Asadovog doba, rani mjeseci 2026. godine otkriti će u kojoj mjeri vlada predsjednika Ahmeda Al-Šaraa može uspostaviti stabilnost pod unitarnim sistemom.
Niz izazova mogao bi da podrije uspješnu tranziciju, uključujući izraelsku agresiju, dalju nadolazak Islamske Države (ISIL) i pojačane tenzije između manjinskih zajednica i vlasti u Damasku pod dominacijom Haj’at Tahrir al-Šam.
„Sposobnost [nove] sirijske vlade da ponovo ujedini zemlju u stabilnoj, centralizovanoj, uspješnoj a ne neuspješnoj državi biće esencijalna. Ako Izrael dobije ono što želi i Sirija ostane haotična i fragmentirana, to će gotovo sigurno dovesti do sila koje su visoko destabilizujuće“, primjećuje dr Ibish.
„Međutim, do sada je dosje nove vlade, iako skroman, više umirujući nego ne.“
Sirijske perspektive za stabilnost 2026. godine i dalje zavisi u velikoj mjeri od podrške država Savjeta za saradnju zemalja Zaliva (GCC), Turske i evropskih zemalja.
Od pada bivšeg režima, rivalstva unutar GCC-a i između Turske i određenih arapskih država nisu podreli Siriju, a u godini nakon Asadovog svrgavanja, zalivske prijestolnice i Ankara su uglavnom uskladili svoje napore da spriječe kolaps države.
Radeći u skladu, oni su uspješno lobirali Bijelu kuću da ukinu američke sankcije na Siriju suprotno izraelskim interesima. Ipak, sljedeće godine, ključno će biti pratiti nove dinamike, jer obnovljena konkurencija među zalivskim državama ili između Turske i arapskih prijestonica mogla bi da preoblikuje ove odnose.
„Pobjeda Saudijske Arabije nad Izraelom u uvjeravanju Sjedinjenih Američkih Država da prihvate novu Siriju bila je izvanredan trijumf arapske diplomatije. Ali Trumpova administracija je nastojala da povuče američke snage iz zemlje. Napad ISIS-a koji je ubio Amerikance u Siriji može da obrne taj trend, i na mnogo načina, Donaldu Trampu sirijska politika je njegova najimpresivnija vanjskopolitička politika koja se gotovo sigurno ne bi usvojila od strane Demokrata“, rekao je dr Ibish TNA.
„Dakle, mislim da će vjerovatno zadržati američke trupe u Siriji, i sa potencijalnim tursko-saudijskim ententom da obnovi centralizovanu Siriju koja je stabilna i održiva, njene perspektive su stvarno prilično dobre“, dodao je on.
Emiratsko-saudijsko rivalstvo: Visoki ulozi u Sudanu i Jemenu
Konkurencija između Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Saudijske Arabije za regionalno liderstvo vjerovatno će se intenzivirati 2026. godine, sa razvojima u Sudanu i južnom Jemenu koji će se pojaviti kao ključne arene za praćenje.
Sa globalnom pažnjom usmjerenom na Sudan nakon masakra Brzih snaga podrške (RSF) u El-Fašeru krajem oktobra, Abu Dabi se suočava sa pojačanom pažnjom na Zapadu zbog svoje podrške paramilitarnoj grupi.
Nasuprot tome, Saudijska Arabija je usvojila podržavajući stav prema Sudanskim oružanim snagama (SAF), stavljajući dvije zalivske arapske monarhije u sukob u sukobu koji je izbilo u aprilu 2023. godine.
Među motivima UAE za naoružavanje RSF je želja da se uspostavi sve autonomnija vanjska politika u Crvenom moru i Rogu Afrike, ističući Abu Dabijevu potragu za interesima neovisnim od Rijada i drugih arapskih prijestonica. Dodatni pokretači uključuju ekonomske razmatranja i ideološke imperativne UAE-ove agende protiv Muslimanskog bratstva.
Međutim, Saudijska Vizija 2030 neizbježno je povezana sa stabilnošću duž Crvenog mora, gdje značajne investicije u turizam već uzimaju oblik. Nastavljeni sukob u Sudanu i rizik od dalje eskalacije, stoga, teško opterećuju saudijske odlučivače.
