Muškarac napao medicinske sestre u Sarajevu

Napad na medicinske sestre u Domu zdravlja KS – Sindikat uputio otvoreno pismo Vladi FBiH: “Naš rad postao je pitanje života i smrti”

U Službi porodične/obiteljske medicine Doma zdravlja Kantona Sarajevo u općini Novi Grad jučer je zabilježen ozbiljan incident u kojem su, prema navodima Sindikata radnika u zdravstvu KS, napadnute tri medicinske sestre tokom radnog vremena piše Crna-Hronika.

Kako se navodi, incidentu je prethodio višemjesečni obrazac zlostavljanja, prijetnji i neprimjerenog ponašanja jednog pacijenta, što je ranije u više navrata prijavljivano policiji. Tokom jučerašnjeg događaja, prema iznesenim informacijama, napadač je razbijao inventar i pokušao fizički nasrnuti na uposlenice, zbog čega su morale potražiti zaštitu i skloniti se u prostor kartoteke.

Sestre su, kako se navodi, incident preživjele zahvaljujući smirenosti i brzoj reakciji zaposlenika koji je priskočio u pomoć, iako mu to nije bila profesionalna obaveza. U Sindikatu ističu kako su medicinske sestre odbile nezakonit zahtjev pacijenta za izdavanje kontrolisanih medikamenata, što je, prema njihovim navodima, i bio povod napadu.

Nakon događaja, Sindikat zdravstva Kantona Sarajevo i JU Dom zdravlja KS uputili su otvoreno pismo Vladi Federacije BiH, Parlamentu FBiH i nadležnim institucijama, tražeći izmjene zakonskih propisa i snažnije mehanizme zaštite zdravstvenih radnika.

Iz Sindikata poručuju da zdravstveni radnici ne smiju biti izloženi stalnim prijetnjama, fizičkim napadima i ponižavajućem tretmanu na radnom mjestu, te upozoravaju da egzodus kadra nije isključivo posljedica visine plata, nego nesigurnih i traumatičnih radnih uslova.

“Pitam vas – imaju li radnici u zdravstvu pravo na sigurno radno okruženje? Koliko još napada treba da se desi prije nego što zaštita postane prioritet?”, navodi se u obraćanju.

Sindikat podsjeća da je inicijativa za izmjene Krivičnog zakona FBiH, kojom bi se napad na zdravstvene radnike tretirao kao posebno težak oblik nasilja, u parlamentarnoj proceduri već više od dvije godine.

JU Dom zdravlja KS i Sindikat najavljuju poduzimanje internih mjera sigurnosti, ali naglašavaju da bez institucionalne i sistemske podrške — rizik ostaje.

Otvoreno pismo Sindikata radnika u zdravstvu KS i JU Dom zdravlja KS upućeno Vladi Federacije BiH, Parlamentu FBiH, nadležnim institucijama i međunarodnim partnerima, objavljujemo u integralnoj verziji kako je dostavljeno redakciji

DA LI SINDIKAT ZDRAVSTVA JUDZKS U KOJOJ JE ZAPOSLENO 80% ŽENA, UMJESTO NOVOGODIŠNJIH PAKETIĆA NJIHOVOJ DJECI, TREBA DA KUPUJE NIŠANE I NADGROBNE PLOĆE, A UMJESTO CVIJEĆA ZA OSMI MART DA IM KUPUJE SUZAVAC ZA SAMOODBRANU RADI VAŠEG NESAVJESNOG RADA ?

Poštovani,

Danas je minimalno jedna medicinska sestra u Sarajevu umalo izgubila život, minmalno jedno dijete je umalo ostalo bez majke i jedan supružnik bez životne saputnice. Minimalno jedna žena je danas umalo izgubila život jer je radila svoj posao i u najboljem interesu nasilnika koji joj je ugrozio život jer mu nije dozvolila da nezakonito dođe u posjed medikamentu na koji nema pravo niti indikaciju, a vas dokazivo nije briga.

