Tragedija u Čilipima 1996.: u padu američkog Boeinga 737-200 CT-43A poginulo je 35 ljudi, među kojima je i ministar Ron Brown. Teorije zavjere o uzroku nesreće
Bila je to jedna od najvećih zrakoplovnih nesreća ikada na području Hrvatske. Boeing 737-200 američkog zrakoplovstva u verziji CT-43A srušio se 3. aprila 1996. pri slijetanju na aerodrom u Čilipima kod Dubrovnika. U njemu je bio i američki ministar trgovine Ron Brown, zajedno sa 28 drugih putnika i šest članova posade. Prilikom pokušaja približavanja aerodromu Čilipi, avion se srušio na brdo Sveti Ivan. U nesreći su poginula i dvojica hrvatskih državljana, piše 24sata.
Punim imenom Ronald Harmon Brown rođen je 1. avgusta 1941. u Washingtonu, a odrastao je u New Yorku. Kao dijete, glumio je u reklami za Pepsi-Colu, jednoj od prvih reklama namijenjenih afroameričkoj populaciji. Bio je prvi Afroamerikanac u bratstvu Sigma Phi Epsilon koledža i stekao je diplomu prava. Radio je kao advokat i lobista i uspješno je učestvovao u predsjedničkoj kampanji Bila Klintona koji ga je nakon pobjede 1993. imenovao za ministra trgovine. Po njemu su posthumno nazvane dvije američke nagrade, ratni brod i fondacija za stipendiranje studenata.
Američki avion Boeing 737, inače preuređen iz komercijalnih u vojne svrhe, prevozio je Browna i njegove najbliže suradnike u Dubrovnik. Međutim, istraga je pokazala da su za nesreću odgovorni pilot i loše vođenje na zemlji, a ne oluja. U nesreći su poginule 34 osobe, a jedina preživjela, stjuardesa Shelly Kelly, umrla je u rukama ljekara.
GODIŠNJICA TRAGEDIJE
360°
Slučaj Vran planine: Kako su poginuli hrvatski specijalci? Janko Bobetko je uzalud zvao u pomoć
Zbog promjene rute dodatno su kasnili na aerodrom u Čilipima, koji godinama nije bio u funkciji, također zbog rata. Zbog okupacije je nekoliko godina bio zatvoren, a četiri mjeseca nakon završetka rata dubrovačko područje još uvijek nije imalo svu potrebnu tehnologiju.
Za razliku od drugih svjetskih aerodroma, onaj u Dubrovniku nije imao sofisticirane uređaje koji bi pomogli pri slijetanju i polijetanja zrakoplova. Nije imao ni radar za sletanje, imao je dva predajnika koji su slali signale avionu. Kada su piloti primili signal, znali su gdje se nalaze i mogli su se dalje orijentirati na karti.
Piloti nisu ni dobili prvi signal kada im se javio iskusniji pilot i preporučio im da zbog lošeg vremena preusmjere let i slete u Split. Naravno, ministar Brown i drugi visoki dužnosnici ne bi bili oduševljeni idejom o dodatnom odlaganju Dubrovnika, pa je Davis ipak odlučio sletjeti u Dubrovnik, piše 24sata.
Nešto prije tri sata popodne avion je nestao i više nije kontaktirao dubrovačke kontrolore letenja.
Nakon četiri sata potrage, na brdu Sveti Ivan pronađeni su ostaci Boeinga 737. Stotinjak hrvatskih policajaca i vojnika pretražilo je brdo i u repu aviona zateklo stjuardesu Kelly, jedini dio Boeinga koji je ostao netaknut nakon pada. Nažalost, ubrzo je preminula od zadobijenih povreda u vrlo čudnim okolnostima.
Od samog početka, istraživački tim je bio u lošoj poziciji. Za razliku od komercijalnih aviona, ovaj vojni nije imao sistem za snimanje razgovora u kokpitu niti sistem za praćenje podataka o letu. Ono što je bilo standardno u komercijalnim avionima nije bilo potrebno u vojnim avionima.
