Je li Pax Americana gotov i što to znači za Europu?

SVE JE VIŠE mišljenja da Pax Americana ne funkcionira kao nekoć. Ako je tome doista tako, ključno pitanje je kako će se Europska unija snaći u svijetu u kojem Sjedinjene Američke Države više nisu neupitni politički i sigurnosni oslonac. Pax Americana (lat. američki mir) označava globalni poredak u kojem su SAD, oslanjajući se na vojnu nadmoć, politički utjecaj i ekonomsku snagu, preuzele središnju ulogu u oblikovanju zapadne sigurnosti.

Merz: Američka politika neće se promijeniti preko noći

Njemački kancelar Friedrich Merz upozorio je da se Europa mora pripremiti na temeljnu promjenu u transatlantskim odnosima, istaknuvši da američka sigurnosna jamstva za europski kontinent slabe.

Upozorio je europske države da ne računaju na to da će se američka vanjska politika nakon predsjednika SAD-a Donalda Trumpa vratiti staroj predvidljivosti, naglasivši da se strateški prioriteti Washingtona mijenjaju već godinama.

“Trump se nije pojavio preko noći, a ni američka politika neće se promijeniti preko noći”, rekao je Merz, dodavši da bi buduće američko vodstvo moglo pokazati još manju razinu predanosti europskoj sigurnosti.

Povijesni kontekst američke dominacije

Pax Americana započeo je neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada su SAD iz rata izašle kao dominantna svjetska sila i preuzele ključnu ulogu u oblikovanju poslijeratnog poretka. Jedan od temeljnih alata tog novog poretka bio je Marshallov plan, američki program ekonomske pomoći ratom razorenoj Europi.

U povijesnom smislu, Pax Americana nadovezala se na ranije razdoblje Pax Britannice iz 19. stoljeća, kada je Britansko Carstvo, zahvaljujući pomorskoj nadmoći i industrijskoj snazi, održavalo globalnu stabilnost i otvorene trgovačke rute. Još ranije, rimski Pax Romana počivao je na vojnoj sili i jasnoj hijerarhiji moći.

Avdagić: Postoje dvije strane medalje

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Index govori kako postoje dva aspekta na koje treba obratiti pažnju.

“S jedne strane, da budemo jasni, politika Trumpa se pokazuje problematičnom za Europu. Problem su te stalne promjene s njegovim porukama, ali i u dokumentima. To stvara nesigurnost. Nesigurnost nije dobra za nikoga. Ako je sigurnost ugrožena, sve drugo je ugroženo”, govori Avdagić.

Dodaje da postoji druga strana medalje.

“To je ona, nazovimo je, parlamentarna strana. Vrijedi spomenuti da je Kongres pri donošenju NDAA za 2026. (National Defense Authorization Act) zagarantirao ostanak američkih trupa u Europi, a potvrdio je i nastavak financijske podrške Ukrajini. Američki predsjednik nije despot, nema ulogu Vladimira Putina u Rusiji, on surađuje s Kongresom i Senatom.

Postoji interes da se zadrži odnos s Europom, da je Amerika tu, da je prisutna. To je mišljenje establišmenta. Amerika ne želi odustati, ali ima predsjednika koji drugačije promišlja i to je u redu jer predsjednici imaju široke uloge. Otprilike sad smo tamo gdje smo i bili kad je Trump preuzeo vlast, a njegova putanja se orijentira u skladu s time što je u danom trenutku bolje prvenstveno za njega”, rekao je Avdagić.

Pukotine u američkoj dominaciji

Pax Americana već je desetljećima pokazivao pukotine. Podsjetimo i da je francuski predsjednik Emmanuel Macron još 2019. u razgovoru za Economist opisao NATO “moždano mrtvim”, upozorivši europske članice da se više ne mogu oslanjati na SAD u obrani saveza.

Još su teroristički napadi na SAD 2001. označili kraj iluzije o neupitnoj američkoj moći, a dugotrajni ratovi protiv terorizma su iscrpili vojnu pažnju Washingtona. Posebno invazija na Irak, opravdana navodima o postojanju oružja za masovno uništenje, ozbiljno je narušila kredibilitet SAD-a među saveznicima.