Danas su životi čak tri medicinske sestre u Sarajevu vrijedili koliko jedna, samo jedna tabla tableta, a vas nije briga jer je to igleda postalo političko pitanje za koje niko od vas ne može da pokupi zasluge.

Danas, 26.12.2025.godine je Javnoj ustanovi Dom zdravlja Kantona Sarajevo, na Službi porodične/obiteljske medicine u Novom Gradu, došlo do divljačkog napada na tri medicinske sestre, a kojem je prethodilo osmomjesečno zlostavljanje, opetovani pokušaji zloupotreba prava pacijenta od strane tog pacijenta, više puta ponovljenog neovlaštenog snimanja i objavljivanja tih snimaka u kojima se vidi i čuje namjerno vrijeđanje, omalovažavanje, prijetnje i psovanje i vidi zlostavljačko ponašanje, na raznim platformama, nekoliko intervencija policijske uprave Novi Grad, od čega je jedna bila samo dan ranije kada je nasilnik odstranjen iz objekta i danas se opet vratio sa cjelodnevnim zlostavljačkim ponašanjem u obje radne smjene i koje je kulminiralo razbijanjem i gađanjem tri medicinske sestre sa fiberglass pregradom, pokušajem da ih se fizički napadne pri čemu su morale držati vrata od kartoteke kako bi ga spriječile da u istu uđe i ostvari svoje prijetnje da će ih zaklati, ubiti i presuditi im.Tri života i jedna tabla tableta.

Sve to su trpile i na kraju preživjele zahvaljujući svojoj hrabrosti i smirenosti kao i brzoj reakciji jednog od radnika na obezbjeđenju objekta koji nije zaštitar i čiji posao nije da se bori sa nasilnikom, samo zato što su uporno odbijale da mu omoguće da dođe u posjed zabranjenim ili strogokontrolisanim lijekovima i supstancama koje je pokušao nemilice obezbijediti kao višestruko veće količine od one koja mu pripada u skladu sa njegovom dijagnozom.

Da li radnici u zdravstvu jedini nemaju pravo na sigurno radno okruženje? Da li je zdravstvena ustanova jedino mjesto gdje nasilnik radi navedenog ili radi toga što mu je rečeno da mora sačekati koju minutu jer pregled pacijenta se ne može kalibrirati na jasno utvrđeno vrijeme, tuči uposlene, prijetiti njima i članovima njihovih porodica, uništavati opremu i sredstva za rad, dovoditi u opasnost naše živote i zdravlje?

Isti ti ljudi, ti nasilnici čekaju bez ijedne riječi u opštinama i to uredno uzmu papirić i čekaju da ih se prozove, u bankama javnim ili privatnim, poštama, redu za CIPS potvrdu ili satima bez da trepnu u redovima za pasoše i drugim ustanovama i institucijama u kojima se obavljaju uslužne i druge djelatnosti, ali samo u zdravstvenoj ustanovi se vrata po navici otvaraju nogom, umjesto dobar dan, razgovor počne psovkom, nerijetko i prijetnjom, pri čemu nasilnika ne zanima ni ko je prije njega došao niti zašto je tu došao jer on ima prava koja izgleda drugi nemaju.

I tako, ne samo u našoj ustanovi već u cijelom sistemu zdravstva u Federaciji BiH i cijeloj BiH, registrovani narkomani, zlostavljaći, osobe odlično poznate policiji i drugima po nasilničkom i zlostavljačkom ponašanju u svojoj porodici ili i zajednici, naučili su i očekuju da čim se pojave na vratima, koliko god da je neko hitniji od njih, njima usluga mora biti pružena odmah i sada jer tu radi 80% žena i svi naravno kupuju vama socijani mir.

Kako osoba koja preživljava evo osam mjeseci takav stres i na kraju ovakav nasrtaj na svoje zdravlje i život, sutra da dođe ponovno na radno mjesto, jednim okom stalno očekujući da će se nasilnik opet pojaviti jer nikada nije kažnjen, kako da živi u stalnom strahu ne samo od njegovog dolaska već i u stalnom strahu da radi svega navedenog ne počini profesionalnu grešku radi koje će samo ona biti odgovorna i kriva, a ne ustanova ili neko drugi?