S obzirom da su ostaci aviona pronađeni tri kilometra od aerodroma, postavilo se pitanje kako je tako iskusna posada mogla skrenuti sa kursa.
Istraga je pokazala da problem nije bio u signalima koji su usmjeravali avion do aerodroma, već da su se pilot i kopilot odlučili za još stariji navigacijski sistem, koji je vjerovatno pogrešno izračunao kuda treba da ide avion.
Ali još jedna velika greška uticala je na sudbinu putnika i posade. Naime, karta po kojoj su letjeli nije imala tačno propisane sigurnosne visine. Drugim rečima, avion je leteo mnogo niže nego što je trebalo kada je krenuo da se spušta na aerodrom. Ovo, kao i drugi faktori, uticali su na užasan ishod.
Boeing CT-43 čak nije bio ni dobro opremljen za takvo slijetanje.
No, iako je utvrđeno da je navigacijski sistem zapravo glavni uzrok smrti, neke kasnije informacije počele su izazivati sumnje.
Ron Brown je prema navodima pronađen sa nečim što je izgledalo kao prostrelna rana na glavi. Bez obzira na to, obdukcija njegovog tijela nikada nije obavljena, niti je naložena.
Još jedna sumnjiva stvar je dio procesa istrage o padu aviona. Vazduhoplovstvo zaduženo za istragu, prema protokolu, moralo je prvo da utvrdi da li je avion pao usled nesreće, napada, sabotaže ili mehaničkog problema. U ovom slučaju, istražitelji su preskočili prvi korak i odmah krenuli u utvrđivanje uzroka nesreće.
Vazduhoplovstvo je objavilo da je jedan od signalnih tornjeva ukraden prije nego što se avion srušio. Ovo je podstaklo mnoge spekulacije da je neko namerno izbacio pilote sa kursa.
Posljednja sumnjiva stvar oko istrage vezana je za šefa plovidbe Nike Jerkuić, koji je pronađen mrtav tri dana nakon nesreće, a policija je prijavila da je riječ o samoubistvu. On je jedini mogao da objasni okolnosti pada aviona.
Postoji teorija zavjere da je CIA umiješana u pad aviona. U sukobu s vojskom i obavještajnim agencijama, Clintonova administracija je prenijela kontrolu nad prodajom satelita na Ministarstvo trgovine na čijem je čelu bio Brown. Dvadeset dana kasnije izgubio je život, a ako je zaista bila sabotaža, prvi osumnjičeni je CIA.
U nesreći u kojoj je poginulo 29 putnika i šest članova posade, a jedina preživjela, stjuardesa Shelly Kelly, umrla je u rukama ljekara, upravo je njena smrt bila izvor brojnih teorija zavjere.
Kelly je letjela u repu aviona i preživjela je nesreću sa samo modricama, ogrebotinama i krvavim nosom, navode neki mediji. Kada je helikopter hitne pomoći sleteo, mogla je sama da hoda i uđe u njega. Ljekari su njene povrede ocijenili lakšim.
Ali kada je helikopter sletio, Kelly je bila mrtva. Preminula je od posjekotine na femoralnoj arteriji, za koju je mrtvozornik utvrdio da se dogodio tri sata nakon drugih povreda. Zvanični izvještaji ne pokazuju da je Kelly bila u dobrom stanju kada je pronađena. Bila je živa, ali joj je povrijeđena kičma, a zbog lošeg vremena i čekanja na helikopter hitne pomoći ljekari nisu uspjeli da je održe u životu.
Hrvatska tada nije poklanjala veliku pažnju istraživanjima samih zrakoplovnih nesreća, sistem istraga je reguliran tek 2001. godine, a angažman SAD-a dodatno je utjecao na mali broj službenih izvještaja o padu aviona B737-200 CT-43A prilikom slijetanja na dubrovački aerodrom u Čilipima.