U ovom kontekstu, zvaničnici u Rijadu smatraju nacionalnu vojnu instituciju poput SAF daleko poželjnijom od milicije poput RSF, koju vide kao nepredvidivu, institucionalno slabu i bez političke legitimiteta. Na kraju, saudijski političari traže koherentnu vladajuću vlast u Kartumu sposobnu da održi red i osigura luke Crvenog mora. Ovo su odgovornosti koje Rijad ne vjeruje da RSF može da ispuni.
Dok se rat u Sudanu nastavlja, eskalirajuća saudijsko-emiratska konkurencija u fragmentiranoj zemlji mogla bi da ima vanredne geopolitičke reperkusije, duboko utičući na odnose između dvije zalivske sile.
Nedavni razvoji u južnom i istočnom Jemenu, gdje je Savjet za južni prijelaz (STC) podržan od UAE zaposjeo gotovo svu teritoriju izvan kontrole Huta, spremni su da odigraju centralnu ulogu u Abu Dabijevom i Rijadovom rivalstvu za uticajem.
Nakon godina zagovaranja ujedinjenog Jemena, Saudijska Arabija sada vidi nedavne napretke STC-a kao sve vjerovatniji povratak na podjelu Sjever-Jug.
Ako se ovaj scenarij ostvari, sjeverni Jemen mogao bi da se učvrsti pod iranskom podržanom Huti proto-drvžavom sa glavnim gradom u San’i, dok se jug koalesira oko entiteta podržanog od UAE centriranog u Adenu, efektivno marginalizujući Rijad. Sa svojim uticajem sve više ograničenim i opcijama ograničenim, Saudijska Arabija na kraju može imati malo izbora osim da popusti vladi STC-a podržanoj od UAE na jugu.
Iako situacija ostaje fluidna i sposobnost STC-a da konsolidira ove dobitke je neizvjesna, 2026. godina vjerovatno će vidjeti Jemen sve više kao scenu za rivalstva unutar GCC-a, posebno između UAE i Saudijske Arabije.
U svakom slučaju, analitičari upozoravaju da, s obzirom na nedavne razvoje u Sudanu i Jemenu, 2026. godina vjerovatno će postaviti značajne izazove za emiratsko-saudijske odnose.
„Trenutno, zbog eskalirajuće situacije u Jemenu i posebno u Sudanu, masovno pogoršanje odnosa između Saudijske Arabije i UAE je vjerovatno“, rekao je Volfgang Puštaj, viši savjetnik u Austrijskom institutu za evropsku i sigurnosnu politiku, TNA.
Kada je upitan o najvjerovatnijem scenariju krize koji bi se mogao razviti na Bliskom istoku 2026. godine, rekao je da je to „značajno pogoršanje odnosa između Saudijske Arabije i UAE“.
Kao što je Puštaj primijetio, „Trampova administracija će sigurno pokušati da spriječi ovo, jer su obje važni saveznici, ali sredstva na raspolaganju su ograničena“.
Šta je slijedi
Dok 2026. godina počinje, Bliski istok se suočava sa godinom definisanom manje sigurnošću nego krhkom ravnotežom konkurentskih ambicija, neriješenih sukoba i krhkih alijansi.
Neizvjesno izraelsko-iransko primirje, strahovi od Izraelovog genocidnog pokreta koji se ponovo pokreće u Gazi punom brzinom i izazovi koji suočavaju poslije-Asadovu Siriju naglašavaju kako brzo regionalne dinamike mogu da se promijene, sa posljedicama koje odjekuju svuda i daleko izvan regije.
U isto vrijeme, intenzivno rivalstvo između Saudijske Arabije i UAE u Sudanu i Jemenu ističe kako bi konkurencija unutar GCC-a mogla da preoblikuje politički i strateški pejzaž regije, posebno duž Crvenog mora i na Rogu Afrike.
Protiv ovog pozadina, vanjske sile, uključujući Sjedinjene Američke Države, evropske aktere i Tursku, ostaju ključne, ali njihova sposobnost da stabilizuju ishode je daleko od garantirane.
Na kraju, 2026. godina spremna je da testira otpornost postojećih partnerstava, efektivnost diplomatije i kapacitet regionalnih aktera da navigiraju nestabilnim okruženjem bez uronjavanja u dalji sukob.
(TBT)
The post NIŠTA NIJE GOTOVO: Ključni trendovi koji će oblikovati Bliski istok 2026. godine appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