Ovo nije prvi, ali mora biti zadnji put da se ovakvo ponašanje događa jer svaki put kada smo imali ovakav incident, samo puka sreća ili slučajnost su doveli do toga da neko nije smrtno stradao. Znate li koliko košta, oporavak koji nikada nije potpun nakon takvog iskustva? Ne koliko košta finansijski već koliko košta vremena, truda i koliko porodica osobe sa takvim iskustvima trpi i strada dugotrajno, a često i bespovratno? Kvalitet života i kvalitetno provedeno vrijeme sa svojim najmilijima višestruko opada, a radi čega i koga?

Radi vas kojima nije bitno i nije vas briga.

Radi vas, gospodo parlamentarci Federacije BiH kojima je Sindikat zdravstva Kantona Sarajevo prije više od dvije godine dostavio inicijativu za izmjenu i dopunu krivičnog zakona koja bi pružila ne optimalan ali do neke mjere zadovoljavajući stepen zaštite prava , zdravlja i života radnika u zdravstvu, koja bi pružila ne samo nama zaštitu već i određeni nivo zaštite kvalitete i sigurnosti zdravstvene usluge koju ti vrijedni radnici u zdravstvu pružaju svaki dan u izuzetno teškim radnim uslovima.

Samo zato što te tri medicinske sestre, iako u strahu za svoj život nisu popustile i dopustile da nasilnik dobije karton i onda ode i do doktorice koju bi isto izlagao identičnom nasilju kako bi ona po njegovoj namjeri u strahu za svoje zdravlje i život njemu na recept propisala lijekove na koje nema pravo, one su danas mogle biti trajno fizički onesposobljene ili čak ubijene dok traumu koju su preživjele će možda nositi cijeli život.

Vama u parlamentarnim klupama je to izgleda nebitno jer 8 rečenica predložene izmjene i dopune tamo čeka duže od dvije godine?Zaštiti nas od štetnog utjecaja duhanskih proizvoda je ipak bilo važnije od toga da nas zaštitite od toga da nas neko ubije na radnom jestu u zdravstvenoj ustanovi i u momentu pružanja zdravstvene zaštite građanima.

Shvatate li vi da je svaki taj napad na nas, nama ne napad od strane pojedinca kojem treba institucionalna pomoć iako se često radi o čistom bezobrazluku i nasilničkom ponašanju, već to svi vidimo i doživljavamo kao vaš napad na nas koji smo vas izabrali da nas štitite i držite bezbijednim.
Država=držim bezbjednost.

Za one koji će reći da smo sami krivi jer smo i mi sami bezobrazni. Da, u radu sa ljudima se moraju postaviti neke granice preko kojih se ne smije prelaziti i ukoliko se to desi, svako od vas ima pravo da to prijavi , a ne da reaguje nasiljem jer nasilje je uvijek neopravdano. Mi provodimo opsežne aktivnosti na tome da se i među nama podigne svijest o tome ali potrebno je naglasiti da ako za vaš dolazak u zdravstvenu ustanovu postoje vaša prava ali i obaveze i odgovornosti, isto tako i mi imamo prava ali i obaveze i odgovornosti koje ukoliko ne provodimo i ne primjenjujemo, obavezno prijavite, a ne da se razbija, lomi i tuče osoblje.
Prateći tu logiku je onda očekivati da ako je kasirka u marketu bila nerapoložena ili tužna, nju treba odmah tući teglom od marmelade u glavu kao što nas gađaju staklenim bocama sa rastvorom za infuziju????Bolje je dakle da u tu temu ne ulazimo.Bolje za vas.

