“Vi ste sada pod zaštitom UN-a”, riječi su to koje je prije 30 godina izrekao tadašnji komandant UNPROFOR-a u BiH Philippe Morillon.
Preminuo je jučer, a vijest o njegovoj smrti podijelila je ministrica oružanih snaga Francuske Catherine Vautrin na društvenoj mreži X.
Početkom marta 1993. godine rat uvelike bjesni u Bosni i Hercegovini. Kolone izbjeglica iz Cerske i Konjević Polja stižu u Srebrenicu bježeći pred ofanzivom srpskih snaga. U Srebrenici je već bilo oko 30.000 izbjeglica iz cijelog Podrinja.
Želeći se osobno uvjeriti u stanje na terenu, komandant Zaštitnih snaga UN-a (UNPROFOR), francuski general Philippe Morillon, potaknut izvještajima o kritičnom stanju u prenaseljenom gradu, odlučio je 11. marta 1993. doći i u Srebrenicu, nakon što je bio u Cerskoj i Konjević Polju koje su srpske snage zauzele odmah po njegovom odlasku, piše Raport.
Žene ga spriječile da ode iz Srebrenice
Poslije sastanka s predstavnicima vojne i civilne vlasti general Morillon je želio otići iz Srebrenice, ali ga je u tome spriječilo okupljeno mnoštvo, mahom žene i djeca ispred zgrade pošte u kojoj je sastanak održan.
Hamdija Fejzić, koji je u to vrijeme bio ratni predsjednik Izvršnog odbora općine, 2023. je za DW ispričao kako je Morillon u Srebrenicu došao zaobilaznim, šumskim putem preko Zalazja, jer su mu Srbi u Bratuncu rekli da je Žuti most na glavnom putu u grad srušen.
“Dok smo razgovarali s njim imao sam dojam kao da se pita zašto smo još tu. Da ne trebamo biti u Srebrenici. Bili smo sumnjičavi prema njemu zbog pada Cerske i Konjević Polja koji je uslijedio odmah po njegovom odlasku iz tih mjesta, nekoliko dana ranije”, rekao je Fejzić.
Fatima Husejnović je bila osnivačica i predsjednica ratnog Aktiva žena u Srebrenici. Ona se za DW prisjetila kako je Srebrenica bila u beznadnoj situaciji:
“Nismo imali vode, struje, ni hrane. Svakodnevno smo bili granatirani iz Srbije, ljudi su umirali”, navela je ona.
Kaže da je tog dana imala jaku glavobolju i pošla je do bolnice.
“Ali kada sam čula da je Morillon u Srebrenici, morala sam nešto učiniti. Pred poštom je stajao parkiran transporter. Na um mi je pala ideja da generalu ne damo otići iz grada i da nas tako UN zaštiti. A glavobolja je odmah prestala”, navela je Fatima i nastavlja priču o tome kako je “zarobila” generala.
Govorila je djeci, koja su bila ispred zgrada, da idu od stana do stana i svim ženama i djeci kažu da moraju ići pred poštu gdje se nalazio generalov transporter. Otišla je, kaže, i do škole u koju su pristizale umorne i gladne izbjeglice iz Konjević Polja i Cerske.
‘Spasi nas, umiremo’
“Na brzinu sam im rekla da, ako mogu, da žene i djeca trebaju ići pred poštu jer moramo zarobiti Morillona. Muškarci su odmah rekli da oni ostaju tu da čuvaju ono što su donijeli sa sobom, a žene i djeca da idu pred poštu”, prisjetila se ona.
Fatima je ispričala za DW kako se za pola sata okupilo nekoliko hiljada žena s malom djecom i nešto muškaraca.
“Otišla sam kući, nedaleko od pošte i na papiru ispisala transparente sa tekstom: ‘Spasi nas, umiremo!’, i slično. Vratila sam se pred poštu, a Morillon je u međuvremenu izašao sa sastanka. Na brzinu smo podijelile transparente, a parole mu je preveo prevodilac“, rekla je Fatima.
Gledao je, slušao što uzvikuju te sišao s transportera i vratio se u poštu, sjeća se Fatima koja je zatim krenula za njim. Tu je u predvorju dočekao Hamdija Fejzić koji joj je rekao da je “dobro da si tu, ponovo ćemo održati sastanak s Morillonom i ti mu trebaš postaviti neke uvjete”.
Fatima je ispričala kako je u dvorani za sastanke vladao muk i niko ništa nije govorio. Njoj su se usta osušila, nestalo joj glasa i jedva je iznijela uvjete kojima su tražili “obustavu vatre na Srebrenicu, evakuaciju teško bolesnih i ranjenih kojih je bila puna bolnica, zatim zračni koridor za Srebrenicu i dostavu hrane i lijekova.”
Obećanje Srebrenici
Fatima napominje da je sastanak kratko trajao, “i kad smo izašli iz dvorane, Morillon mi je rekao da sada treba ići u Sarajevo da svojim pretpostavljenima mora podnijeti izvještaj. Ja sam mu rekla da izvještaj može podnijeti odavde iz pošte, pokazavši mu rukom vrata radio stanice dva metra od nas, a on mora ostati u Srebrenici dok ne ispuni sve zahtjeve koje sam iznijela”, prisjetila se ona.
