Rat na Bliskom istoku zaustavio je radove na iranskoj nuklearnoj elektrani Bushehr, koju gradi Rosatom. Eventualno raketiranje elektrane bi u sukob uključilo i Rusiju, to se ne smije dogoditi
Zaposleni u Rosatomu ne mogu kontaktirati rukovodstvo iranske nuklearne industrije zbog rata na Bliskom istoku, rekao je Aleksej Lihačov, čelnik ruske državne korporacije. “Nema kontakta sa čelnicima iranske nuklearne industrije – nema ni telefonske ni elektronske komunikacije… Trenutno ne možemo ni da procenimo njihovo fizičko stanje”, citiraju ga RIA Novosti.
Lihačov je napomenuo da je Agencija UN-a za atomsku energiju (IAEA) objavila fotografije napada na iranska nuklearna postrojenja, ali Rosatom “nema razumijevanja o nivou uništenja”.
Zbog vojne akcije, radovi u nuklearnoj elektrani Bushehr, koju Iran gradi u saradnji sa Rosatomom, potpuno su obustavljeni, rekao je čelnik korporacije. Trenutno u elektrani radi 639 ruskih radnika.
Bushehr: Nuklearni gigant usred geopolitičke oluje
“Neki od naših kolega bili su u Teheranu i već napuštaju zemlju. Također ćemo postepeno evakuirati lokaciju u Bushehru, kako udari budu usporavali i kako budu pauzirali”, rekao je Lihačov. On je dodao da nuklearna elektrana Bushehr ostaje prioritetan projekat za Rusiju i da će “naši ljudi tamo ostati u svakom slučaju”. „Razumijemo našu odgovornost prema narodu i vladi Irana“, rekao je Lihačov.
Šef Rosatoma je naglasio da bi potencijalni vojni napad na nuklearnu elektranu Bushehr doveo do “katastrofe regionalnih razmjera” – “to moraju razumjeti sve strane u sukobu”.
Nuklearna elektrana Bushehr, smještena na obali Perzijskog zaljeva, sedamnaest kilometara od istoimenog iranskog grada, više je od obične energetske elektrane. To je simbol iranskih ambicija, višedecenijske geopolitičke borbe i složenih odnosa sa Rusijom. Kao prva civilna nuklearna elektrana na Bliskom istoku, njena istorija je isprepletena revolucijom, ratom i međunarodnim sankcijama, a njena izgradnja predstavlja jedan od najneobičnijih inženjerskih podviga u istoriji nuklearne energije.
Njemački san prekinut revolucijom i ratom
Priča o Bušeru počinje sedamdesetih godina prošlog veka, u vreme iranskog šaha Mohameda Reze Pahlavija. Njegova vizija je bila da stvori nacionalnu energetsku mrežu napajanu nuklearnom energijom, a Bushehr je trebao biti vodeći brod tog plana. Godine 1975. potpisan je ugovor vrijedan između četiri i šest milijardi američkih dolara sa njemačkom kompanijom Kraftwerk Union, zajedničkim ulaganjem između Siemensa i AEG-Telefunkena. Projekat je bio ogroman; Na gradilištu je živjelo oko pet i po hiljada Nijemaca, za koje je izgrađena kompletna infrastruktura, uključujući njemačku školu i bolnicu.
Međutim, Islamska revolucija 1979. naglo je zaustavila rad. Njemačka kompanija se povukla zbog neplaćanja, ostavljajući jedan reaktor na 85 posto, a drugi na 50 posto. Ubrzo nakon toga, tokom osmogodišnjeg iransko-iračkog rata, nedovršeni objekat postao je meta višestrukih iračkih zračnih napada, pretrpevši značajnu štetu.
Ruski preokret
Nakon rata i odbijanja zapadnih kompanija da nastave projekat, Iran se početkom devedesetih okrenuo Rusiji. Dvije zemlje potpisale su sporazum o saradnji 1992. godine, a 1995. godine ruska državna kompanija Atomstroyexport (podružnica Rosatoma) preuzela je zadatak završetka prvog reaktora. Ruski inženjeri su se suočili s jedinstvenim i izuzetno složenim zadatkom: integrirati svoju tehnologiju reaktora VVER-1000 u postojeću njemačku infrastrukturu. Nemci su za sobom ostavili oko 80.000 komada opreme sa vrlo malo tehničke dokumentacije, a zbog političkih pritisaka i embarga Nemačka je odbila da pruži bilo kakvu pomoć.
Projekat su pratile brojne poteškoće. Finansijski problemi nakon raspada Sovjetskog Saveza, tehnički izazovi spajanja dvije različite tehnologije, ali i ekstremni klimatski uslovi sa ljetnim temperaturama do 50 stepeni Celzijusa i zrakom punim soli, stalno su odlagali završetak radova. Intenzivan diplomatski pritisak iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su smatrale da je projekat rizik za širenje nuklearnog oružja, dodatno je zakomplikovao situaciju. Washington je ublažio svoje protivljenje tek 2005. godine nakon što je postignut dogovor da će istrošeno nuklearno gorivo biti vraćeno Rusiji, čime je onemogućeno njegovo korištenje u vojne svrhe.
Deset milijardi Rusima za dva reaktora
Nakon godina odlaganja, prvi reaktor, poznat kao Bushehr 1, konačno je počeo da isporučuje električnu energiju u nacionalnu mrežu u septembru 2011. godine, a puna komercijalna radnja počela je dvije godine kasnije. Međutim, saradnja nije stala na tome. U novembru 2014. Rusija i Iran potpisali su ugovor vrijedan oko deset milijardi dolara za izgradnju dva nova, naprednija reaktora na istoj lokaciji, Bushehr-2 i Bushehr-3.
Ovi reaktori koriste tehnologiju generacije III+ koja zadovoljava najstrože post-Fukushima sigurnosne standarde, a dizajnirani su da izdrže jake potrese, što je ključno s obzirom da se postrojenje nalazi na spoju tri tektonske ploče. Osim što će značajno povećati udio nuklearne energije u iranskoj mreži, novi reaktori će biti povezani i s postrojenjima za desalinizaciju morske vode, koja su ključna za vodosnabdijevanje sušnog južnog Irana. Ipak, napredak je spor, dijelom zbog međunarodnih sankcija koje Iranu otežavaju plaćanje ruskim kompanijama. Za Rusiju ovaj projekat nije samo izvor prihoda, već i ključno geopolitičko oruđe za održavanje uticaja na Bliskom istoku i jačanje partnerstva sa Iranom kao odgovor na njegovu izolaciju od Zapada.
