Jedan od najvećih naših vaterpolista ikad. Na treninge je išao plivajući

IVO TRUMBIĆ bio je čovjek koji je svojim životom i karijerom obilježio povijest hrvatskog vaterpola. Rođen je 2. travnja 1935. u Splitu, a umro je 12. ožujka 2021. u Zagrebu. U rodnom gradu je je kao mladić počeo igrati vaterpolo, prvo kao vratar, a kasnije kao sjajan igrač.

Bio je igrač splitskog Jadrana, s kojim je osvojio titule prvaka Jugoslavije 1953., 1957. i 1960. godine. Kasnije se preselio u Zagreb i postao vaterpolist Mladosti. Sa Žapcima sa Save osvojio je titule prvaka Jugoslavije 1962., 1967. i 1969. godine. S istim klubom osvojio je i Zimsko prvenstvo Jugoslavije 1962. i 1964. godine. S Mladosti je triput bio prvak Europe – 1967., 1968. i 1969. godine.

S Jugoslavijom je osvojio njezino prvo olimpijsko zlato

U razdoblju od 1961. do 1969. godine za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 152 utakmice. Među njegovim najznačajnijim uspjesima su i olimpijske medalje: srebrna na Olimpijskim igrama 1964. u Tokiju i zlatna na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku, kada je proglašen najboljim igračem turnira.

Srebrnu medalju osvojio je na Europskom prvenstvu 1962. godine u Leipzigu, a broncu četiri godine kasnije, 1966. na istom natjecanju u Utrechtu. Na Mediteranskim igrama u Napulju 1963. bio je dio momčadi koja je osvojila srebro, a četiri godine kasnije, 1967. u Tunisu, zlato.

Trenerska karijera Ive Trumbića također je bila obilježena brojnim uspjesima. Bio je trener Mladosti, dubrovačkog Juga i grčkog Olympiacosa. Kao izbornik Nizozemske osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu. Njegova filozofija da se u sportu nikada ne smije odustati, već se treba boriti do kraja, ostala je upamćena kao njegovo životno geslo.

Na treninge išao plivajući

Prisjećajući se svoje karijere, Trumbić je rekao: “Rođen sam u Splitu, 50 metara od mora, danas je to Vila Dalmacija, a nekada je bio Pansion Schiller. I kad kreneš prema gradu, uvijek dođeš na Jadran. Svi mi klinci iz kvarta bili smo skloni moru i vaterpolu. Tada se igralo još u morskoj vodi. Počeo sam s 12 godina, bilo je to 1947. godine. I to kao vratar.

Kasnije, kad sam naučio malo više vaterpola, prešao sam među igrače, nisam mogao ‘stajati’ na mjestu. A često sam na trening odlazio od kuće plivajući. Nakon završene gimnazije u Splitu, došao sam na studij u Zagreb i postao vaterpolist Mladosti. Bili su vječno drugi, a kada sam došao, stigli su i naslovi. Posebno pamtim prvi europski trofej, Kup prvaka 1967. godine. U prvoj finalnoj utakmici u Zagrebu pobijedili smo 8:6, a mene je udario rumunjski igrač tako da mi je stradao bubnjić.

Operacija je trajala tri sata, ali sljedeći sedmica sam na vlastitu odgovornost, sa specijalnim štitnikom za uho, igrao u uzvratu u Bukureštu. Završilo je 4:4, ništa nisam čuo, samo je šumjelo u uhu. Gledao sam u igrače i u sudačku zastavicu da bih mogao pratiti igru. Prvi put postali smo klupski prvaci Europe. Tada se putovalo vlakom, a na zagrebačkom kolodvoru dočekalo nas je 20 tisuća ljudi.”

Osvajao olimpijske medalje kao igrač i trener

Ivo Trumbić je član Kuće slavnih vodenih sportova, što govori o njegovom velikom doprinosu vaterpolu. Uz Ratka Rudića dio je liste od 12 ljudi koji su osvajali olimpijske medalje kao igrači i kao treneri.