Nakon tog sastanka Morillon je odlučio ostati i onda je uslijedio poznati govor s prozora pošte, u kojem je obećao da je “Srebrenica pod zaštitom UN-a”.
“Jedne večeri je pokušao pobjeći na sporedni izlaz, ali su ga žene spriječile, jer je Aktiv žena u međuvremenu organizirao danonoćnu stražu ispred pošte“, rekla je Fatima i dodala da je ostao dvije sedmice i više nije pokušavao pobjeći.
Fatima je ispričala da, kada su se uvjerili da neće bježati, Morillon je išao i na teren.
Vratio se 17 godina kasnije
“Ali Srebrenica je bez obzira na njegovu nazočnost i dalje granatirana, pa i pošta u kojoj je boravio sa svojom ekipom. Išao je na Jezero Perućac i uvjerio se da Srebrenicu granatiraju iz Srbije. Poslije je išao u Beograd na sastanak s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem i vratio se, nakon čega je prestalo bombardiranje iz Srbije. Djeca su ga dočekala s transparentima zahvalnice. Htjeli smo mu pokloniti cvijeće, ali nije bilo ničeg jer je narod i od toga spremao hranu. Nacrtali smo cvijeće na papiru i poklonili mu”, ispričala je ona za DW.
Nešto više od dvije godine nakon Morillonovog odlaska iz Srebrenice uslijedio je egzodus i genocid. Morillon se 17 godina kasnije, 2010., vratio u Srebrenicu kao penzioner.
U Memorijalnom centru Potočari se poklonio žrtvama te ispričao za ono što se dogodilo nakon njegovog odlaska. Žene iz više udruženja žrtava su mu rekle da je nepoželjan u Potočarima.
Svjedočenje u Hagu
Morillon je 2004. svjedočio o genocidu u Hagu, gdje je iznio tvrdnje da je u genocidu sudjelovala i SR Jugoslavija, a ne samo RS i da je osobno molio Miloševića da intervenira i zaustavi katastrofu.
Tada je razgovor koji je vodio sa Slobodanom Miloševićem krajem marta 1993. godine, u kojem ga je zamolio da spriječi humanitarnu katastrofu koja je prijetila Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a u istočnoj Bosni i Hercegovini:
General Philippe Morillon iznio je dokaze da su u granatiranje grada Srebrenice bile uključene snage Savezne Republike Jugoslavije, a ne samo one iz Vojske bosanskih Srba:
“Znao sam od početka da je jedina osoba koja mi može pomoći u ovom pokušaju spašavanja ljudi gospodin Milošević, i otišao sam mu to reći. I imam vrlo, vrlo jasno sjećanje na to.
‘Na zastavi vaše republike već postoji mrlja. Vjerujte mi, ako ne učinite sve da mi pomognete razoružati ovu strašnu bombu koja sada prijeti cijelom stanovništvu Srebrenice zbog razine mržnje koja se tamo razvila, imat ćete još goru ljagu na svom ugledu i svjetsko mnijenje vam to neće oprostiti’.
Govorio je i o saznanjima o uključenosti artiljerije iz Srbije u granatiranje Srebrenice i okolnog područja.
“Imao sam sa sobom mali tim promatrača i oni su me informirali da je, kada je ofenziva započela, bila podržana vatrom s druge strane Drine, što znači iz Savezne Republike Jugoslavije. Također, znate da su se dogodila dva zračna napada od strane neidentificiranih zrakoplova bez oznaka, koji su došli bombardirati bojišnicu, a ponovno su dolazili iz Srbije. Konačno, bio sam informiran o osobnim iskaznicama dvojice srpskih vojnika. Jedan je bio policajac, stanovnik Republike Srbije, koji je imao dopuštenje za ulazak u područje Srebrenice, te osobna iskaznica drugog srpskog vojnika. “
Etničko čišćenje u Srebrenici
“Dakle, postojalo je nekoliko elemenata koji su podržali moje uvjerenje, a to je da je sve što se događalo na tom području imalo podršku savezne vojske, odnosno srpske vojske. I to nikoga nije iznenadilo, jer je ta vojska imala zajednički cilj sa Srbima iz Bosne, Srbima iz Mladićevih redova”, rekao je on u Hagu 2004. godine.
Kao i drugi međunarodni predstavnici koji su svjedočili pred Tribunalom, general Morillon je podržao tvrdnje Tužilaštva da je Slobodan Milošević bio osoba kojoj se treba obratiti kako bi se postigli konkretni rezultati na terenu u Bosni.
Morillon je svjedočio da je otišao Miloševiću kako bi ga nagovorio na intervenciju u Srebrenici jer je smatrao da je zapovjednik Vojske RS Ratko Mladić, za kojeg je rekao da je “jedina osoba koja je zaista imala autoritet na teritoriji RS”, bio sposoban slušati naredbe koje dolaze iz Beograda.
Morillon je također dao vrlo važno svjedočenje da je Jugoslavija podržavala operacije etničkog čišćenja u Srebrenici. Kao što je izneseno u prethodnim navodima, rekao je sudu da je Srebrenica granatirana s teritorija Jugoslavije, te da su i zračni napadi dolazili s jugoslavenske strane Drine.
Preuzeto sa: www.slobodna-bosna.ba
