Novo istraživanje pokazuje da rana očinska interakcija može biti povezana s određenim zdravstvenim pokazateljima kod djece nekoliko godina kasnije.
Zanimljivo je da slična veza nije uočena kada je riječ o majkama, što je iznenadilo i same istraživače. Prema njihovim riječima, razlozi za to mogu biti složeni i vezani za uloge koje roditelji najčešće imaju u svakodnevnom životu.
U porodicama s oba roditelja, majke često preuzimaju većinu brige o djetetu, pa se njihovo ponašanje doživljava kao uobičajeni okvir odrastanja. U tom kontekstu, ponašanje očeva može dodatno stabilizirati porodičnu dinamiku – ili je narušiti.
Istraživanje je provedeno na gotovo 400 porodica u Sjedinjenim Američkim Državama koje su činili majka, otac i njihovo prvo dijete. Tokom djetetove prve dvije godine, stručnjaci su posmatrali kratke interakcije roditelja i djece u kućnom okruženju, procjenjujući koliko su roditelji bili pažljivi, osjetljivi na potrebe djeteta i usklađeni jedno s drugim.
Posebna pažnja posvećena je situacijama u kojima su roditelji djelovali kao tim, ali i onima u kojima su se nadmetali za djetetovu pažnju ili se povlačili iz zajedničke interakcije.
Kada su djeca navršila sedam godina, istraživači su analizirali uzorke krvi kako bi procijenili stanje metabolizma i prisutnost upalnih procesa u organizmu. Rezultati su pokazali da su djeca čiji su očevi u ranom periodu bili emocionalno distanciraniji ili manje uključeni imala nepovoljnije vrijednosti pojedinih zdravstvenih pokazatelja.
Kod te djece češće su zabilježeni znakovi povišene upale i slabije regulacije šećera u krvi, što se smatra ranim signalima mogućih zdravstvenih izazova u budućnosti.
Istraživači naglašavaju da se ovdje ne radi o krivici, već o razumijevanju koliko rana porodična atmosfera može biti važna. Iako bebe u tom uzrastu još ne formiraju trajna sjećanja, njihovo tijelo očito reagira na emocionalno okruženje u kojem odrastaju.
Stručnjaci također ističu da ovi nalazi ne umanjuju značaj majki, već dodatno naglašavaju ulogu očeva u stvaranju stabilnog i podržavajućeg okruženja za razvoj djeteta.
Poruka istraživanja je jasna: prisutnost, pažnja i saradnja oba roditelja u najranijim godinama života mogu imati dugoročan značaj za zdravlje djeteta.
