Gennaro Gattuso (48) jedan je od najupečatljivijih igrača modernog fudbala, poznat po nevjerovatnom borbenom duhu, srčanosti i beskompromisnom pristupu igri.
Rođen 1978. godine u Kalabriji, Gattuso je karijeru započeo u Perugii, a kratko je igrao i za škotski Rangers, gdje je izgradio svoj čuveni agresivni stil. Igrački vrhunac dostiže u Milanu (1999–2012) s kojim je osvojio dvije Lige prvaka i dva naslova Serije A.
2006. godine je sa reprezentacijom Italije postao prvak svijeta.
Trener već 13 godina
2013. godine Gattuso se posvetio trenerskom poslu. Za sada mu je najveći uspjeh Kup Italije sa Napolijem iz 2020. godine.
Najduže je radio u Milanu, Napoliu i Pisi, gdje je ostao po dvije godine i ekipe vodio na preko 80 utakmica svaku.
Njegov put nije bio nimalo lagan; počeo je u težim uslovima (švicarski Sion, Palermo, grčki OFI Crete, Pisa), dokazujući da se ne boji izazova. Vodio je velikane poput Milana, Napolija, Valencije i Marseillea.
Sion (2013): U švicarskom klubu je završio igračku karijeru i započeo trenersku kao igrač-trener. Zadržao se vrlo kratko, svega desetak utakmica, što je bio vatreno krštenje u novoj ulozi.
Palermo (2013): Preuzeo je tim u Seriji B, ali je otpušten nakon samo šest prvenstvenih kola. Predsjednik Zamparini, poznat po “lakoći” na okidaču za otkaze, nije imao strpljenja za Gattusove početničke greške.
OFI Crete (2014): Otišao je u Grčku gdje je radio u izuzetno teškim finansijskim uslovima. Ostao je upamćen po legendarnoj press konferenciji na kojoj je na mješavini engleskog i italijanskog branio svoje igrače i klub, ali je ubrzo podnio ostavku.
Pisa (2015–2017): Ovo mu je bio prvi pravi uspjeh. Uveo je ekipu iz treće u drugu ligu (Serie B) kroz baraž, pokazavši da može izgraditi čvrstu i borbenu ekipu uprkos haosu u upravi kluba.
AC Milan (2017–2019): Nakon rada u omladinskom pogonu, preuzeo je prvi tim od Montelle. Uspio je stabilizovati ekipu i vratiti im borbeni duh, ali mu je plasman u Ligu prvaka izmakao za samo jedan bod u posljednjem kolu.
Napoli (2019–2021): U Napulju je ostvario svoj najveći trenerski uspjeh osvojivši Coppa Italia 2020. godine pobjedom protiv Juventusa. Ipak, nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Ligu prvaka u zadnjem kolu druge sezone, napustio je klub.
Fiorentina (2021): Ovo je bio najčudniji angažman jer je trajao samo dvadesetak dana. Zbog neslaganja s upravom oko transfer politike i agenata, ugovor je raskinut prije nego što je uopšte odradio prvi trening.
Valencia (2022–2023): U Španiji je pokušao uvesti ofanzivniji stil igre, ali loši rezultati i teška situacija unutar kluba doveli su do sporazumnog raskida ugovora nakon pola sezone.
Marseille (2023–2024): Preuzeo je francuskog velikana usred sezone. Iako je počeo solidno, ekipa je upala u krizu rezultata, pa je Gattuso smijenjen u februaru 2024. godine.
Hajduk Split (2024–danas): Dolazak na Poljud izazvao je ogromnu euforiju u Dalmaciji. Gattuso se brzo uklopio u temperamentni splitski mentalitet, a ekipa pod njegovim vodstvom pokazuje disciplinu i karakterističnu borbenost.
U Italiji od juna prošle godine
Gattuso je selekciju Italije preuzo 15. juna 2025. godine kada je na klupi Azzurra naslijedio Luciana Spallettija.
U sedam mečeva na klui Italije ima šest pobjeda i jedan poraz.
Pobjedio je Estoniju i Izrael dva puta, jednom Moldaviju i jednom Sj. Irsku. Ima jedan poraz od Norveške – u novembru su u Rimu razbijeni sa 1:4.
Preuzeto sa: reprezentacija.ba