Trumpova “America First” era (2016–2020) otvoreno je dovela u pitanje dugogodišnja američka jamstva, a američko povlačenje iz Afganistana 2021. dodatno je potvrdilo pad volje SAD-a za globalnim intervencijama.

U isto vrijeme, Kina brzo jača svoju ekonomsku i geopolitičku moć, što dodatno polarizira međunarodnu scenu. Trump 2.0 dodatno produbljuje nesigurnost. Njegovo otvoreno kritiziranje saveznika zbog nedovoljnih doprinosa NATO-u, uvođenje carina na EU i Kanadu te trgovinski pritisci šalju signal da Europa ne može računati na pouzdanu američku zaštitu.

U tom kontekstu, treba se podsjetiti i riječi američkog ministra obrane Petea Hegsetha koji je kazao da europske zemlje moraju ulagati u obranu jer ne “mogu pretpostavljati da će američka prisutnost trajati zauvijek”.

Europa na prekretnici

The Atlantic je podsjetio na riječi talijanskog antifašista Antonija Gramscija koji je 1930. napisao da se kriza sastoji u činjenici da staro umire, a novo se ne može roditi. “U tom međuvlašću pojavljuje se velika raznolikost morbidnih simptoma”, podsjeća časopis na riječi Gramscija, podvukavši kako se svijet upravo sada nalazi u tom međuvlašću.

Je li to doista tako nesigurno trenutačno s Amerikom i Europom? Europa se zasigurno prvi put nakon 1945. mora ozbiljno pitati može li sama jamčiti vlastitu sigurnost. Rat u Ukrajini pokazao je koliko je europska sigurnost i dalje duboko oslonjena na američku vojnu logistiku, obavještajne kapacitete i nuklearno odvraćanje.

Europa je napokon počela ulagati u obranu

Avdagić govori da je svijetu Amerika bitna zbog onoga što i dalje čini u svjetskim odnosima. “Ako imate sukob Tajlanda i Kambodže, samo je SAD taj koji to može prekinuti. Nitko drugi, čak niti Kina koja je tamo prisutna”, rekao je.

Ističe da Europa uzima stvar u svoje ruke kad je riječ o sigurnosti, dodavši da je to u ovom trenutku najvažnije.

Avdagićevu opservaciju o ulaganju potvrđuju i najnoviji podaci o rastu obrambenih izdataka. Ukupna obrambena potrošnja 27 država članica EU dosegnula je 343 milijarde eura u 2024., uz procjene da bi se u 2025. mogla povećati na 381 milijardu eura, što je gotovo 63% više nego 2020. godine i jasan pokazatelj porasta prioriteta sigurnosti u državnim proračunima, prema statistikama Europske obrambene agencije.

Njemačka je nagovijestila izgradnju najmoćnije vojske u Europi, što signalizira jačanje europskih obrambenih kapaciteta i nastojanja da kontinent preuzme veću ulogu u vlastitoj sigurnosti.

“Pax Americana nije mrtav, ali je na prekretnici”

“Hoće li svijet biti Pax Americana za godinu ili deset godina, to neka vrijeme pokaže, ali Europa mora odraditi zadaću i obrambeno ojačati. Lakše je kad za obranu ne morate trošiti, ali ovaj kontinent i EU mora biti samodostatan u području obrane, ali i u drugim područjima u kojima zaostaje.

Bilo bi dobro kad bi kroz iduće godine imali transatlantskog partnera. Zapadna Europa i danas osjeća zahvalnost prema SAD-u radi njegove uloge u Drugom svjetskom ratu i mislim da je i dalje dobra odluka da se i dalje na SAD gleda kao na partnera. Ali treba znati i da se stvari mijenjaju.

Unatoč tome, vidimo tko i dalje reagira i tko je jedini što nešto može napraviti. Od ponovljenog sukoba Tajlanda i Kambodže pa do Gaze. Je li Pax Americana mrtav? Rezolutno možemo reći ne, ali je na prekretnici”, poručio je Avdagić.