Na odluku Demokratske fronte (DF) da za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda na Općim izborima 2026. predloži Slavena Kovačevića najglasnije je reagovao ministar vanjskih poslova BiH i čelnik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković.
U videu objavljenom na društvenim mrežama, Konaković je, između ostalog, rekao da “nikom ne smeta što je Slaven Kovačević Hrvat”, te dodao da “smo mu mi govorili da je Hrvat i kad je on tvrdio da je ‘ostali’ u toj apelaciji pred Evropskim sudom za ljudska prava”.
“Ova famozna kandidatura Slavena Kovačevića – Hrvata je klišej koji smo iz DF-a viđali više puta – i kad su potpisivali one famozne peticije za građansku državu. Oni su se zaista, i tada i sada, igrali i s emocijama i s pravima ljudi koji ne pripadaju etničkim skupinama”, rekao je Konaković, ustvrdivši da će na Kovačevićevoj kandidaturi HDZ BiH graditi političku kampanju za naredne izbore.
Profesor međunarodnih odnosa i geopolitike na Internacionalnom univerzitetu Sarajevo Jahja Muhasilović u razgovoru za Novinsku agenciju Patria (NAP) kaže da je Konaković još jednom potvrdio do koje su mjere njegov svjetonazor i pogled na bh. politiku obojeni interesima Zagreba i HDZ-ova – i Hrvatske i BiH.
“To nas naravno ne iznenađuje, s obzirom na to kakvu politiku vodi posljednjih godina, odnosno otkako je formirao NiP. Naročito se to vidjelo u periodu kada su u Neumu vođeni pregovori o izmjenama Izbornog zakona – i tada je odlučio da prihvati sve najekstremnije oblike aparthejda koji su nuđeni.
Čak i mnogo ekstremnije oblike aparthejda koje su nudili određeni krugovi međunarodne zajednice i koji su bili mnogo radikalniji, ekstremniji i nepovoljniji za Bošnjake i Bosnu Hercegovinu od onih koje je u konačnici nametnuo Christian Schmidt. Konaković je samo još jednom potvrdio taj epitet ‘finog zagrebačkog dečka'”, rekao je Muhasilović.
A osim što, kako kaže profesor Muhasilović, ima takve pogrešne, nakaradne i vrlo štetne stavove za Bosnu i Hercegovinu, Konaković pokušava i da ostane politički relevantan te stoga sada koristi priliku da se nametne kao sagovornik cijelog ovog procesa iako s njim apsolutno nema nikakve veze.
“On niti je član DF-a, niti vjerovatno namjerava da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, tako da to zapravo i nije tema kojom bi se on uopšte trebao baviti. Međutim, jasno se iz toga vidi da ga kontrolišu Dragan Čović i Zagreb”, smatra Muhasilović.
Prema njegovim riječima, Konaković pokušava da (p)ostane relevantan jer je svjestan da njegova politička stranka rapidno gubi popularnost, što se i pokazalo na posljednjim Lokalnim izborima.
“Očito da on očekuje ogroman pad popularnosti svoje stranke i konstantno pokušava da ostane aktuelan, pa se uključuje u sve dnevnopolitičke teme sa kojima i ima i nema veze, a najmanje se bavi svojim poslom, odnosno onim što je njegovo zaduženje, a između ostalog, tu spada i kvalitetno lobiranje u centrima moći za Bosnu i Hercegovinu.
No, pokazalo se da je i to radio na diletanski način, koristeći razne firme koje se bave ugrađivanjem i popravkom klima uređaja, i pokušavajući preko njih plasirati lobističku priču u Washington, što se naravno na kraju izjalovilo, uostalom kao i većina njegovih projekata. Jer, Dino Konaković je političar koji je za sobom ostavio “groblje” nezavršenih i neuspješnih projekata”, ističe Muhasilović.
Pitali smo ga kako komentariše Konakovićeve tvrdnje da je Kovačević brukao BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava jer se u toj svojoj apelaciji, kako je naveo, deklarisao kao “ostali”. Međutim, ono što je Konaković prešutio je da Kovačević Bosnu i Hercegovinu nije tužio u svojstvu pripadnika “ostalih”, već zbog povrede aktivnog biračkog prava, gdje etnička pripadnost uopšte nije relevantna.
“Pa Konaković i nije u to upućen dovoljno, a i vadi stvari iz konteksta. On je poznat kao neko ko stvari tumači na način na koji to njemu u tom trenutku politički odgovara i da izvlači iz konteksta stvari i da to radi konstantno. Ni sada nije bio izuzetak.
