Ekstrasolarne planete, ili egzoplanete, koje kruže oko zvijezde TOI-201, imaju orbite koje se mijenjaju tako brzo da astronomi mogu vidjeti promjene u stvarnom vremenu. Ponašanje sistema, koji se nalazi oko 370 svjetlosnih godina od Zemlje, nešto je što naučnici nikada prije nisu vidjeli.
TOI-201 ima 1,3 puta veću masu od Sunca i također ima prečnik 1,3 puta veći od naše matične zvijezde. Egzoplanete koje kruže oko zvijezde uključuju stjenovitu super-Zemlju sa šest puta većom masom od naše planete, čija godina traje samo 5,8 zemaljskih dana. Njegovi planetarni srodnici su plinski gigant s upola manjom masom od Jupitera, koji završi orbitu svakih 53 dana i koji je označen kao TOI-201b, kao i drugi plinski gigant koji ima 16 puta veću masu od Jupitera i završi orbitu svakih 2.883 dana (oko 7,9 godina).
“Većina planetarnih sistema izgleda kao ‘grašak u mahuni’, što znači da planete imaju sličan raspon parametara i dijele sličnu orbitalnu ravan. To nije slučaj u sistemu TOI-201, koji sadrži tri objekta u orbiti koji su vrlo različiti jedan od drugog i koji gravitaciono interaguju”, rekao je član tima Amaury Triaud s Univerziteta u Birminghamu u Velikoj Britaniji.
Promjene planetarnih sistema i pomicanje orbita nisu jedinstvene za TOI-201, ali ove transformacije se obično događaju u vremenskim skalama od miliona, pa čak i milijardi godina.
TOI-201 se razlikuje zbog izrazito spljoštene ili eliptične i nagnute orbite vanjske planete, koja gravitacijski privlači unutrašnje svjetove. To uzrokuje promjene u orijentaciji orbita unutrašnjih planeta i promjene u vremenu njihovih “tranzita”, vremena u kojima planeta direktno prelazi preko površine svoje matične zvijezde. Situacija je toliko ekstremna da se za oko 200 godina planete uopće neće poravnati ispred svoje zvijezde.
“U Sunčevom sistemu, gotovo sve planete su koplanarne, ali ovdje to nije slučaj i svaka planeta je drugačija. Ovo ukazuje na neku aktivnu orbitalnu reorganizaciju unutar sistema, pružajući nam uvid u ono što se događa ubrzo nakon formiranja planeta”, rekao je Tristan Guillot, astronom u Opservatoriju Azurne obale.
Guillot je vodeći istraživač u projektu ASTEP, opservatoriju na stanici Concordia na Antarktiku, koja se nalazi na vrhu glečera dubokog 3,2 kilometra u jednom od najizolovanijih okruženja na svijetu i koristi duge polarne noći za posmatranje drugih planetarnih sistema.
“Cilj je bio okarakterizirati planetarni sistem TOI-201 kako bismo razumjeli ne samo koje planete postoje, već i kako one dinamički međusobno djeluju. Ovo pomaže naučnicima da shvate kako se planetarni sistemi poput našeg Sunčevog sistema formiraju i razvijaju tokom vremena”, rekao je vođa istraživačkog tima Ismael Mireles, doktorand na Univerzitetu u Novom Meksiku.
TESS je uočio rijedak tranzit vanjske planete, dok su teleskopi širom svijeta vidjeli gravitaciju ovog objekta kako vuče TOI-201. Astronomi su zatim primijetili kašnjenja u tranzitu TOI-201b.
“Obično su planete poput metronoma, gdje se svaki tranzit ispred zvijezde događa tačno jedan orbitalni period za drugim. Međutim, pratili smo TOI-201b i odjednom je planeta počela tranzitirati s zakašnjenjem od oko pola sata. Ovaj iznenadni skok bio je vrlo iznenađujući i izvijestili smo o našim zapažanjima. I drugi astronomi širom svijeta primijetili su intrigantne signale, a radeći zajedno, tim je mogao početi razumijevati ovaj sistem. Ovo otkriće je omogućeno posjedovanjem teleskopa na Antarktiku. Iako je logistika uključena u to teška, njegova jedinstvena lokacija i pristup optimalnim astronomskim uvjetima ključni su za proučavanje egzoplanetarnih sistema s dugim orbitalnim periodima poput TOI-201”, zaključio je Triaud.
Preuzeto sa: www.klix.ba
 i opservatorij Antarctic Sea...){kind=link}