Francuski predsjednik Emmanuel Macron ima plan prema kojem bi EU u puno većoj mjeri ulagala u proizvode koji su proizvedeni u Europi umjesto da kupuje iz SAD-a ili nekih drugih zemalja. Identificirao je tri ključna sektora u kojima bi kupovina europskih proizvoda trebala biti prioritet: sigurnost i odbrana, umjetna inteligencija i kvantno računarstvo te tehnologije za borbu protiv klimatskih promjena. “Europa se nalazi u geoekonomskom vanrednom stanju. Ako ne ulažemo u svoju ekonomiju i ne uklanjamo prepreke rastu, bit ćemo pometeni tehnologijom iz Amerike i uvozom iz Kine”, upozorio je Macron.
U kontekstu američkog protekcionizma, prijetnji carinama iz Washingtona te kineskih vjetroturbina, solarnih panela i električnih automobila koji obaraju rekorde na europskom tržištu, ovo doista zvuči kao legitimna strategija za zaštitu europskih interesa.
No problem nastaje u trenutku kada Macron objašnjava kako taj plan namjerava provesti u djelo. “Sada je vrijeme za pokretanje zajedničkog kapaciteta zaduživanja za ove buduće rashode: euroobveznice usmjerene na budućnost. EU treba velike programe za financiranje najboljih projekata”, kaže francuski predsjednik u intervjuu za Le Monde. Uz to još predlaže i preusmjeravanje štednje EU, oko 300 milijardi dolara za koje kaže da sada godišnje odlazi u SAD, na europske investicije. Dio koji se tiče zajedničkog zaduživanja i euroobveznica izazvao je lavinu kritika drugih zemalja EU jer smatraju da time Francuska želi teret svog ogromnog javnog duga prebaciti na druge.
Prema podacima Europske komisije iz prvog kvartala 2025., francuski javni dug iskazan udjelom u BDP-u iznosi 114,1 posto i spada u treći najveći u EU, odmah iza grčkog i talijanskog. Taj dug uopće ne pokazuje znakove usporavanja, pa tako prošlu godinu Francuska zaključuje s dugom od 117,4 posto BDP-a, što odgovara vrtoglavih 3,482 biliona eura. Zajedničko zaduživanje znači dijeljenje fiskalnog rizika, što znači da bi discipliniranije zemlje snosile teret onih manje discipliniranih.
Kada se stvari sagledaju tako, sasvim je logično zašto gotovo nema europske zemlje koja bi u ovom trenutku podržala Macronov plan. Friedrich Merz i Giorgia Meloni predlažu vlastiti europski plan da bi EU učinili što kompetitivnijom, a koji je u puno manjoj mjeri od Macronova isključiv prema globalnim partnerima.
Berlin smatra da se investicije i poticaji trebaju rješavati unutar postojećeg budžeta EU i višegodišnjeg financijskog okvira, a ne kroz novo zajedničko zaduživanje. Francuskom planu su se usprotivile i pojedine “štedljive” članice, poput Nizozemske i Švedske, ali i Finska i baltičke zemlje, koje su u zajedničkom pismu upozorile da ovakav plan predstavlja rizik da druge zemlje izvan EU odustanu od ulaganja u Uniju.
Kritičari također u Macronovom potezu vide i određenu dozu hipokrizije. Kada su Portugal, Italija, Grčka i Španjolska grcali u dugovima, Francuska se priklonila Njemačkoj, koja se snažno usprotivila zajedničkom dugu kao načinu stabilizacije tržišta.
Novinarka Le Mondea Virginia Malinagre upitala je Macrona o kritikama da njegov plan na EU prebacuje teret koji Francuska sama ne može podnijeti. Macron je praktički priznao ograničenja francuskog budžeta, no nije ponudio alternativna rješenja niti je najavio neke ambicioznije mjere. “Istina je da su nacionalni proračuni ograničeni našom sposobnošću prilagodbe naših modela socijalne skrbi starenju stanovništva.
Problem Francuske je u tome što nikada nije imala uravnotežen model poput nekih sjevernih ekonomija, koja su više ukorijenjena u osjećaju odgovornosti. I za razliku od onoga što mnogi vjeruju, nikada nije iskusila štednju. Nikada nismo proveli reforme kakve su se dogodile 2010-ih u Portugalu, Španjolskoj, Italiji ili Grčkoj, a čije se koristi sada u potpunosti ostvaruju”, priznaje Macron.
Za razliku od, recimo, Nizozemske, u kojoj je dob za odlazak u mirovinu 67 godina, u Francuskoj je on na 62 godine. Pokušaji da se podigne na 64 godine su suspendirani. Macronov odgovor sugerira da bi Francuska mogla ili morala provesti mjere štednje slične onima koje su države PIGS-a morale provesti. Zašto ih onda Macron ne predloži? Možda zato što je svjestan da bi, ako predloži takve mjere, već sljedećeg dana žuti prsluci i francuski poljoprivrednici zapalili pola Pariza. Sjećamo se što se dogodilo kad je pokušao provesti mirovinsku reformu.
Povlačenje u dvorac
Francuska već desetljećima ima visok javni dug, i nije Macron taj koji je zemlju uveo u dugove. No on sada od drugih zemalja EU traži da mu pruže “prsluk za spašavanje”, u trenutku kada ankete pokazuju rekordno nisku razinu njegove popularnosti. Iako se Macron ne može ponovo kandidirati, zbog ustavnog ograničenja na dva mandata, njegovi potezi dodatno su oslabili politički centar i pojačali skepticizam Francuza prema EU. Za sada, čini se, od toga profitira jedino krajnja desnica.
Postaje li Macron crna ovca EU, čiji plan nitko ne podržava, i koliko su “Merzoni” sposobni djelovati jedinstveno, doznat ćemo nakon što počnu curiti detalji s neformalnog susreta europskih čelnika u dvorcu Alden Biesen u Flandriji. Glavni zadatak uzvanika bit će ni više ni manje nego – spasiti Europu. Kako ističe Politico, “ovo povlačenje pokazat će može li Europa okrenuti ploču i postati doista ujedinjena, potpuno zrela i neovisna”. Osim aktualnih čelnika, u belgijski dvorac pozvani su i politički veterani, poput Marija Draghija i Enrica Lette, koji bi svojim iskustvom mogli pomoći u pronalaženju inicijativa s najvećim šansama za uspjeh.
Politico podsjeća da europska politička elita ima običaj povlačiti se iza utvrđenih zidina kad stvari postanu teške, da bi podalje od briselske buke mogla mirno donositi odluke. Tako su se čelnici bili zabarikadirali u dvorac i nakon britanskog referenduma o Brexitu te nakon što je Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