On, naravno, nije u pravu, jer Kovačević se i izjašnjava kao Hrvat, i na to ima apsolutno pravo na nivou i individualnih prava, ali i Ustav mu omogućava da se izjašnjava i kandidira kao Hrvat.
Međutim, on kada je išao u Evropski sud za ljudska prava, nije išao kao predstavnik Hrvata, nije uopće bilo u tom trenutku bitno kako se izjašnjava. Išao je da brani interese Bosne i Hercegovine jer Ustav kakav jeste ugrožava prava običnih građana.
Apelacija Kovačević je specifična po tom pitanju za razliku od drugih koje je usvojio Evropski sud za ljudska prava, iz razloga što ona prepoznaje diskriminaciju na jednom teritorijalnom nivou, gdje građani zbog teritorijalnog ograničenja ne mogu birati kandidata kojeg žele.
I Kovačevićeva apelacija je iz tog razloga vrlo bitna i on je zapravo išao da se bori da se poprave ti diskriminatorski zakoni prema građanima Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Njegova etnička pripadnost u tom trenutku, niti kako se Slaven Kovačević izjašnjava, apsolutno nikakve veze nije imala s tom apelacijom, niti s ishodom presude. A to, naravno, Konaković pokušava da zloupotrijebi.
Ali ono što je indikativno, on to zloupotrebljava na identičan način kako to pokušava da zloupotrijebi i HDZ BiH. Dino Konaković je totalno sinhronizovan s narativom HDZ-a i bilo bi mu najpoštenije da se onda i kandidira kao HDZ-ov kandidat, jer očito vodi jednu HDZ-ovsku politiku, s obzirom da na svakom pitanju ima izjednačene stavove sa HDZ-om i Zagrebom”, ističe Muhasilović.
U nastavku razgovora demantovao je Konakovićeve tvrdnje da DF kandidaturom Slavena Kovačevića smanjuje prostor opoziciji kod Hrvata i pomaže HDZ-u BiH.
“Niko ne brani hrvatskoj opoziciji, ako takva i postoji, da ima svog kandidata za člana Predsjedništva BiH. Ona na papiru formalno postoji. Međutim, kada dođe efektivno do provođenja politika, vidimo da ta opozicija nije bitno drugačija od HDZ-a. Ali evo, ako postoji opoziciona koalicija protiv HDZ-a, niko joj ne brani da izađe sa svojim kandidatom.
E sada, spominju se tu razna imena koga bi oni mogli kandidirati, a između ostalih i Martin Raguž i neka druga imena. Ukoliko dođe do toga, jedna takva koalicija može ugroziti najviše HDZ, a Slaven Kovačević sam po sebi to ne može.
Jer, mnogi HDZ-ovi glasači koji su razočarani politikama HDZ-a BiH koji bi eventualno glasali za tog nekog drugog hrvatskog protukandidata, oni svakako ne vjerujem da bi glasali za Slavena Kovačevića, tako da u tom smislu ne adresiraju isti bazen.
Naravno, nije isključena ni neka saradnja, nevezano za Slavena Kovačevića, što se trebalo davno desiti, između hrvatske opozicije i probosanskih stranaka. To naravno nikada nije isključeno i probosanska strana bi trebala pružiti ruku eventualno takvoj hrvatskoj koaliciji i raditi zajednički u interesu i Bosne i Hercegovine, ali i bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH.
Tako da Slaven Kovačević u tom smislu nije štetan. Jedini kome u ovom trenutku Slaven Kovačević nanosi “štetu” je HDZ BiH i njegovoj aparthejdskoj politici koja je u konačnici oštetila ne samo Bošnjake, već i Hrvate Bosne i Hercegovine. Naročito Hrvate koji žive u centralnoj Bosni, Posavini i u Republici srpskoj. Ne Hrvate u Hercegovini, nego u ove tri geografske regije.
I ukoliko stvarno hrvatska opozicija misli dobro svom narodu, oni bi definitivno trebali izaći sa svojim nekim zajedničkim kandidatom, a ne formalno isturiti nekoga, a suštinski podržavati HDZ BiH, jer HDZ-ova politika je najviše oštetila Hrvate Bosne i Hercegovine.
Ponavljam, jedini kome zaista smeta kandidatura Slavena Kovačevića su HDZ BiH i Zagreb, i dobro je da su Dino Konaković i mnogi drugi iz Trojke otvoreno pokazali svoje lice, a to je da rade u interesu Zagreba i Hrvatske. Jer vidimo čak da su oni mnogo glasniji nego što je HDZ BiH u ovoj kampanji koja se vodi protiv Slavena Kovačevića”, zaključuje Muhasilović u razgovoru za NAP.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