Gdje je nestala ljudskost u nama ali i vama? Znate li koliko nas svaki dan dolazi na posao, a jučer nam je dijagnosticiran srednje teški ili teški oblik autoimunog oboljenja, neki oblik karcinoma, skleroza multipleks, koliko nas je imalo infarkt ili ”moždani udar”, ili je nešto od navedenog dijagnosticirano našim supružnicima ili djeci? I mi smo ljudska bića kao i vi, sa istim strahovima, potrebama i problemima koje kada dođemo na posao krijemo od vas najbolje što možemo jer niste nam vi za to krivi i pokušavamo biti najboji što možemo u onome što radimo iako nas nema dovoljno i iako imamo manje opreme nego ikada?

Pitam vas , o moćnici parlamentarnih klupa Federacije BiH

Imamo ove vaše dokumente kao obavezujuće, a to su :

Ažurirani Akcioni plan FBiH za realizaciju Reformske agende za BiH 2015.-2018.
08.Feb.2022.
Reformska agenda za BiH za period 2015-2018. godina
08.Feb.2022.
Zajedničke socioekonomske reforme za period 2019 – 2022. godina
08.Feb.2022.
Usklađenost zakonodavstva FBiH sa tečevinom EU i procjena utjecaja propisa
04.03.2022.

Imamo i Ustav i evropske i UN konvencije o ljudskim i radnim pravima ILO-Međunarodne organizacije rada, domaće zakone koji zabranjuju nasilje sa naglaskom na ono protiv žena ali najvažnije imamo pravo na rad, zdravlje i život.

U skladu sa kojim članom, stavom, alinejom bilo čega od navedenog je dozvoljeno da se uđe u zdravstvenu ustanovu i da se radnik u zdravstvu u momentu pružanja zdravstvene zaštite građanima nađe pod napadom na svoj život i zdravlje, da im se prijeti smrću, fizički nasrće na njih, da se o njihove glave razbijaju paneli od stakla ili fiberglasa, da ih se gađa staklenim bocama, udara monitorima od kompjutera i na njih bacaju fiksni telefoni i drugi mobilijar, ”potežu” hladna oružja i prijeti bombama ili kalašnjikovima?

U skladu sa čime je dozvoljeno da radnika u zdravstvu, sa naglaskom na žene, neko prati nakon radnog vremena, uhodi do mjesta stanovanja, ucjenjuje u radnom i privatnom vremenu, da im se prijeti životima i sigurnošću njihove djece, a sve samo zato što su kao medicinske sestre i tehničari, zdravstveni tehničari svih profila, inžinjeri zdravstva ili saradnici u zdravstvu, doktori, vozači , servirke, higijeničarke i drugi, odbili da urade ili pruže neku uslugu kao medicinski neindikovanu, a najčešće po zahtjevu tog pacijenta NEZAKONITU?

Kako živjeti i predati se poslu nakon rečenice ”znam gdje živiš i gdje ti dijete ide u školu”? Ne zanima vas to ?

Zbog čega se nakon ovakvih napada na radnike u zdravstvu od kojih je 80% žena, a za vrijeme kojih se načini značajna materijalna šteta sredstvima i opremi za rad u nekoj zdravenoj ustanovi, sve svede na to da sama nezaštićena žena, ako želi može pokrenuti mučan, dugotrajan i nesvrsishodan postupak na sudu ali o svom trošku i iza kojega, odnosno zbog kojega iza nje, neće stati poslodavac ni savjetodavno niti pravno niti finansijski i nakon čega se sve završi sa nekim kršenjem javnog reda i mira sa maksimalnom kaznom od 500,00KM koja ako se plati odmah bude 250,00KM, i nakon koje taj isti nasilnik sutradan dođe i ponaša se isto, umjesto da ustanova pokrene postupak za nanošenje tolike štete javnom zdravstvu, psihičkom i fizičkom zdravlju i radnoj sposobnosti svog radnika?

