Između ta dva trenutka smjesti se nekoliko različitih života u jednom danu. Posao koji mora raditi da bi platila račune, roditeljski sastanci, domaće zadaće, treninzi, kuhanje, veš, pokušaj brige o vlastitom zdravlju i pokoja ambicija koja podsjeća da je i dalje osoba, a ne samo funkcija.
Savremena zaposlena majka često istovremeno nosi najmanje pet uloga: radnicu, roditeljicu, domaćicu, partnericu i ženu sa sopstvenim snovima. Svaka od tih uloga traži punu posvećenost. Matematika je jednostavna – sto posto energije ne može se podijeliti na pet strana, a da svaka dobije maksimum.
Ipak, od nje se očekuje upravo to. Da bude predana na poslu, dostupna djeci, uredna kuća, njegovan izgled, društveni život, emocionalna stabilnost. Ako negdje “zakaže”, lako postaje meta komentara – da nije dovoljno organizovana, da nije dovoljno posvećena, da bi mogla bolje.
Istovremeno, statistike pokazuju da većinu kućanskih obaveza i dalje obavljaju žene, čak i kada su zaposlene puno radno vrijeme. Tako se emancipacija nerijetko pretvara u dvostruki teret, a ne u ravnopravnu podjelu odgovornosti.
Sve češće se govori o “balansu između posla i privatnog života”, ali za mnoge majke taj balans izgleda kao stalno žongliranje bez pauze.
Ideja da žena može “imati sve” često podrazumijeva da mora sve i raditi. Cijena takvog tempa nerijetko su iscrpljenost, frustracija i osjećaj krivnje.
Umor i ljutnja nisu znak lošeg majčinstva, nego signal da je opterećenje preveliko. Umjesto stalnih savjeta kako da budu bolje, majkama je potrebna stvarna podrška – u porodici, na poslu i u društvu.
Jer majka nije mašina za izdržljivost. Ona je osoba sa granicama, emocijama i pravom da joj bude teško. I to priznanje nije slabost, nego prvi korak ka promjeni.
