Piše: Belen Fernandez, thebosniatimes.ba
Moja prva posjeta Iranu dogodila se u septembru 2015. godine, kada sam prisustvovala konferenciji u Teheranu na temu „iranskih žrtava terora“ – u ovom slučaju, od hiljada Iranaca koje je ubio patološki kult promjene režima poznat kao Mojahedin-e Khalq, do iranskih naučnika ubijenih uz, očigledno, ne baš tajnu pomoć izraelskog Mossada.
Na konferenciji sam se našla slučajno, jer je e-mail pozivnica koja se materijalizirala u mom inboxu bila adresirana ne na mene, već na izvjesnog generala Mirzu Aslama Bega, koji je, kako je otkriveno Google pretragom, slučajno bio bivši šef oružanih snaga Pakistana.
Dugotrajnim molbama kod organizatora događaja, uspjela sam i sebi nabaviti pozivnicu – i nakon frenetičnog sređivanja moje iranske vize, našla sam se u avionu za Teheran u društvu reformiranog desničarskog političara iz Španije, još jednog pozvanog na konferenciju.
U neobaveznom razgovoru, obavijestio me je da je savjetovao iranskom ambasadoru u Madridu da bi Islamskoj Republici bilo prikladno da nabavi nuklearno oružje. Njegov prijedlog je odbijen iz vjerskih razloga.
Na konferenciji sam razgovarala sa Shohreh Pirani, udovicom iranskog naučnika Dariusha Rezaeinejada, smrtno stradalog ispred svoje kuće 2011. godine u dobi od 35 godina. Pirani i njena četverogodišnja kćerka svjedočile su atentatu, ali uprkos psihološkoj traumi koja je uslijedila, Pirani me uvjeravala da ne osjeća ništa osim sažaljenja prema ubicama svog muža. Uostalom, zaključila je, takvi teroristički akti su nesumnjivo bili vođeni očajem.
Premotamo li se u sadašnji trenutak, broj iranskih žrtava terorizma naglo je porastao u skladu s ničim izazvanim i otvoreno psihopatskim ratom koji su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli protiv zemlje 28. februara.
Više od 3.000 Iranaca ubijeno je u napadu, uključujući preko 1.400 civila. Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa iznijela je nepovezanu litaniju izgovora zašto iranska vlada mora biti uklonjena, a Trump je samostalno izveo jedan od najimpresivnijih slučajeva emocionalne projekcije u historiji: „To su bolesni ljudi. Mentalno su bolesni. Bolesni ljudi. Ljuti su. Ludi su. Bolesni su.“
Zapadnjački narativ
Među prvim žrtvama američko-izraelskih napada na Iran bilo je više od 170 osoba, većinom učenica, masakriranih u napadu na osnovnu školu u gradu Minab. Nepotrebno je reći da se može zamisliti apoplektični metež koji bi uslijedio da je Iran uspio ubiti čak i jednu američku učenicu.
S druge strane, u Minabu su se američki mediji maksimalno trudili da ne izvještavaju previše o incidentu sve dok nije postao apsolutno neizbježan, dok je konzervativni lobista Matt Schlapp ponudio svoj krajnje šarmantni argument sugerirajući da su djevojke bolje mrtve nego “žive u burki”.
Ali čak ni sada, hladnokrvno masovno ubistvo počinjeno u Minabu i šire nije umanjilo zapadni narativ da su zapravo Iranci “teroristi”.
Jedna omiljena optužba koju američki zvaničnici s užitkom koriste kao dokaz navodne terorističke orijentacije Irana je slogan “Smrt Americi” koji se često pojavljuje na iranskim političkim skupovima – kao da je nekako veći zločin izgovoriti ove riječi u suprotnosti s američkom vanjskom politikom i imperijalizmom, nego fizički sijati smrt i uništenje po cijelom svijetu.
SAD su posvetile svoju savremenu historiju izazivanju pokolja svuda od Vijetnama i Afganistana do Salvadora i Nikaragve – bilo vojnim napadima “uradi sam” ili obukom, finansiranjem i opremanjem desničarskih vojski i odreda smrti sa sklonošću ka klanju seljaka.
Niti je Iran taj koji je proveo više od dvije godine podstičući izraelski genocid u Pojasu Gaze milijardama i milijardama dolara pomoći u oružju. Zvanični broj poginulih u Gazi premašio je 72.000, iako je pravi broj nesumnjivo astronomski veći.
Drugim riječima, kada Trump napadaju Iran kao “državnog sponzora terora broj jedan u svijetu”, mogao bi se jednako dobro pogledati u ogledalo. Pored Gaze, SAD također podržavaju kontinuirani terorizam nad Libancima od strane izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji je porastao na neviđene razmjere nakon početka rata protiv Irana.
Klima straha
Definicija “terorizma”, prema Enciklopediji Britannica, je “proračunata upotreba nasilja za stvaranje opće klime straha u stanovništvu i time postizanje određenog političkog cilja”. I nema sumnje da je upravo to ono što SAD i Izrael namjeravaju doslovno bombardirajući Iran, pretvarajući nebo u crnilo i izazivajući otrovne kiše.
Moja posljednja posjeta Iranu bila je 2016. godine, kada sam provela dvije sedmice u zapanjujućem arhitektonskom dragulju Isfahana, koji je sada također pod maničnim američko-izraelskim napadom. Kao američka državljanka, tehnički sam bila obavezna da u svakom trenutku imam službenog pratioca, ali mjeseci pregovora s prijateljski nastrojenom iranskom turističkom agenticom urodili su plodom i na kraju mi je dodijeljen jednako prijateljski muški vodič na samo jedan dan.
Između divljenja zapanjujućoj ljepoti isfahanskog trga Naqsh-e Jahan i korištenja obaveznog fotografiranja ispred postera “Dolje Amerika”, stekla sam još nekoliko prijatelja u gradu.
Jedan od njih bio je prodavač knjiga po imenu Hadi, koji me je pozvao na sedmični sajam knjiga u podzemnoj garaži i prisilno mi poklonio razne tekstove, uključujući Ho Ši Mina o revoluciji i kolosalni tvrdi povez perzijsko-engleskog prijevoda djela perzijskog pjesnika Saadija Širazija iz 13. stoljeća. Hadi me je također pratio na izletu na planinu Soffeh, južno od Isfahana, za koju je insistirao da ne mogu napustiti Iran a da je ne vidim.
Drugi prijatelj bio je Hamid, bivši odbojkaš koji me je pozvao da trčim s njim uz rijeku i koji je – uprkos tome što nije gajio nikakve naklonosti prema iranskoj vladi – okrivio američke sankcije za smanjenje finansiranja iranskih sportskih timova i prerani kraj svoje odbojkaške karijere.
Naravno, decenije američkih sankcija učinile su život Irancima paklom na mnoge druge, egzistencijalnije načine, uključujući i onemogućavanje javnog pristupa raznim neophodnim lijekovima – što predstavlja još jedno efikasno oružje u američkom arsenalu, čak i tokom odsustva sveobuhvatnog rata protiv Irana.
Ali sada kada SAD i njihovi izraelski partneri u zločinu masakriraju iranske učenice bez treptanja oka i na druge načine preduzimaju “proračunatu upotrebu nasilja kako bi stvorili opću klimu straha”, krajnje je vrijeme da prozovemo prave teroriste.
(TBT, MEE)
The post NAPAD NA IRAN, VIŠE OD ZLOČINA Fernandez: Kako je Iran žrtva američko-izraelskog terora appeared first on The Bosnia Times.
Preuzeto sa: thebosniatimes.ba