Da li je vama jasno, da egzodus radnika u zdravstvu u cijeloj BiH više nije večinski uzrokovan visinom plate već upravo svime ovim što je navedeno, a to su USLOVI RADA?
Sad će neko reći, da onaj kome se ne sviđa neka ide, ima ko raditi? E pa gospodo nema ko raditi jer na biroima za zapošljavanje iz oblasti zdravstva nije ostao skoro niko, objave se konkursi za zapošljavanje i ne javi se niko ili se javi jedva polovina od traženog broja. Od tih novih zaposlenih, njih skoro trećina napusti zdravstvenu ustanovu čim steknu period radnog iskustva koji im se traži za odlazak u inostranstvo, a primljeni su javnim oglasom za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno.

Ne odlazi nam zdravstvo iz BiH radi visine plate već radi toga što ih se maltretira, omalovažava, tuče, vrijeđa, za samo prve dvije godine rada, imaju sindrom sagorijevanja kao da su dvije godine pred penziju jer obavljaju po dva do 4 poslova više nego trebaju, ne mogu da napreduju kod poslodavca i uz to sa naglaskom na primarnu zdravstvenu zaštitu, svakodnevno preživljavaju neki vid i stepen napada od kojih se često dešavaju i ovakvi kao trajno opasni po zdravlje ili po život.

Lako je takvu silu i bahatost provoditi u zdravstvu sa 80% žena i znati uz to da Parlament Federacije BiH nije ništa uradio na tome da takvo ponašanje bude krivčno kažnjivo.
Mi ne želimo da čekamo da neko bude ubijen na radnom mjestu pa da se onda svi politički i populistički sjetite najboljih načina kako to riješiti u dva dana nekom hitnom procedurom donošenja nečega i da vas gledamo po medijima kako se sedmicama svađate ko se toga prvi sjetio ili čiji je prijedlog osvojio prvo mjesto.

Da li zbog toga nećete da izglasate predložene izmjene i dopune krivičnog zakona? Radi toga što ne možete preuzeti zasluge za inicijativu koja dolazi izvan vaših parlamentarnih klupa i klubova stranaka i zone interesovanja, već je došla od strane Sindikata radnika u zdravstvu u KS?

Pazite šta ćete uraditi nakon ovog obraćanja jer ako nekoga od nas napokon neko ubije na radnom mjestu, zasluge za to ćete svi kolektivno i pojedinačno pobrati i po tome ćete ostati zapamćeni doživotno, a mi ćemo pokrenuti sve potrebne postupke i procedure da svaki pojedinac koji je propustio šansu i mogućnost da se ovaj problem riješi na vrijeme, odgovara na za to zakonito propisan način.

Budite sigurni da ako vas sada nije briga jer ne možete da se kitite tim perjem zasluge, da će te ovu drugu zaslugu u strahu itekako nosati doživotno.

Na kraju vas pitam isto pitanje s početka.

Da li sindikat treba umjesto novogodišnjih paketića djeci naših prevrijednih članica da izdvaja novac od članarina za njihove nišane i nadgrobne ploće, a da im za osmi mart umjesto cvijeća kupujemo suzavac? Ako treba, sindikat će se i time baviti, vaše je samo da nam to odmah kažete i da znamo na čemu smo.

Stid vas je? Ako jeste, iskopajte koliko u ponedjeljak predloženu inicijativu i stavite na glasanje.Ako vas nije stid, budite sigurni, bit će vas strah.

Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo je zajedno sa Osnovnom Sindikalnom Organizacijom ove ustanove unutar Sindikata zdravstva Kantona Sarajevo, ozbiljno shvatila današnji incident i prijetnju po svoje radnike i resurse te smo uvjereni da ćemo zajedničkim aktivnostima uraditi sve što je moguće da umanjimo mogućnosti ponavljanja ovakvih incidenata ali ako vi ne uradite svoj posao, ko će na kraju brinuti o djeci naših radnika u zdravstvu poginulih na radnom mjestu, ko će ih školovati, stipendirati i dati im hljeb u ruke jer za njih se život ipak nastavlja bez jednog roditelja ili vas ni za to nije briga?

S poštovanjem,

Predsjednik SRZUKS-OSO JUDZKS
Avdović Jasmin